10 dana Balkana

Ima tu nečega...

Možeš lagati sve i svakoga, ali samog sebe ne. Ne ide, na Balkanu svega fali, ali srca, duše, zabave i uzbuđenja nikako.

Jednom davno, kad sam bio vrlo mlad, izbrojao sam ravno 333 koraka od vrata moje sobe do najljepšeg centralnog trga u najljepšem gradu na svijetu. Uvijek sam volio onaj kontrast bijelog mramora i crnih, predivno nejasnih figura ljudi koji sjede i strpljivo broje sve one korake koji odzvanjaju žureći prema Korzo-u, utrčavaju u zadnju tresku ili naprosto ulaze u „Nama-u“ , Katedralu ili „Central“.

Mlado – ludo.....i naivno.

Tada sam još infantilno vjerovao u mnoge stvari kojih se sada još samo s tugom sjetim.

Ne znam je li to dio odrastanja ili već polagani početak nekog drugog procesa, ali sam prije desetak dana, ponukan nedavnim izljevima raznoraznih gluposti i inih idiotarija, ponovno krenuo brojati korake koji su potrebni ne bi li se prešla ista ona distanca.....Hmmmm.....

Ili su mi se koraci jednostavno smanjili.....

Prestao sam brojati kada sam došao do 333 333 koraka...kad sam shvatio da je moj trg sada 333 tisuće milja daleko i da mojih „građana“ više nema. Umjesto njih je tamo neki „self inflicted“ spomenik debeloj morončini, kome je na glavu nataknuta loša maska Ante Starčevića.

Strašno, prestrašno....

Pljunuh i zapjevah, onu nepopularnu pjesmu, o stijenama koje pucaju, potom sjedoh u automobil, i zaputih se na Jug.

***

Tamo gdje vječno sunce sja...tamo mi zadnjih godina sve više i više prija. U Skopju mi se uvijek čini da je vrijeme stalo još tamo krajem osamdesetih godina i ljudi su ostali pozitivni i normalni i taaako se fino zezaju.

Onoliko vremena koliko je nama trebalo da stignemo do Skopja, neki ljudi koje znam potroše za put to Atene ili Istanbula, ali pouzdano znam da nitko od njih ne staje kod svake birtije...red je!

Stigli smo predvečer, moj debeli kum je već bio organizirao i ekipu i restoran i provod...

Znate što? Tamo vrijeme zaista stoji. Ne primijetiš ni koliko si Mojito-a popio ne bi li se osvježio nakon dugog i iscrpljućeg putovanja, koliko si ćevapa pojeo u „Roulette-u“, koliko Mastika i žutih rakija ti je spržilo grlo, a kamoli koliko si ljudi upoznao, sa koliko si nepoznatih djevojaka plesao u „Cabrio-u“

Ti su mi ljudi takvo osvježenje, da se i sad naježim kad pomislim na njih...obožavam ih

Tutunoberačite....

Rakije, rakije amo, jer utjehe nema u vodi....

Oni nisu zaboravili razgovarati o sportu, ženama, filmu....ne znam kad sam zadnji put ikoga tamo čuo da je nešto bistrio politiku, trabunjao o lovi i slično, oni žive danas, jebe im se što je bilo jučer, a sutra, kad dođe, neće biti ništa specijalno...samo drugo ime za danas.

Slično mojim životnim postulatima, doduše sa malim korekcijama i izmjenama, ali u biti, to je to.

Krvna grupa, što ćeš.

Već je bilo ohoho svanulo kad smo svratili „nakaj Kizo“ na „po edno kafence“. Kizo je najstariji (i jedini pravi) skopski biker, koji je još davnih dana otvorio „Saloon“ u koji se obično skupimo na kavicu dok se dogovoramo gdje ćemo na doručak. Kod Kize, uvijek ima nekih likova koji su tu, za šankom, barem dvadesetak godina, po slobodnoj procjeni i uvijek smo dobrodošli i uvijek je smrad prosutog piva, vlage, duhana, znoja dovoljno jak da te obraduje kad nogom šutneš ona drvena vrata iz kaubojskih filmova.

