daniel-202
možda odem, ali samo zbog bona za pizzu...
potaknut time, sjetio sam se da sam prije razmišljao o tome kako u praksi zapravo ne postoje apsolutno nesebična dobra djela. pa sam čak dobra djela i kategorizirao u dvije glavne skupine: sebična i nesebična dobra djela.
većina djela koje smatramo dobrim djelima zapravo su na neki način sebična. naime, svaki je naš voljni čin iz kojeg izvlačimo bilo kakvu dobit, materijalnu ili emocionalnu, sebičan. tu dolazimo do dvije podskupine: materijalno motivirana i emocionalno motivirana dobra djela.
emocionalno motiviranim dobrim djelima si pokušavamo svjesno ili nesvjesno udovoljiti, učiniti da se osjećamo dobro, korisno, sposobno, angažirano... to su i najčešća dobra djela, pa se često ovu kategoriju izjednačuje s dobrim djelima uopće.
preskočit ću nakratko objašnjenje materijalno motiviranih dobrih djela.
smatram da teoretski postoje uistinu nesebična dobra djela, ali ne vjerujem da se realno i događaju. nesebična dobra djela bila bi samo oni naši postupci koji pomažu nekome na našu opću štetu. ne smijemo iz tog čina izvući apsolutno nikakvu korist.
a sad, materijalno motivirana dobra djela. to su ona djela koja učinimo, za koja znamo da će nekome pomoći, ali smo unaprijed svjesni da će nam taj čin donijeti neku materijalnu korist zbog koje, zapravo, to i radimo. upravo se o tim djelima i radi u ovom topiku: što je bitnije u tom slučaju - sebičan motiv ili učinjeno dobro?
uzmimo kao primjer neko fiktivno pranje novca od droge ili oružja financiranjem istraživanja nekih bitnih lijekova ili ulaganjem u neke dječje domove i slično, gdje je taj novac glavni izvor financiranja i kao takav može pomoći mnogima.
