Jeste li primjetili na ulicama ljude izmučenih faca? Vuku se ili pak žure, s mislima tko zna gdje... Čovječe, izađem u grad, em nikoga ne znam, em su ti koje znam ubijeni u pojam, depresivni i razočarani, izađem na kavu, kuknjava, totalno se i sama želim zavući u kuću jer mi je tamo najveselije. Bem ti takav život i sve kad su nam ljudi tužni i jadni.
aj sad svi "lijepa naaaašaaa ... " ... di neš bit jebote kad rmbačiš ko konj 10-12 sati na dan za neku crkavicu, nemaš 2 minute za obitelj a kamoli za sebe ... sranje
Ima Mons pravo, i stvarno mi je pun kufer da sam na 200 % svaki dan, ali nikad nije dosta, eno mi klinčadije po bolnicama i bolesnih kod kuće, a ja, prava vajna mater, moram raditi jerbo bi mogla dobiti otkaz zbog dječjih bolovanja i sličnoga ... Morah se vratiti na posao točno 6 mj poslije poroda jer je to bio uvjet da ostanem raditi. Da, zato smo svi u kurcu. Zato što svoje dragocjeno vrijeme trošimo na nebitne stvari.
Država propala, grad propao, pitanje je samo što je u gorem stanju, a uništavanje (čega zapravo?) ne prestaje nego se i nastavlja, dobar dio onih koji nikada nisu razmišljali o odlasku sve više to spominje... Kako raspoložene ljude treba očekivati?
a lijepo su nas u skoli ucili da je kapitalizam los, da vlasnici i burzoazija izrabljuju radnicku klasu. Citali o tome kako ljudi rade po 12 sati za nekakvu crkavicu, cudili se americkom zdravstvenom sustavu koji smo smatrali nehumanim. Gledali u filmovima da postoje beskucnici koji kopaju po kantama, spavaju pod mostovima .... eto, to smo valjda htjeli ... ne mogu svi biti blake carrington