Ne znam koliko vam je poznato, ali po hrvatskom zakonu (o nečemu, valjda o zdravstvu ili sl.) svi smo potencijalni donatori organa ako nam se nešto desi pa........
izuzev ako kod svog doktora ne potpišemo da baš ne damo svoje organe.
Što mislite o tome?
Ima li tko donatorsku karticu bez obzira na zakon?
Donacija organa
Društvo, politika
Nisi u pravu. Nitko nije potencijalan donator bez svojevoljne odluke.
Inače kad smo već kod toga...
UDRUŽENA KRISTOVA CRKVA
Potiče i podržava donaciju organa.
PENTEKOSTALNA CRKVA
Dozvoljava, ali je bitna odluka pojedinca.
KVEKERI (Društvo prijatelja)
Donacija ovisi o individualnoj odluci. Nema službenog stava.
UDRUŽENI UNIVERZALISTI
Podržava se doniranje organa i tkiva kao akt ljubavi i nesebičnog davanja.
ŠINTOIZAM
Mrtvo tijelo drži se nečistim i opasnim. Diranje mrtvog tijela je ozbiljan prekršaj.
Vrlo je teško u ovoj vjeri dobiti pristanak za doniranje ili obdukciju (bitne promjene u posljednjih nekoliko godina!!).
LUTERANCI
Doniranje organa je doprinos blagostanju čovječanstva i predstavlja izraz požrtvovne ljubavi za osobe u nevolji. Potiču sljedbenike na razmišljanje o poklanjanju organa i korištenje donorske kartice.
AME & AME ZION (Afrički Metodisti)
Donacija organa je akt ljubavi i milosrđa. Ovo je način pomoći drugima.
NEZAVISNI KONZERVAT. EVANGELICI
Odluka se prepušta nezavisnom individualnom stavu.
BRETHREN
Potiče se doniranje organa i tkiva. Ukazuje se na mogućnost da se tim načinom pomogne drugim ljudima.
BOŽJA ZAJEDNICA
Nema službenog stava oko doniranja organa i tkiva. Odluka se ostavlja pojedincu.
KRŠĆANSKA CRKVA
Nema zapreke za darivanje organa i presađivanje. Podrazumijeva se savjesna liječnička odluka i dozvola obitelji. Kaže da ovo nije religijski problem, već predmet osobne odluke svakog vjernika.
PROTESTANTIZAM
Potvrđuje i potiče donaciju organa radi presađivanja, ali naglašava da se organi ne smiju prodavati. Njihova rezolucija utvrđuje da donacija organa “doprinosi dobru čovječanstva i može biti izraz požrtvovnosti i ljubavi za bližnjega u nuždi”. Potiče razgovor o davalaštvu u obitelji i javnosti, kao i korištenje potpisane donorske kartice.
EVANGELICI
Općenito ne sprečavaju darivanje. Odluka je individualna.
RIMOKATOLICI
Darivanje organa je izraz plemenitosti, ljubavi i žrtvovanja.
Papa Ivan Pavao II: “Oni koji vjeruju u Isusa Krista koji je žrtvovao svoj život za sve nas, moraju prihvatiti potrebu za raspolaganje organima za presađivanje kao izazov svojoj plemenitosti i bratskoj ljubavi”.
EPISKOPALNA CRKVA
Upućuje ohrabrenje svim sljedbenicima da dadu na raspolaganje organe, krv i tkiva, kao dio misije svakog vjernika u ime Krista, koji je žrtvovao svoj život za druge.
GRČKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Prihvaća darivanje organa, krvi i tkiva ukoliko oni pomažu poboljšanju zdravlja i sprečavanju bolesti.
Poklanjanje čitavog tijela za eksperimente i istraživanja nije u skladu s tradicijom.
SVJEDOCI JEHOVE
Donacija organa je predmet osobne odluke. Ne suprotstavljaju se davanju ili primanju organa. Svi organi i tkiva, međutim, moraju biti u cijelosti isprani od krvi.
