svijet toma waitsa

Svijet posljednjeg glazbenog alternativca. Svijet strašne glazbene mimikrije. Krhotina.

Tamo gdje đavli razvlače svoj polkom i bluesom prosviran kabaret.
Tamo gdje hropćući izdah mijenja labuđi pjev. Tamo gdje su ljudi svinje, a druge
životinje služe za ukras. Tamo gdje mitologija privatnih horora mijenja bajke.
Tamo gdje urnebes vlada onog trena kada se mišići zgrče i počne poganih ples.
Tamo gdje su svi spektatori poput trupla poredani u redove odakle prate maglovite figure
s pozornice čiji im hrapavi glasovi i čudne note dodatno bluraju horizonte.
Tamo gdje pjevač krklja skvrčen u fetus pozi sikteći nedefinirane tonove i šumove.
Tamo gdje pripovjedač ima oko ruku omotane žice koje mu se svakim novim trzajem
glasnica urezuju dublje u tkivo pa od ugode on dreči, urliče, od sreće viče.
Tamo gdje je početak svake pjesme ujedno i kraj nadanja u minut dobrog vladanja.
Tamo gdje obećanje za suosjećanje ne znači drugo nego znak za start novih stradanja.
Tamo gdje cirkus cirkularno vrti jedne te iste igrače na trapezu i mrežama. Tamo gdje su
akrobati namjerno pretjerani, tamo gdje su opsjenari odavna počeli služiti se
manirizmima, a iskeženi klaunovi niti su tužni, niti maskirani, niti plačni.
Tamo gdje su prijatelji pijanice, a ljubavnice pijavice. Koje sišu srž pa pljuckaju krv.
Tamo gdje drugar drugara za bocu dvije nasamari. Gdje je stanje stvari - sranje stvari.
Tamo gdje se i najdirljivija priča s početka do lažnog happy enda pokvari.
Tamo gdje teatar prikazuju zgubidan, lažov, ulizica, skitnica, i fratar.
Tamo gdje su besmrtni dosadni, a čvrknuti boemi i zgubidani protektirani i bogomdani.
Tamo gdje je u dvorištu potrgana ljuljačka s koje se cijedi bronhitičareva pljuvačka.
Tamo gdje se od čudnih zvukova i buke, znoje čela, trbusi, dlanovi i do podlaktica ruke.
Tamo gdje grohotom šapće i nikad bez razloga po ramenu ne tapše.
Tamo gdje je teško teže, a lako nikada nikada nikada nikada ne može postati lakše.
Tamo gdje se samo i jedino od tuge ne plače. Gdje se bol cipelari i skriva pod stol.
Tamo gdje se periodički smjenjuju ciklusi pripovjedačevih nervoza i narkoza.
Tamo gdje će groznica trajati i kad svodnikov rotvajler prestane lajati.
Tamo gdje ratnici u kurvinim odajama skrivaju svoje duše a traže PTSP.
Tamo gdje su izgubljeni i oni koji to ne bi htjeli. Tamo gdje su prisutni likovi odsutni.
Tamo gdje bubnjaju kiše koje ne znaju lupati tiše. Laktovi su šanku vjerni.
Tamo gdje "warning sign:danger!high voltage!low fidelity!" na svakom otisku piše.
Tamo gdje je i Biblija poprskana vodicom koja nije toliko sveta.
Tamo gdje je meta lovac, a lovac meta. Tamo gdje prema kraju svijeta svirepo stupa
pijanih i izravnih četa po leđima svoje djece i ostalih apologeta.
Tamo gdje karakteri iz Malnarovih noćnih mora izgledaju kao elitna posada Zlatnog
broda koji se može zvati i "Galeb" i "Sloboda". Tamo gdje je nož – nož, a jedina koža –
tvrda koža. Tamo gdje se lice briše od prašine i priseže da je s margine lakše do istine.
Tamo gdje ritam bitan i bitan je ritam.

Dobrodošli u taj predivni, kilavi, krhki i žilavi, Tom Waitsov svijet. Sir, yessir.

Anđelo Jurkas, http://www.vip.hr/sp/d_show?idc=2100202&idalbum=49371

Waits mi je jedan od favorita, obožavam Waitsa i jedva čekam dograbiti njegovu biografiju, Razuzdane Godine Jaya S. Jacobsa.

waits je kralj svemira, ali cemu sluzi ono bezvezno nabrajanje gore? jos k tome spominjanje gospodina jurkasa kojeg bolje da ne komentiram

tu recenziju sam našao na netu, a jurkas je autor, pa reko, kurtoazije radi, da ga potpišem kao autora; (btw wtf is jurkas?)

uf... jedan bahati shizofrenicni debil
al necemo o njemu, nije vrijedan slova.. ajmo mi o starom dobrom tomi...

već danima vrtim Waitsa........

ali nisam ga sama otkrila, tako da stvarno dugujem nešto kao vječnu zahvalnost osobi koja mi je otvorila taj svijet....

Ja sam Waitsa otkrio prije koje dvije godine, vidio sam da ljudi pišu o njemu hvalospjeve pa sam malo pretražio P2P programe i ostao zadovoljan.