No place like home?

Baš sam danas prolazila kroz nekoliko vrlo zatucanih seoceta, gdje je Bog odavno rekao laku noć,i kontala si onak kak sam zapravo sretna što živim ovdje gdje sad živim, jer si ne bih mogla zamisliti da živim onak u nekom super zabačenom selu .. No, ipak, željela bih živjeti negdje drugdje.. U Nizozemskoj, Amsterdam, recimo..
Da li ste sretni/zadovoljni životom ovdje, ili biste ipak htjeli živjeti negdje drugdje, i koja zemlja/ grad bi to bilo i zašto?

Unatoč svemu, prilično sam zadovoljan. Ne bih se selio nekuda, osim ako bih baš morao, a što se mora, nije teško.
Ako bih mogao birati, onda more. Pula.

samo osijek. gdje god sam bila, nešto je falilo ili bilo viška... falila je definitivno drava, a višak je bio promet i gužva.
osijek je grad po mjeri, ni prevelik ni premali, svugdje stigneš za 15 minuta, a 100 metara od najužeg centra - drava i šuma. savršeno.

ne bih uopće mogla zamisliti život u nekom drugom gradu a pogotovo ne u drugoj državi...
Osijek zauvijek!

Osijek, definitivno jedno od najboljih mjesta za izlazit u krugu od 500km. Gdje god sam bio prelose...

CatCloe

samo osijek. gdje god sam bila, nešto je falilo ili bilo viška... falila je definitivno drava, a višak je bio promet i gužva.
osijek je grad po mjeri, ni prevelik ni premali, svugdje stigneš za 15 minuta, a 100 metara od najužeg centra - drava i šuma. savršeno.

Bolje ne bi ni sama rekla... ;-)

Samo Osijek,,,lokalpatriota sam,,,,samo Osijek

Tu je važan i financijski aspekt. Recimo, u New Yorku ili Londonu ne bih živio vjerojatno nikad (makar bi stalno tamo odlazio), jer je za pristojan život (na kakav smo navikli) potrebno znatno više novaca. To je uobičajeno, poznato je da u New Yorku ljudi ostaju pet godina (zarade lovu i idu na mirnija mjesta). Međutim, postoje gradovi u kojima bih mogao živjeti, ali sa jako puno love (jako, jako puno). Recimo, Ženeva (i okolica) najprije, Salzburg ili Ljubljana (vidljivo, ne bih se previše udaljavao od Osijeka).

Osijeku nedostaje 50.000 ljudi, odnosno financijski potencijal tih 50.000 ljudi, pod preduvjetom da i sa ovih 100.000 dosegne punu zaposlenost. Potom, fali mu bolja povezanost sa Budimpeštom i Beogradom, iako se na tom pitanju nešto i radi (ali više bih volio željeznicu nego cestu). No i bez toga bi se teško odlučio preseliti negdje u Hrvatskoj.

Želja, još od srednje škole, mi je otići živjeti u Zg..ne vjerujem da će mi se to ikada ostvariti(upravo zbog financijskih mogućnosti) jer otići u garsonijeru od nekih 20-ak kvadrata, za mene bi bilo ubojstvo..

Povećaj ambicije. Otići u Zg može svaka šuša. Ako već hoćeš promjenu, otiđi u nekakav pravi grad (naravno ako te jezične i profesionalne barijere ne sprječavaju).

Elena_Os

Želja, još od srednje škole, mi je otići živjeti u Zg..ne vjerujem da će mi se to ikada ostvariti(upravo zbog financijskih mogućnosti) jer otići u garsonijeru od nekih 20-ak kvadrata, za mene bi bilo ubojstvo..

sve se to da preživjeti. provela sam tamo 6 godina (kada sam bila prilično uvjerena da se neću ni vraćati u os) u garsonijerama i kojekakvim rupama.. ali je bilo dobro. sama promjena grada donosi toliko svježine, istina i puno problema i gorčine, a li sve te to gradi na neki način.. drago mi je što sam bila tamo, a još više mi je drago što sam se vratila

mislim da je sama želja da odeš negdje već ambiciozno.. znam ljude koji žive u selima gdje jedva da ima struje, a kamoli nekih drugih sadržaja, a ne bi otišli otamo nikada.