Smrdljivo osvježenje, azil ljudskih, prirodnih stvari u ovom sterilnom svijetu.

Bole i Pero, koji su prvi put u Skopju u ovoj varijanti, su bili puno pijaniji od mene, tako da sam ja bio taj koji je morao donijeti odluku, da li furamo nazad, ili ostajemo da se odmorimo.....tough call....

„Kume, sad smo jos dobri, ako ostanemo sada, ostat ćemo još tri dana, a nismo u treningu...bolje da idemo!“, rekoh

„Kako sakaš, kumčo“, reče Oli, „samo da znaš da si peder“.

***

Još jedna noć na cesti, uz nebrojene ulaske u boks, bilo da bi se dopunilo gorivo ili voda, bilo da bi se određene materije izbacile, ali sve u svemu vrlo okay.

Stigosmo u „Mic po Mic“. ...

Tu je dobro, staro društvo, tu je smijeh, tu su uspomene i tu je mozak na pašu, hladna Moccha kava kao spas...

I Čolić kad pusti glas...

Sve je tu.

I ona...

Nova, interesantna, intrigantna, samozatajna, opasna, nježna...

Dva velika oka...

Jedno se smije, drugo te zove....a oba snena.

I dugi razgovori na njenom balkonu, za tople ljetnje noći...
Noćno kupanje...dugo i bezazleno...

Vedro, tamno nebo, i....
Daleke misli neke....

***

I to je moralo doći...glava i srce su kad-tad morali ponovo uspostaviti kontakt, a realnost zove...

Kao smrt točna, kao osmijeh američke stjuardese srdačna...

Krećem nazad, u kišu i maglu....među ljude bez mašte, ipak,

Ostao je ključ od stana, zaboravljen upaljač i još ponešto...

Sve je tu...

...prica koja iza sebe ostavlja poseban osjecaj...

Tamo gdje vječno sunce sja...

Učlanit ćemo te kao počasnog člana, kad Ela ovo pročita.

Čolić....

nostalgija me pere... kažem ja uvijek... možda je bilo 6 vrsti proizvoda na policama ružnih, socijalističkih trgovina. možda smo kao klinci bili svi isto obučeni, jer drugačije odjeće nije bilo za kupiti, možda nismo znali što je to big mac ili mercedes e klase.... a kad bolje razmislim, možda su to sve bile prednosti.
bili smo topliji ljudi koji su se više družili, više uživali u malim stvarima, provodili smo vikende u prirodi, a ne šoping centrima i bili smo... jednostavno više svoji nego sada.
po novom trgu hodaju neki puno hladniji, odsječeniji i nezainteresiraniji ljudi od onih koji su hodali po onom bijelom.. ono je bio moj osijek, a ovo je... nešto sasvim drugo.

CatCloe

.. ono je bio moj osijek, a ovo je... nešto sasvim drugo.

bit ćemo optužene za nostalgiju

bila sam dva puta u Makedoniji, Skopje, Ohrid, Peštani itd....Pročitavši što si napisao kao da sam opet tamo. Toplije i neposrednije ljude nisam srela. Dva dana i noći slavili smo zaruke kod jednih susjeda. Na kraju su svi tamparoši i pola sela bili u Ohridskom jezeru. Ne mogu se oteti dojmu tvojih emocija, zavidim ti što nesputano uživaš. Ima jedna grupa ludih njemaca tzv. Millerovi koji svake godine za godišnji traže neku destinaciju oaze mira, cuge i ludila. Uglavnom nikada ne ponavlaju isto mjesto. Makedonija im je bila iznimka, a tvoji dojmovi govore mi isto. So srekja popij koju mastiku i popravi sa divnim vinom Tga za Jug-om.