MORMONI
Ne protive se doniranju organa i tkiva. Imaju stav da odluka o davanju svojih organa na raspolaganje u slučaju nagle smrti, ovisi o savjesti i odluci svakog pojedinca prema dogovoru s obitelji, zdravstvenim osobljem ili svećenikom. Onaj tko traži savjet, neka razmotri sve prednosti i nedostatke i neka postupi na način koji će mu priuštiti osjećaj unutrašnjeg mira i zadovoljstva.
ROMI
Ne prihvaćaju donaciju organa. Ovo je povezano s njihovim vjerovanjem u nastavak tjelesnog života nakon smrti. Zahtijevaju da tijelo bude u potpunosti nedirnuto, jer duša nakon godinu dana dobiva ponovno svoj tjelesni oblik. Kao zajednica etničkih grupa nemaju formalnu religiju, nego dijele narodno vjerovanje koje slijedi svetost čovjekovog umrlog tijela.
HINDUIZAM
Darivanje organa je akt osobne odluke.
ISLAM
Od 1983. godine doniranje je dozvoljeno radi spašavanja života. Organi umrlog ove vjerske pripadnosti moraju biti presađeni odmah i ne smiju biti duže pohranjeni. Respektirati mrtvog i koristiti živom!
JUDAIZAM
Spašavanje života ima prednost pred zaštitom svetosti mrtvog tijela.
Ukoliko je netko u prilici da dade svoj organ kako bi spasio život drugog čovjeka, obavezan je to učiniti.
Interpretacija beskrajne vrijednosti ljudskog bića prihvaća čak i presađivanje rožnice kao spašavanje života.
PREZBITERIJANCI
Potiču i podupiru davalaštvo organa i tkiva, respektirajući individualnu savjest i pravo svake osobe da odluči o sudbini svog tijela.
ADVENTISTI
Pojedinci i obitelji imaju pravo primiti ili dati organe koji mogu pomoći zdravlju ili produžiti život drugih ljudi. Oni imaju specijalizirane bolnice za transplantaciju (primjer: Loma Linda, Kalifornija)
METODISTI
Potiču ljude koji se bave raznolikim etičkim aspektima da ujedine svoje snage u pitanjima koja otvaraju nove izglede u poboljšanju zdravlja. Potiču potpisivanje donorske kartice. Upozoravaju istovremeno na ozbiljne promjene u tradicionalnom shvaćanju prirodnih zakonitosti.
BUDISTI
Davalaštvo organa je stvar osobne odluke. Respektiramo one koji daju svoje organe za napredak medicinske znanosti i spašavanje života.
MENONITI (AMISH)
Amish pristaju na presađivanje organa ukoliko su sigurni da je to za dobrobit i zdravlje drugih. Ne pristaju ukoliko postoji dvojba uspješnog ishoda. Obzirom da je Bog stvorio ljudsko tijelo, Bog ga i ozdravljuje. Presudna je osobna odluka.
BAPTISTI
Podržavaju transplantaciju samo ako ne šteti davaocu, a služi zdravlju primaoca. Važna je osobna odluka. Smisao mora biti nastavak i produljenje čovjekovog života.
Inače kad smo već kod toga...
UDRUŽENA KRISTOVA CRKVA
Potiče i podržava donaciju organa.
PENTEKOSTALNA CRKVA
Dozvoljava, ali je bitna odluka pojedinca.
KVEKERI (Društvo prijatelja)
Donacija ovisi o individualnoj odluci. Nema službenog stava.
UDRUŽENI UNIVERZALISTI
Podržava se doniranje organa i tkiva kao akt ljubavi i nesebičnog davanja.
ŠINTOIZAM
Mrtvo tijelo drži se nečistim i opasnim. Diranje mrtvog tijela je ozbiljan prekršaj.
Vrlo je teško u ovoj vjeri dobiti pristanak za doniranje ili obdukciju (bitne promjene u posljednjih nekoliko godina!!).