Blofeld

Tu je važan i financijski aspekt. Recimo, u New Yorku ili Londonu ne bih živio vjerojatno nikad (makar bi stalno tamo odlazio), jer je za pristojan život (na kakav smo navikli) potrebno znatno više novaca.

potpuno se slažem s tobom.. hebeno smo ograničeni parama..

Elena_Os

Želja, još od srednje škole, mi je otići živjeti u Zg..ne vjerujem da će mi se to ikada ostvariti(upravo zbog financijskih mogućnosti) jer otići u garsonijeru od nekih 20-ak kvadrata, za mene bi bilo ubojstvo..

ok, bilo bi ti teško, na početku, ali zapamti da je Zg ipak ful veći grad gdje bi ipak puno lakše našla posao, i to čist soldni posao, još pogotovo ako studiraš/imaš završen faks.. onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino...

Blofeld

Povećaj ambicije. Otići u Zg može svaka šuša. Ako već hoćeš promjenu, otiđi u nekakav pravi grad (naravno ako te jezične i profesionalne barijere ne sprječavaju).

To si dobro rekao šuše! Samo što meni nije cilj u životu biti nečija šuša s jednim koferom u ruci, već sama steći sigurnost(prvenstveno se to odnosi na svoj krov nad glavom, a krov kakav bi si sama priuštila bi bio eventualno jednosobni stan koji bi otplaćivala do mirovine)
Što se tiče ambicija i inozemstva..kada nešto želiš, mislim da barijera nema..(osim onih zakonskih vezanih za boravak odnosno vizu)
da se odlučim na takav korak..definitivno bi bila Švicarska..

insomnia

...onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino...

Prije bi bilo da se on "uda" za mene i moj stan

Elena_Os

insomnia

...onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino...

Prije bi bilo da se on "uda" za mene i moj stan

a ti putem težeg otpora.. znam jednu curu koja je otišla u Englesku čuvati djecu, i to sa samo jednom ambicijom, a to je bilo da tamo nekog ćopi, uda se za njega i dobije vizu. i uspjelo joj!

insomnia

Elena_Os

insomnia

...onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino...

Prije bi bilo da se on "uda" za mene i moj stan

a ti putem težeg otpora.. znam jednu curu koja je otišla u Englesku čuvati djecu, i to sa samo jednom ambicijom, a to je bilo da tamo nekog ćopi, uda se za njega i dobije vizu. i uspjelo joj!

Teži put je najslađi
Ne mislim se udavati k'o Žulika 10 puta i to još iz koristoljublja.. za mene je jedan brak i to brak iz ljubavi,drugo ne postoji..

Elena_Os

Ne mislim se udavati[b] k'o Žulika 10 puta i to još iz koristoljublja.. za mene je jedan brak i to brak iz ljubavi,drugo ne postoji..

Žulika je pretpostavljam Žužika? eto, i ona se udavala i vamo tamo, a završila u Hrvatskoj!

insomnia

Elena_Os

Ne mislim se udavati[b] k'o Žulika 10 puta i to još iz koristoljublja.. za mene je jedan brak i to brak iz ljubavi,drugo ne postoji..

Žulika je pretpostavljam Žužika? eto, i ona se udavala i vamo tamo, a završila u Hrvatskoj!

DA,krivo slovo
Ma hebi ti to..za to trebaš dobar želudac imati

Elena_Os

DA,krivo slovo
Ma hebi ti to..za to trebaš dobar želudac imati

da, pa zamisli.. udaš se za nekog 'nesposobnog'' dedicu radi green card.. I don't think so hebeš ti to, radije bih živjela u Svinjarevcima

insomnia

Elena_Os

DA,krivo slovo
Ma hebi ti to..za to trebaš dobar želudac imati

da, pa zamisli.. udaš se za nekog 'nesposobnog'' dedicu radi green card.. I don't think so hebeš ti to, radije bih živjela u Svinjarevcima

Ne bi taj djedica mene ni pipnuo,no way i nemoj molim Te više..već me želudac boli

Meni ovdje sasvim dobro, imam sve što mi treba, sve mi je na 5 minuta, ako se zaželim prirode pa preko mosta, ako oću van skupim ekipu pa u provod, kirbaji svaki mjesec po okolnim selima, veselje, jelo, piće, nigdje nema domaće rakije ko u okolici Osijeka, dobrog fiša u baranji, prasaca u okolici kolko oćeš za pristojnu cijenu, pa na ražanj, ,a ludilo šta ćeš više, još da je dobar poso nać nakon što diplomiram, pa di će mi bit kraj, kad mi dosta grada na Dravi do legosa u ZG il na more, autoputom za par sati, ako oću koncerata do ZG 3 sata, Budimpešte malo više, ma stvarno šta se može više poželjeti, stvarno volim svoj grad i nemogu se nigdje drugdje zamislit, još da mi je curu nać koja razmišlja ko ja