CatCloe

nostalgija me pere... kažem ja uvijek... možda je bilo 6 vrsti proizvoda na policama ružnih, socijalističkih trgovina. možda smo kao klinci bili svi isto obučeni, jer drugačije odjeće nije bilo za kupiti, možda nismo znali što je to big mac ili mercedes e klase.... a kad bolje razmislim, možda su to sve bile prednosti.
bili smo topliji ljudi koji su se više družili, više uživali u malim stvarima, provodili smo vikende u prirodi, a ne šoping centrima i bili smo... jednostavno više svoji nego sada.
po novom trgu hodaju neki puno hladniji, odsječeniji i nezainteresiraniji ljudi od onih koji su hodali po onom bijelom.. ono je bio moj osijek, a ovo je... nešto sasvim drugo.

istina, svi su sve užurbaniji i nezainteresiraniji za svijet oko sebe, osim ako ih se izravno ne tiče! smeta mi to, ipak sam ja panonac, živim "sporo" i volim kad se vrijeme oko mene isto tako lijeno odmotava.

@allende, tvoja me priča vraća na jedno drugo mjesto, ali - to je to, izvan vremena...

CatCloe

nostalgija me pere... kažem ja uvijek... možda je bilo 6 vrsti proizvoda na policama ružnih, socijalističkih trgovina. možda smo kao klinci bili svi isto obučeni, jer drugačije odjeće nije bilo za kupiti, možda nismo znali što je to big mac ili mercedes e klase.... a kad bolje razmislim, možda su to sve bile prednosti.
bili smo topliji ljudi koji su se više družili, više uživali u malim stvarima, provodili smo vikende u prirodi, a ne šoping centrima i bili smo... jednostavno više svoji nego sada.
po novom trgu hodaju neki puno hladniji, odsječeniji i nezainteresiraniji ljudi od onih koji su hodali po onom bijelom.. ono je bio moj osijek, a ovo je... nešto sasvim drugo.

Priče za malu djecu. Ološ balkanski! Jebo vas mentalitet gdje su svi super ispravni i samo se zajebavaju i vode tuđu brigu. Ostali dio svijeta je pokvaren, hladan i ne zna šta je provod i zajebancija. Hahahaha, tipično ramišljanje kmeta!

@punisher,
prilično grub komentar ali se u globalu slažem sa stavom.

...yeah, right.....@punisher-drugo ime ti je Isfrustrirani?.....prestani unistavati teme, ako ti nisi imao srecu upoznati neke druge osjecaje osim frustracije svim i svacim, ostavi nas koji jesmo, na miru da uzivamo u njima...

anakonda

...yeah, right.....@punisher-drugo ime ti je Isfrustrirani?.....prestani unistavati teme, ako ti nisi imao srecu upoznati neke druge osjecaje osim frustracije svim i svacim, ostavi nas koji jesmo, na miru da uzivamo u njima...

ma, kladim se da taj lik ima i "normalnu" inkarnaciju, koja je divna i krasna, simpatična, ali se ne usuđuje reći što misli o nekim stvarima, da se ne bi eventualno konfrontirao s nekim, pa je stvoren demon koji govori samo loše stvari i od kojeg nitko ni ne očekuje da bude dobar. dobro je dok to radi samo na forumu.

svaki normalan čovjek nosi određene misli, emocije i sjećanja na prošlo vrijeme u kome smo bili mlađi i bezbrižniji. Tako su i određeni događaji i prostori našeg odrastanja oblikovali našu osobnost. Punisher možda to isto vidi i osijeća uz neki dobar šmrk. Strah njegovog emotivnog grča ne dozvoljava mu otvaranje vidnog polja sjećanja, ja ga i dalje vidim kao trubadura.

DanicaV

Tamo gdje vječno sunce sja...

Učlanit ćemo te kao počasnog člana, kad Ela ovo pročita.

Čolić....

tamo je moja Makedonija...

ode suzica koja...Allende ovaj tekst govori o tome kakav se čovjek krije iza te tipkovnice

sretna sam što si prepoznao i doživio duh Makedonije i Makedonaca....
e do krvne grupe je to ,kažu da imamo bar decilitar sreće i zadovoljstva u venama,mislim da je točno.......