LUTERANCI
Doniranje organa je doprinos blagostanju čovječanstva i predstavlja izraz požrtvovne ljubavi za osobe u nevolji. Potiču sljedbenike na razmišljanje o poklanjanju organa i korištenje donorske kartice.
AME & AME ZION (Afrički Metodisti)
Donacija organa je akt ljubavi i milosrđa. Ovo je način pomoći drugima.
NEZAVISNI KONZERVAT. EVANGELICI
Odluka se prepušta nezavisnom individualnom stavu.
BRETHREN
Potiče se doniranje organa i tkiva. Ukazuje se na mogućnost da se tim načinom pomogne drugim ljudima.
BOŽJA ZAJEDNICA
Nema službenog stava oko doniranja organa i tkiva. Odluka se ostavlja pojedincu.
KRŠĆANSKA CRKVA
Nema zapreke za darivanje organa i presađivanje. Podrazumijeva se savjesna liječnička odluka i dozvola obitelji. Kaže da ovo nije religijski problem, već predmet osobne odluke svakog vjernika.
PROTESTANTIZAM
Potvrđuje i potiče donaciju organa radi presađivanja, ali naglašava da se organi ne smiju prodavati. Njihova rezolucija utvrđuje da donacija organa “doprinosi dobru čovječanstva i može biti izraz požrtvovnosti i ljubavi za bližnjega u nuždi”. Potiče razgovor o davalaštvu u obitelji i javnosti, kao i korištenje potpisane donorske kartice.
EVANGELICI
Općenito ne sprečavaju darivanje. Odluka je individualna.
RIMOKATOLICI
Darivanje organa je izraz plemenitosti, ljubavi i žrtvovanja.
Papa Ivan Pavao II: “Oni koji vjeruju u Isusa Krista koji je žrtvovao svoj život za sve nas, moraju prihvatiti potrebu za raspolaganje organima za presađivanje kao izazov svojoj plemenitosti i bratskoj ljubavi”.
EPISKOPALNA CRKVA
Upućuje ohrabrenje svim sljedbenicima da dadu na raspolaganje organe, krv i tkiva, kao dio misije svakog vjernika u ime Krista, koji je žrtvovao svoj život za druge.
GRČKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Prihvaća darivanje organa, krvi i tkiva ukoliko oni pomažu poboljšanju zdravlja i sprečavanju bolesti.
Poklanjanje čitavog tijela za eksperimente i istraživanja nije u skladu s tradicijom.
SVJEDOCI JEHOVE
Donacija organa je predmet osobne odluke. Ne suprotstavljaju se davanju ili primanju organa. Svi organi i tkiva, međutim, moraju biti u cijelosti isprani od krvi.
MORMONI
Ne protive se doniranju organa i tkiva. Imaju stav da odluka o davanju svojih organa na raspolaganje u slučaju nagle smrti, ovisi o savjesti i odluci svakog pojedinca prema dogovoru s obitelji, zdravstvenim osobljem ili svećenikom. Onaj tko traži savjet, neka razmotri sve prednosti i nedostatke i neka postupi na način koji će mu priuštiti osjećaj unutrašnjeg mira i zadovoljstva.
ROMI
Ne prihvaćaju donaciju organa. Ovo je povezano s njihovim vjerovanjem u nastavak tjelesnog života nakon smrti. Zahtijevaju da tijelo bude u potpunosti nedirnuto, jer duša nakon godinu dana dobiva ponovno svoj tjelesni oblik. Kao zajednica etničkih grupa nemaju formalnu religiju, nego dijele narodno vjerovanje koje slijedi svetost čovjekovog umrlog tijela.
HINDUIZAM
Darivanje organa je akt osobne odluke.
ISLAM
Od 1983. godine doniranje je dozvoljeno radi spašavanja života. Organi umrlog ove vjerske pripadnosti moraju biti presađeni odmah i ne smiju biti duže pohranjeni. Respektirati mrtvog i koristiti živom!