Blofeld

Tu je važan i financijski aspekt. Recimo, u New Yorku ili Londonu ne bih živio vjerojatno nikad (makar bi stalno tamo odlazio), jer je za pristojan život (na kakav smo navikli) potrebno znatno više novaca. To je uobičajeno, poznato je da u New Yorku ljudi ostaju pet godina (zarade lovu i idu na mirnija mjesta). Međutim, postoje gradovi u kojima bih mogao živjeti, ali sa jako puno love (jako, jako puno).

Fokus na financijski aspekt se poslije tih "pet godina" promjeni, covijek se mjenja kao sto se i prioriteti mjenjaju. Steknu se novi prijatelji uz njih dolaze novi obicaji, novi nacini zivota. Lova ne garantira dobar zivot niti je potrebna...
Rodni grad je jos u srcu (i uvijek ce biti) ali je postao blijeda slika.

Monstrum

Meni ovdje sasvim dobro, imam sve što mi treba, sve mi je na 5 minuta, ako se zaželim prirode pa preko mosta, ako oću van skupim ekipu pa u provod, kirbaji svaki mjesec po okolnim selima, veselje, jelo, piće, nigdje nema domaće rakije ko u okolici Osijeka, dobrog fiša u baranji, prasaca u okolici kolko oćeš za pristojnu cijenu, pa na ražanj, ,a ludilo šta ćeš više, još da je dobar poso nać nakon što diplomiram, pa di će mi bit kraj, kad mi dosta grada na Dravi do legosa u ZG il na more, autoputom za par sati, ako oću koncerata do ZG 3 sata, Budimpešte malo više, ma stvarno šta se može više poželjeti, stvarno volim svoj grad i nemogu se nigdje drugdje zamislit, još da mi je curu nać koja razmišlja ko ja

legica_os

Monstrum

Meni ovdje sasvim dobro, imam sve što mi treba, sve mi je na 5 minuta, ako se zaželim prirode pa preko mosta, ako oću van skupim ekipu pa u provod, kirbaji svaki mjesec po okolnim selima, veselje, jelo, piće, nigdje nema domaće rakije ko u okolici Osijeka, dobrog fiša u baranji, prasaca u okolici kolko oćeš za pristojnu cijenu, pa na ražanj, ,a ludilo šta ćeš više, još da je dobar poso nać nakon što diplomiram, pa di će mi bit kraj, kad mi dosta grada na Dravi do legosa u ZG il na more, autoputom za par sati, ako oću koncerata do ZG 3 sata, Budimpešte malo više, ma stvarno šta se može više poželjeti, stvarno volim svoj grad i nemogu se nigdje drugdje zamislit, još da mi je curu nać koja razmišlja ko ja

svaki petak bježim u najdraži mi grad...sa suzama odlazim u ponedjeljak u rano jutro iz njega...lijepo mi je ovdje gde jesam, ali srce je u Osijeku

jedino osijek

fatcat

Blofeld

Tu je važan i financijski aspekt. Recimo, u New Yorku ili Londonu ne bih živio vjerojatno nikad (makar bi stalno tamo odlazio), jer je za pristojan život (na kakav smo navikli) potrebno znatno više novaca. To je uobičajeno, poznato je da u New Yorku ljudi ostaju pet godina (zarade lovu i idu na mirnija mjesta). Međutim, postoje gradovi u kojima bih mogao živjeti, ali sa jako puno love (jako, jako puno).

Fokus na financijski aspekt se poslije tih "pet godina" promjeni, covijek se mjenja kao sto se i prioriteti mjenjaju. Steknu se novi prijatelji uz njih dolaze novi obicaji, novi nacini zivota. Lova ne garantira dobar zivot niti je potrebna...
Rodni grad je jos u srcu (i uvijek ce biti) ali je postao blijeda slika.

Nakon 5 godina sve se mijenja, to je točno. No 5 godina je vraški puno. Ne mijenjam 5 godina za kasniju ugodu, pogotovo što će ovdje biti ipak sve bolje. Novci nisu presudni, ali su ipak najvažniji u toj priči.

