Hoće li Kožara postati hotel s pristaništem za kruzere?

I dalje se dosta priča o Kožari, nekada ponosu osječke kožarske industrije, a danas zapuštenom i devastiranom ruglu u Donjem gradu.

Još prošle godine pojavila se inicijativa da se taj objekt pretvori u Industrijski muzej Slavonije i Baranje, no od toga nije bilo ništa. Sada se pojavila nova ideja: da Kožara postane mali hotel s pristaništem za kruzere, s 50 soba i nacionalnim restoranom.

Priča se „zakotrljala“ prije otprilike godinu dana kada je ministrica kulture Andreja Zlatar-Violić bila u Osijeku i s domaćinima je razgovarala o riječkoj tvornici „Rikardo Benčić“ kao primjeru projekta revitalizacije industrijskog naslijeđa za koji je država izdvojila 120 milijuna kuna. U tom je kontekstu spomenuta i osječka Kožara, pa je sukladno dogovoru s ministricom grad u ministarstvo poslao projektni prijedlog rekonstrukcije Kožare na očitovanje.

Bude li ministarstvo prihvatilo taj prijedlog i ponudilo pomoć u obnovi Kožare, početna dokumentacija mogla bi biti gotova do kraja godine, no sam projekt će trajati barem tri do pet godina.

Naravno, obzirom da je Kožara u vlasništvu Alpe-Adria banke, treba čuti i što će oni reći na tu ideju, no obzirom da na svim prethodnim dražbama nisu uspjeli pronaći kupca ovog sada derutnog objekta, vjerojatno bi i njima ova ideja mogla biti zanimljiva jer bi se tako mogli riješiti nekretnine s kojom, barem do sada, nisu znali što napraviti.

Da podsjetimo, Tvornica kože d.d. Osijek osnovana je davne 1873. godine. Najviše se razvila u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća kada je bila treća po veličini kožara u bivšoj Jugoslaviji. Onda su došle 90-e i "zlatno doba" hrvatske privatizacije i tajkunizacije pa je kožara došla u ruke jednom zagrebačkom poduzetniku koji je preuzeo tada još uvijek uspješnu tvrtku, isisao iz nje sve što je vrijedilo, upao u dugove i Kožara je završila u stečaju. Stečaj je otvoren 2000. godine, tri puta su objavljeni pozivi za prodaju nekretnina javnom dražbom, no nije bilo interesa zbog previsoke cijene. Iako je s prvotnih 36 milijuna kuna cijena spuštena na 28 milijuna kuna, ni to nije pomoglo i Kožara i dalje stoji kao ruglo Donjega grada čekajući Godota... Hoće li se on ipak pojaviti u liku ministrice kulture?

Povijesni medij



Tekst: M.M./Osijek031.com
Foto: Cacan/Foto-arhiv 031

Može li Grad i kako protiv recesije?
Budućnost osječke kožare i dalje neizvjesna – stečajna agonija se nastavlja!
Osječka Kožara bit će dom budućeg Industrijskog muzeja?

Kožaru su izgradili crveni kmeri u vrijeme Jože bravara , današnji koje kakvi polukvalificirani magistri uništili. Dakle klasična pljačka ,i bilo bi najbolje riješenje da se preuredi u dom za stare i nemoćne. Starih i nemoćnih ljudi završavaju u kojekakvim šupama podrumima koje se nazivaju udomoteljstvo. Dosta stare populacije ima koji imaju nikakve mirovine koje su na žalost pošteno zaradili i ne mogu podmiriti troškove smještaja. Dakle dom za siromašne umirovljenike koji ima najviše i vjerujemo da će se još tražiti mjesto više..

Tvornicu kože utemeljio je 1824.Martin Gillming kao manufakturu.1870.prodao je poduzeće Josipu Bartoloviću ,koji je stvorio tvornicu i 1873.je počela sa radom.Prije I sv.rata tvornicu je modernizirao ali se pri tome prezadužio i tvornica je postala d.d.Osječka tvornica koža u lasništvu Jugobanke i grupe privr.iz pečuha.Kasnije su svoje dionice prodali tvrtki Radanović koji je tako postao vlasnik.

Crveni kmeri su nešto i radili u toj kožari hranili sirotinju no bitno je da su je polukvalificirani -priučeni magistri uništili..

od 1935 g do 1942 g kožara je bila u vlasništvu g.Daichmana,dok kao židov nije pobjegao da izbjegne logor,,njegovi potomci sad imaju daihman -obuću

Povijesni medij

Građanima je poznato čija je bila Kožara kao i ostale tvrtke u gradu , no bitno je da nije bilo mozgova da opstane kakvo takvo gospodarstvo..