DanicaV

CatCloe

.. ono je bio moj osijek, a ovo je... nešto sasvim drugo.

bit ćemo optužene za nostalgiju

pridružujem se

anakonda

...yeah, right.....@punisher-drugo ime ti je Isfrustrirani?.....prestani unistavati teme, ako ti nisi imao srecu upoznati neke druge osjecaje osim frustracije svim i svacim, ostavi nas koji jesmo, na miru da uzivamo u njima...

tužno ali što ćeš,negdje Bog da negdje uzme

@Allende, ti k'o Radenska: "Na vsih koncih Jugoslavije!"

anakonda

prestani unistavati teme, ako ti nisi imao srecu upoznati neke druge osjecaje osim frustracije svim i svacim

Evo, psihoterapeut... Nezatomljiva je tvoja dušebrižnost. Moraom uočiti uzorak, jer čim je netko frustriran i okrenut suprotno - odmah je poremećen i ti reagiraš.

Padaju mi na pamet halo-efekt i njegovi derivati.

ela

tamo je moja Makedonija...

sretna sam što si prepoznao i doživio duh Makedonije i Makedonaca....

Ne samo prepoznao...mislim da sam bio prvi stranac u Makedoniji...sticajem okolnosti presao sam granicu na Prohoru svega nekoliko minuta nakon sto je Makedonija zvanicno postala nezavisna drzava...sto se duha tice, Kum mi je iz Skopja, Kuma iz Bitole, pa ti vidi...dobru sam skolu prosao tamo dolje...ovaj put nisam stigao na simid pogacu, ali slijedeci put kad se utrcim kod Cicko Ilija....joj.....

vidim pažljivo si učio,sve se zna,pet iz zalaganja...

ajde, pozovi ga bar na proslavu Ilindena...

DanicaV

ajde, pozovi ga bar na proslavu Ilindena...

zar je to upitno?naravno Allende da si pozvan ,možeš provjeriti dali mi ovdje održavamo taj decilitar u krvi

Nekad je kao bilo super...
Smrdljivi, mali socijalistički stanovi građeni ne po mjeri čovjeka-bez klima; nestašice kave, benzina i praška za rublje, nemogućnost putovanja, zatvorenost u svakom smislu (nedostupnost informacija), loši jugo auti, loša ponuda u trgovinama, nepostojanje interneta...
Tako je to bilo u Jugi. nesto zbog socijalizma, Tita i partije nesto zbog vremena u kojem se zivilo (Interneta jebiga stvarno nije bilo).
Danas svi koji imamo normalne poslove imamo klimatizirane lijepo uređene stanove i vozimo nove klimatizirane moderne aute. Imamo racunala i brzi pristup internetu, mobitele, DVD-e, LCD TV. Ja za mjesecnu placu mogu otputovati u Afriku ili Aziju. Trgovine su pune delikatesa i lijepe odjece, i sve je dostupno.
A ljudi. Ko je imao prijatelje 80-ih može ih imati i danas, nije mu ih kapitalizam mogao oduzeti. Tko se želi druziti opet moze, ne moze mu to kapitalizam zabraniti.

Zato spike :u Jugi je bilo super a danas je njesra; okacit macku orep.
Bullshit !

...mislim da se poanta price ne odnosi na materijalna dobra ili neimanje istih....

anakonda

...mislim da se poanta price ne odnosi na materijalna dobra ili neimanje istih....

apsolutno

Niti je itko od nas na to pomislio!

Ed Wood

Nekad je kao bilo super...
Smrdljivi, mali socijalistički stanovi građeni ne po mjeri čovjeka-bez klima; nestašice kave, benzina i praška za rublje, nemogućnost putovanja, zatvorenost u svakom smislu (nedostupnost informacija), loši jugo auti, loša ponuda u trgovinama, nepostojanje interneta...
Tako je to bilo u Jugi. nesto zbog socijalizma, Tita i partije nesto zbog vremena u kojem se zivilo (Interneta jebiga stvarno nije bilo).
Danas svi koji imamo normalne poslove imamo klimatizirane lijepo uređene stanove i vozimo nove klimatizirane moderne aute. Imamo racunala i brzi pristup internetu, mobitele, DVD-e, LCD TV. Ja za mjesecnu placu mogu otputovati u Afriku ili Aziju. Trgovine su pune delikatesa i lijepe odjece, i sve je dostupno.

...moj komentar o materijalnom se uglavnom odnosio na gore navedeno...

kako je to zanimljivo...izgleda da je čovjeku bolje i sretniji je kada nema ili kada mu je ograničena mogućnost izbora...čudna je ta ljudska psiha...