Osnovno pitanje koje si postavljam jest kakva će biti moja kvaliteta života ako se negdje preselim. Primjerice, mogao bih se odseliti u London, i živjeti u nekom ćumezu, raditi kao životinja do 6-7 navečer, voziti se od stana do posla i nazad 2 sata dnevno, nacugati se petkom, jednom godišnje doći u Hrvatsku (za Božić), bez auta (koji je pravi luksuz u Londonu), i istina je, nakon 5-10 godina bit će mi ok. Ne hvala.

Jedan prijatelj je dobio ponudu od jedne američke firme da ode u Pittsburgh, za malo manje od 5000 dolara mjesečno. Odbio ih je, a tada je u Osijeku imao 5000 kuna, pa su se ljudi začudili. Rekao im je da se nidje na svijetu ne može tako dobro živjeti s tako malo novaca, kao u Osijeku (istina, tada je kvadrat bio 1000 maraka).

Elena_Os

insomnia

...onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino...

Prije bi bilo da se on "uda" za mene i moj stan

Nisam pobornik Zagreba, iako sam često tamo, jer je to grad koji ima sve negativne aspekte ogromnog grada (iako nije čak ni velik, svega 800000 stanovnika), a od pozitivnih nudi puno manje nego bilo koja obližnja metropola (da ne govorimo pravi svjetski centri). Da budem jasniji, u Zagrebu su gužve i čekanja, zapošljavanje će biti solidno još jedno vrijeme, međutim kulturno, politički, financijski, itd. nije ni blizu Beču i Budimpešti, pa čak ni Ljubljani. Grad živi na sasvim pogrešnom i destruktivnom poreznom modelu,a ako ikad dođe do nekakve decentalizacije u Hrvatskoj, gadno će se provesti. Nisam zloguki prorok, no oni malo bolje obavješteni znaju da strane firme, ulaskom u EU, više u Hrvatskoj neće morati imati predstavništva niti podružnice. Samo se nadam da će imati razloga zadržati ih u Zagrebu (ako ignoriramo činjenicu da ih masovno otvaraju u Beogradu).

Blofeld

Osnovno pitanje koje si postavljam jest kakva će biti moja kvaliteta života ako se negdje preselim. Primjerice, mogao bih se odseliti u London, i živjeti u nekom ćumezu, raditi kao životinja do 6-7 navečer, voziti se od stana do posla i nazad 2 sata dnevno, nacugati se petkom, jednom godišnje doći u Hrvatsku (za Božić), bez auta (koji je pravi luksuz u Londonu), i istina je, nakon 5-10 godina bit će mi ok. Ne hvala.

Kvalitet zivota je vazan ali opet... ne zavisi o osobnom dohodku. Ovaj navedeni primjer nije zivot, to je egzistencija.

fatcat

Blofeld

Osnovno pitanje koje si postavljam jest kakva će biti moja kvaliteta života ako se negdje preselim. Primjerice, mogao bih se odseliti u London, i živjeti u nekom ćumezu, raditi kao životinja do 6-7 navečer, voziti se od stana do posla i nazad 2 sata dnevno, nacugati se petkom, jednom godišnje doći u Hrvatsku (za Božić), bez auta (koji je pravi luksuz u Londonu), i istina je, nakon 5-10 godina bit će mi ok. Ne hvala.

Kvalitet zivota je vazan ali opet... ne zavisi o osobnom dohodku. Ovaj navedeni primjer nije zivot, to je egzistencija.

Da, možda ću otići negdje, upoznati ženu svog života (ako je već nisam upoznao), i s njom ga provesti do kraja, a da nas novac uopće ne zanima. To je isto moguć scenarij, ali ipak tipujem na ovaj prvi.

Prijatelji su dobili lutriju prije 15-ak godina, 5 miliona dolara. To danas nije mnogo ali u to vrijeme je bilo vise nego mnogo.
Nisu uzivali taj novac niti mjesec dana kad je svadja dosla. Prvo "prijatelji" dosli pa daj mi, ja nemam. Pa poslije toga rodbina, pricala mi je gospodja da nikada nije cula za tu svu rodbinu. Ukratko, na zadnje je dosla svadja izmedju njih zbog, dao si vise svojima nego ja mojima i tako to...
Danas su rastavljeni, djeca zive sa majkom a otac je... jednostavno nitko nema pojma gdje je. U ovoj prici svi su stekli nesto, advokati vise nego ostali a ta gospodja place kad god vidi lutriju.