JUDAIZAM
Spašavanje života ima prednost pred zaštitom svetosti mrtvog tijela.
Ukoliko je netko u prilici da dade svoj organ kako bi spasio život drugog čovjeka, obavezan je to učiniti.
Interpretacija beskrajne vrijednosti ljudskog bića prihvaća čak i presađivanje rožnice kao spašavanje života.
PREZBITERIJANCI
Potiču i podupiru davalaštvo organa i tkiva, respektirajući individualnu savjest i pravo svake osobe da odluči o sudbini svog tijela.
ADVENTISTI
Pojedinci i obitelji imaju pravo primiti ili dati organe koji mogu pomoći zdravlju ili produžiti život drugih ljudi. Oni imaju specijalizirane bolnice za transplantaciju (primjer: Loma Linda, Kalifornija)
METODISTI
Potiču ljude koji se bave raznolikim etičkim aspektima da ujedine svoje snage u pitanjima koja otvaraju nove izglede u poboljšanju zdravlja. Potiču potpisivanje donorske kartice. Upozoravaju istovremeno na ozbiljne promjene u tradicionalnom shvaćanju prirodnih zakonitosti.
BUDISTI
Davalaštvo organa je stvar osobne odluke. Respektiramo one koji daju svoje organe za napredak medicinske znanosti i spašavanje života.
MENONITI (AMISH)
Amish pristaju na presađivanje organa ukoliko su sigurni da je to za dobrobit i zdravlje drugih. Ne pristaju ukoliko postoji dvojba uspješnog ishoda. Obzirom da je Bog stvorio ljudsko tijelo, Bog ga i ozdravljuje. Presudna je osobna odluka.
BAPTISTI
Podržavaju transplantaciju samo ako ne šteti davaocu, a služi zdravlju primaoca. Važna je osobna odluka. Smisao mora biti nastavak i produljenje čovjekovog života.
Pristala bih na donaciju svojih organa, ali ih i sama planiram dobro iskoristiti, pa ne znam koliko bi mogli biti iskoristivi drugima 
klonirat ces se?
ja ću se klonirati. jedno 15-ak puta.
a onda ću ja, original, ležat na lovorikama i uživat u plodovima rada njih 15...
a onda ću ja, original, ležat na lovorikama i uživat u plodovima rada njih 15...
uhhh...ne bi to bilo dobro, propale bi plantaze kave...;-)
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uzimanju i
presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja.
Narodne novine RH, 50/88
www.nn.hr
Član 1.
U Zakonu o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja ("Narodne novine" br. 31/80), član 2. Zakona mijenja se i glasi:
Dijelovi tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presađivanja nakon što se utvrdi smrt te osobe.
Nastanak smrti utvrđuje se prema propisima o medicinskim kriterijima i načinu utvrđivanja smrti osobe od koje se mogu uzimati dijelovi tijela radi presađivanja.
Član 2.
Član 4. mijenja se i glasi:
Dijelovi tijela s umrle osobe uzimaju se radi presađivanja, ako se umrla osoba za života nije tome izričito pismeno protivila.
Dijelovi tijela maloljetne umrle osobe, kao i osobe koja je bila duševno bolesna, mogu se uzeti radi presađivanja samo uz pristanak njenih roditelja ili bračnog druga ili punoljetnog djeteta ili staratelja.
@Gemi, na stranici gdje si pronašla mišljenje različitih vjerskih zajednica, ima lijevo link i za zakonsku regulativu koja se zadnjih godina dosta promijenila, pa eto, svi smo potencijalni - ako ne izrazimo protivljenje za života.
presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja.
Narodne novine RH, 50/88
www.nn.hr
Član 1.
U Zakonu o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja ("Narodne novine" br. 31/80), član 2. Zakona mijenja se i glasi:
Dijelovi tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presađivanja nakon što se utvrdi smrt te osobe.
