"Hedonizam je određen kao motrište koje sreću svodi na osjećaj sreće,
slasti, užitka, na zadovoljstvo. Smisao i svrha života, najviše dobro i
vrijednost izjednačava se s trenutačnim užitkom, tjelesnim, senzualnim
zadovoljstvom, lagodnim životom, uživanjem bez ograničenja: "Uzmi sve što
ti život pruža, danas si cvijet - sutra uvela ruža"
Hedonisti žele uživati, nastoje živjeti "slatkim životom" i u tomu vide sav
smisao življenja. Prepuštaju se užitcima, postaju ovisnici, zanemaruju
ljudske dužnosti i obveze, zaboravljaju na ljudsko dostojanstvo, na
budućnost, gube kormilo i prepuštaju se nagonskom životu. Nagoni i loše
navike vladaju njima, a ne oni svojim porivima i postupcima. Čovjek kao
racionalno i moralno biće spušta se na razinu nagonskoga, animalnoga
življenja. Brišu se bitne razlike između čovjeka i životinje. Hedonisti
nemaju viših ideala. Jedini njihov ideal je živjeti lako, udobno i što je
moguće ugodnije. Pritom, obično, zaboravljaju na posljedice i druge ljude.
Važno je da je njima sada dobro i lijepo, da oni trenutačno uživaju u
životu. Takve naslade i uživanja najčešće prouzročuju teška razočaranja i
duševne patnje. Time se uživanje pretvara u svoju negaciju i bol.
Marksizam, komunizam i ateizam na Istoku, a liberalizam na Zapadu -
omogućili su povoljne uvjete za razvoj hedonističkoga shvaćanja života.
Tomu su uvelike pridonijeli i poboljšani uvjeti života, veći životni
standard i materijalna sigurnost suvremenoga čovjeka. Razvoj suvremene
znanosti, tehnike i prozvodnje, porast produktivnosti rada omogućili su
čovjeku ostvarenje mnogo veće materijalne vrijednosti nego što je nekada
mogao postići. Nove mogućnosti uz slabljenje moralnih kriterija otvaraju
nove apetite jer "ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve
nije: čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije" (P.
Preradović).
Čovjek je oduvijek težio za poboljšanjem materijalnih uvjeta života. Ta
težnja je bila, jest i uvijek će biti razumljiva, naravna. Moralno zlo
nastaje tek tada kada čovjek tjelesno uživanje pretpostavi svakoj drugoj
radosti i sreći, kada u takvome uživanju traži smisao života. Takav se
smisao pretvara u besmisao, takvi ciljevi opravdavaju sva moguća sredstva -
moralna i nemoralna. Ljudi zaboravljaju na svoje ljudske dužnosti, na
potrebu rada i na druge ljude. Oni sve stavljaju u službu osobnoga
uživanja. Hrana, alkohol, duhan, žene, droga, lokali, kafići, diskači,
automobili, ljetovališta, zabavišta i mnogi drugi predmeti i objekti i
postoje, misle oni, samo zato da bi mogli što više uživati. To je moralno
nedopustivo, put u propast jer nije u funkciji života i napretka, nego
iživljavanja i degeneriranja.