Sve je to lijepo kako pričate, al ja mislim da u biti ima pravo i jedna i druga strana . . .

Ne znam. U Miamiju imaš hotel "Hawaii". U Honoluluu imaš hotel "Miami". Isto i u Mostaru - birtija "Zagreb", a u Zagrebu "Hercegovina". Mjesto i vrijeme koji se čine romantičnim i posebnim su uvjek negdje drugdje, udaljeni, izmješteni na sam kraj našeg dosega.

Možda je poruka ove priče da se pokrenemo i da počnemo putovati, gledati, susretati kulture...

Volim putovanja, pa na ovo ne gledam kao na glorifikaciju nekih starih vremena, ne znam zašto se tako gleda. Čovjek voli Makedoniju, ljude, klopu, cugu...

A ja trenutno imam na sebi majicu na kojoj piše Ohrid, Macedonia, kupljeno prije godinu dana u Makedoniji.... i ne da je bilo lijepo... a nije se dešavalo u nikakvim starim vremenima.

Ed Wood

Nekad je kao bilo super...
Smrdljivi, mali socijalistički stanovi građeni ne po mjeri čovjeka-bez klima; nestašice kave, benzina i praška za rublje, nemogućnost putovanja, zatvorenost u svakom smislu (nedostupnost informacija), loši jugo auti, loša ponuda u trgovinama, nepostojanje interneta...

I uz sav taj "jad" smo nasli vremena za prijatelje, zabavili se u rane sate i pjevali uz ono sto se naslo... Danas smo toliko bogati da nismo sposobni iskljuciti j**eni mobitel i rucati na miru...

Allende

anakonda

...mislim da se poanta price ne odnosi na materijalna dobra ili neimanje istih....

apsolutno

nije ni nostalgija....
to je nešto što ili imaš ili je sav novac ovog svijeta neće kupiti....
duša se rodi....

fatcat

Ed Wood

Nekad je kao bilo super...
Smrdljivi, mali socijalistički stanovi građeni ne po mjeri čovjeka-bez klima; nestašice kave, benzina i praška za rublje, nemogućnost putovanja, zatvorenost u svakom smislu (nedostupnost informacija), loši jugo auti, loša ponuda u trgovinama, nepostojanje interneta...

I uz sav taj "jad" smo nasli vremena za prijatelje, zabavili se u rane sate i pjevali uz ono sto se naslo... Danas smo toliko bogati da nismo sposobni iskljuciti j**eni mobitel i rucati na miru...

mi se tako lijepo znamo družiti.....
evo ja za vikend imam 15-tero ljudi za ručak....naraditi ću se ko stoka, ali kako će nam dobro biti....veselit ćemo se, pjevati, a nije rijetkost da se bosonog zapleše na dvorištu...pa poslije na stol.....BTW uz minimalnu količinu alkoholnih isparavanja

duša je to...duša koju ne prodaješ
tko ima dobre, vedre ljude oko sebe nebo mu je granica
alllende, skidam kapu

punisher

Priče za malu djecu. Ološ balkanski! Jebo vas mentalitet gdje su svi super ispravni i samo se zajebavaju i vode tuđu brigu. Ostali dio svijeta je pokvaren, hladan i ne zna šta je provod i zajebancija. Hahahaha, tipično ramišljanje kmeta!

ne znam stvarno odakle si izvukao "vode tuđu brigu", ali dobro.. mentalitet je jednostavno drugačiji, znam mnoge koji su se vratili iz "bijelog svijeta", ne zato što su balkanci i primitivčine, nego zato jer su navikli na drugačije međuljudske odnose i nisu se mogli/željeli prilagoditi na neke stvari....
a govoreći o tvom postu... stvarno su te gadno zlostavljali dok si bio mali. možda da se kreneš liječiti dok još nije kasno..?