Nastanak smrti utvrđuje se prema propisima o medicinskim kriterijima i načinu utvrđivanja smrti osobe od koje se mogu uzimati dijelovi tijela radi presađivanja.
Član 2.
Član 4. mijenja se i glasi:
Dijelovi tijela s umrle osobe uzimaju se radi presađivanja, ako se umrla osoba za života nije tome izričito pismeno protivila.
Dijelovi tijela maloljetne umrle osobe, kao i osobe koja je bila duševno bolesna, mogu se uzeti radi presađivanja samo uz pristanak njenih roditelja ili bračnog druga ili punoljetnog djeteta ili staratelja.
@Gemi, na stranici gdje si pronašla mišljenje različitih vjerskih zajednica, ima lijevo link i za zakonsku regulativu koja se zadnjih godina dosta promijenila, pa eto, svi smo potencijalni - ako ne izrazimo protivljenje za života.
al zašto bi? mislim, koji je smisao odbiti - ako ti već ne trebaju, zašto ne bi nekome poslužili?
@Danice, ne bih te htjela razočarati, ali krivo tumačiš pročitano, a i izmjena Zakona nije isto što i sam Zakon u cjelini koji se btw. u tom smislu uopće nije promijenio.
http://www.hzzo-net.hr/zakoni/15.htm
http://www.hzzo-net.hr/zakoni/15.htm
Gemiuhhh...ne bi to bilo dobro, propale bi plantaze kave...;-)
naprotiv, imali bi visoku konjunkturu...
Nadam se da nitko neće dobiti moj mozak 
Našao bi se u iznimno nezgodnoj situaciji 
Našao bi se u iznimno nezgodnoj situaciji ozanaNadam se da nitko neće dobiti moj mozak
ja svoje organe ne dam...
razlog? čisti humanizam...
Gemi
@Danice, ne bih te htjela razočarati, ali krivo tumačiš pročitano, a i izmjena Zakona nije isto što i sam Zakon u cjelini koji se btw. u tom smislu uopće nije promijenio.
http://www.hzzo-net.hr/zakoni/15.htm
bila je reklama ne tv da tko ne želi donirati organe, izvoli lijepo otići svom liječniku opće prakse potpisati da izričito odbija......... e, sad, ako krivo tumačim, onda i oni koji su pustili tu reklamu.....
Kako je u Republici Hrvatskoj regulirano doniranje organa?
Svaka osoba je potencijalni davatelj organa, osim ukoliko se za života nije izričito i pismeno tome usprotivila. Medicinski uvjeti za to jesu da su organi i tkiva u trenutku smrti osobe pogodni za presađivanje.
Liječnici u Hrvatskoj u cilju dobivanja organa većinom traže dozvolu obitelji umrle osobe, iako im Zakon omogućuje eksplantaciju organa ukoliko obitelj punoljetne osobe nije prisutna, ili se sama osoba izričito ne protivi uzimanju organa.
Kako bi se donirali organi, smrt mora nastupiti u bolnici, jer se samo na tom mjestu mogu organi održati u stanju pogodnom za presađivanje.
Kada osoba za vrijeme života odluči nakon smrti darovati svoje organe i tkiva s namjerom spašavanja života drugih ljudi, osnovno je da tu svoju odluku prenese svojoj obitelji i najbližim prijateljima, jer će oni biti prvi od kojih će liječnici zatražiti dozvolu za uzimanje organa. Od obitelji se očekuje da će poštovati želju umrle osobe. Isto tako, može se ispuniti donorska kartica, koja se potom nosi sa sobom i služi kao dokaz o donesenoj odluci.
Donorsku karticu može se u Republici Hrvatskoj dobiti u bolnicama, ambulantama i udrugama koje se bave pravima pacijenata (npr. Hrvatska donorska mreža, link: http://www.hdm.hr/). No, budući da status donorske kartice nije pravno reguliran, ima istu snagu kao i usmeno izjašnjavanje donora organa.