Evo nas u offtopic...

Ma nije offtopic. U pravu si, ako nisi sretan u privatnom životu, ne vrijedi ti novac. Nisam ja neki materijalist, ni ne govorim o milijunima. Govorim o komotnom životu, dobrom jelu, solidnom autu, kućici na moru, skijanju jednom godišnje, opet da se ne ubijam od rada danonoćno, i to je to. Ali taj dio ovisi najviše o tebi, dok s ovom privatnom sferom jednostavno moraš imati sreće. Ja bih se jednostavno teško naviknuo da dolazim kući u 8 navečer, i vozim se na posao i s posla 2 sata dnevno, i to je sve što sam htio reći. No možda bi me velika ljubav natjerala, to je svakako moguće.

Blofeld

Ali taj dio ovisi najviše o tebi...

I tu na kraju lezi tajna...

...hm, novac je dvosjekli mac kako god okrenes...recimo, puno sam riskirala i jos uvijek riskiram tu gdje jesam za placu vecu od one sabornih zastupnika...
...ali daleko sam od kuce, dolazim tri puta godisnje na 10tak dana i zderem pijesak i prasinu svakodnevno...
...ali zato znam kad mi istekne ugovor da ce mi kvaliteta zivota biti puno bolja, samim tim sto cu imati mogucnost (prvo i osnovno) preseliti se nazad tamo odakle sam otisla, ostvariti neke druge snove i zadnje, ali najvaznije - pruziti djetetu neke stvari sto ne bi mogla zivotom u osijeku, konobarenjem ili akviziterstvom, npr.
...dakle, radije sam izabrala tezi put ne-bivanja u osijeku nekoliko godina i onda povratak, negop zivotarenje i natezanje ostatak zivota...

Imaš pravo. Sve je gore od životarenja. No kako je kod nas još uvijek glavni cilj doći do invalidske (po mogućnosti vojne) mirovine, bojim se da ti se neće puno ljudi pridružiti na poslu. Nekima je životarenje mora, a nekima san.

Samo i uvjek Osijek...
imala prilike otići ali ljubav prema gradu prevladala,naravno uz to roditelji,prijatelji...
danas mi nije žao ,osim kad naravno dobijem platnu listu,ali tak se onda malo izvređam i šibamo dalje...
zato jelte svoje klince ne učim da se vežu za mjesta,dobro ili ne ,nadam se da je

Bila u Švicarskoj do sada. Nikad više =)
OBOŽAVAM Osijek, doslovno.. predobro mi je ovdje..

h o m e - s w e e t - h o m e * ops:">

Iako mi je Rim vječni san ..

@Elena_os
Zašto "definitivno Švicarska" ?
Ja bih najradije sa sobom malo povela osobe koje tako misle u tu svetu zemlju
( ) pa da malo vide kako je tamo ..
Mislim divno je bilo prije 15-20 godina. No danas - bože spasi
Životni uvjeti za osobu koja bi se eventualno preselila tamo ne da su jadni, nego ono.. strašno, ..
XD
Posebno za nekoga tko je navikao na CRO-način života.. Dajte uživajte u ovome.. Ne znate na što se bunite ..
Sve je to 5 ako si neki teški mafijaš i znaš nepošteno zaraditi (što je danas jako teško jer sve živo kontroliraju),.. ali za obične people ne bih preporučila..
Ali aj.. svatko ima svoje mišljenje..
A moje je to da se ne bih vratila na staro ni da mi netko plati..
I OS

Blofeld

Da, možda ću otići negdje, upoznati ženu svog života (ako je već nisam upoznao), i s njom ga provesti do kraja, a da nas novac uopće ne zanima. To je isto moguć scenarij, ali ipak tipujem na ovaj prvi.

vjerujem da se na tako nešto, kao otputiti negdje u stran grad/državu mogu odlučiti samo oni pravi avanturisti, kojima nisu bitne ni pare ni ništa! i samo takvi mogu i uživati u tome da su negdje, u ćumezu itd... kontam da su većina nas ipak preveliki komformisti.. iako ja osobno vjerujem da bih bila sposobna na to.. da imam para da se prvo negdje otputim i maaalo više hrabrosti!