CatCloe

punisher

Priče za malu djecu. Ološ balkanski! Jebo vas mentalitet gdje su svi super ispravni i samo se zajebavaju i vode tuđu brigu. Ostali dio svijeta je pokvaren, hladan i ne zna šta je provod i zajebancija. Hahahaha, tipično ramišljanje kmeta!

ne znam stvarno odakle si izvukao "vode tuđu brigu", ali dobro.. mentalitet je jednostavno drugačiji, znam mnoge koji su se vratili iz "bijelog svijeta", ne zato što su balkanci i primitivčine, nego zato jer su navikli na drugačije međuljudske odnose i nisu se mogli/željeli prilagoditi na neke stvari....
a govoreći o tvom postu... stvarno su te gadno zlostavljali dok si bio mali. možda da se kreneš liječiti dok još nije kasno..?

ak treba, naći ćemo mu mjesto u popovači, jako je zločest...

ja nisam mogla nigje u bijelom svijetu - tzv. civiliziranom pronaći onaj široki osmjeh dobrodošlice i avliju otvorenu za sve koji navrate...jebate..nekima si se morao najaviti dva tjedna ranije za kavu, a neki opet s ulice pa u kuću, ali to je rijetkost...najbolje mi je bilo u argentini....ali teško za živit
u mene kući ko kupleraj...svi su dobrodošli, podijelimo kavice, sokiće, ak ima što za pojest dobro,ak ne pečem palačninke,,,,i dugo u noć...sreća pa nisam u zgradi

Allende!
Opet pišeš! To je super. Predugo nisi objavio ništa na Osijek 031.
Ne obaziri se na kojekakve komentare, tko voli neka čita, tko ne neka ide na druge teme.

ono što osječani nikada nisu izgubili (nadam se da ni neće) je fenomenalan smisao za humor

svaka čast na priči. ovoj, kao i svim prethodnim... ima zločestihkomentara, ali oni koji pobrkaše materijalno i duhovno ne mogu shvatiti neke iz prošlih generacija kojima mobitel, internet, politika, imanje i nemanje, kao ni krvna zrnca ova ili ona nisu bila presudna za stvaranje prijateljstava, druženje i dobar provod. osijek je bio nešto posve drugo ne zbog spomenika ovog ili onog nego je osijek bio drugog mentaliteta nego je danas.

E moj lega…
ide ti ovo pisanje od ruke
Ali stavljas me na muke,
daleko sam od struke
Pisem uglavnom tiho i bez buke
Ali za ovakve trenutke
Udarat’ po tastaturi nije mi mrsko
Bez namjere da bude drsko
Slozit’ ti komentar ravno u centar
Neces ti zamjerit’ na ovom mom prvijencu
Jebiga, ja sam “old school”, odrast’o na Vijencu
Uz Run DMC I ostalu bracu,
Nikad nisam dao da mi psuju cacu,
a bogami ni mater,
jer bokser na licu
pravi gadan krater,
ovi klinci danas
su zajeban karakter
tu su uzi, magnum, hekler I bereta
I “bijelo” za drustvo, pos’o samo cvijeta
Cini mi se dolazim iz nekog drugog svijeta
a jebiga, sto ces kad brojim 30+ ljeta
Da ne kukam vise vratimo se temi
skrabotine tvoje sve govore meni
Bolje da si znanje knjizevno sticao
Nego sto si brodove po svijetu micao
Znam da si globus par puta osvajao
nisi bas nesto u mjestu stajao
Poznata prica, I uvijek uloga gosta
Al zlatno pravilo zauvijek osta
To da l’ majica je la costa
Ili pivo ispod mosta
Racunica je prosta
Sam znas kad je dosta

Epilog:

Mogu samo reci da citam te ko knjigu
I da jos uvijek imam samo jednu brigu
Da te skoro vidim u ovom velikom selu
Predugo nam fali cetvrti za Belu

Vjecitog mladica znam, drzis jos fasadu
Al ne gubis nadu I razmisljas o hladu
Slavonskoga hrasta, rakiji I vinu
Nisu jos uspjeli da ti osmijeh skinu

Sam, na sred salasa, ispod gustih grana
Za drvenim stolom zarasta ti rana
Dok pogledom pratis slavonsku ravnicu
Nista osim srece nije ti na licu.


PS. Drugi put ne idemo iz Skopja kuci nego dalje na Jug, obecao si taj buzuki, I ostajemo dok ne potamanimo grcke nacionalne zalihe uzo-a.