PROPIS:
Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja, NN br. 177/04
izvor: http://www.gong.hr/knjizica/hr/gong.asp?cat=10&subcat=118
@Gemi, je li sad malo jasnije?????????
Svaka osoba je potencijalni davatelj organa, osim ukoliko se za života nije izričito i pismeno tome usprotivila. Medicinski uvjeti za to jesu da su organi i tkiva u trenutku smrti osobe pogodni za presađivanje.
Liječnici u Hrvatskoj u cilju dobivanja organa većinom traže dozvolu obitelji umrle osobe, iako im Zakon omogućuje eksplantaciju organa ukoliko obitelj punoljetne osobe nije prisutna, ili se sama osoba izričito ne protivi uzimanju organa.
Kako bi se donirali organi, smrt mora nastupiti u bolnici, jer se samo na tom mjestu mogu organi održati u stanju pogodnom za presađivanje.
Kada osoba za vrijeme života odluči nakon smrti darovati svoje organe i tkiva s namjerom spašavanja života drugih ljudi, osnovno je da tu svoju odluku prenese svojoj obitelji i najbližim prijateljima, jer će oni biti prvi od kojih će liječnici zatražiti dozvolu za uzimanje organa. Od obitelji se očekuje da će poštovati želju umrle osobe. Isto tako, može se ispuniti donorska kartica, koja se potom nosi sa sobom i služi kao dokaz o donesenoj odluci.
Donorsku karticu može se u Republici Hrvatskoj dobiti u bolnicama, ambulantama i udrugama koje se bave pravima pacijenata (npr. Hrvatska donorska mreža, link: http://www.hdm.hr/). No, budući da status donorske kartice nije pravno reguliran, ima istu snagu kao i usmeno izjašnjavanje donora organa.
PROPIS:
Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja, NN br. 177/04
izvor: http://www.gong.hr/knjizica/hr/gong.asp?cat=10&subcat=118
@Gemi, je li sad malo jasnije?????????
izvor:http://www.index.hr/clanak.aspx?id=264009
Hrvatima se organi vade bez pristanka obitelji
petak, 6.5.2005 10:53
U SITUACIJAMA kada nakon smrti zbog hitnosti nije moguće doći do obitelji umrle osobe liječnici, kako bi iskoristili organe dok su još upotrebljivi, bez pitanja mogu izvaditi srce, jetru, bubreg ili rožnicu. Čak i ako obitelj zabrani doniranje organa, oni mogu završiti u tuđem tijelu.
Prema zakonu iz 1990. godine liječnici nakon smrti osobe mogu, ukoliko ona tijekom života izrijekom nije zabranila, uzeti bilo koji organ za transplantaciju. Ova odredba je do sada izazvala niz zabuna koje su završile sudskim epilogom. Nakon dugotrajnog procesa suđenja razočarane obitelje gube bitku i na sudu. Kako suglasnost obitelji po zakonu nije nužna, obitelji koje su tužile liječnike morale su platiti i sud.
Dr. Igor Povržanović iz Hrvatske donorske mreže tvrdi da praksa ipak nadilazi normu, jer većina liječnika za doniranje organa prvo pita obitelj kako bi izbjegli neugodnosti.
"Kad obitelj kaže "Ne?, organ u pravilu više ne uzimamo, izuzev situacija u kojima, zbog hitnosti, do obitelji nije moguće doći u roku od 24 sata, u kojem razdoblju su ti organi još upotrebljivi? ? kazao je dr. Povržanović za 24sata.hr.
Zakon sličan hrvatskom ima Poljska, Italija, Brazil te neke američke savazne države gdje se protivnici zakona najviše pribojavaju osjetljivog trenutka kada kirurg odlučuje hoće li uzeti organe ili ne, u situacijama kada je smrt možda nastupila, a srce još radi.
U 2004. godini u Hrvatskoj je obavljeno 235 transplantacija, dok ih je 1998. godine bilo svega 106.
Oko 1000 pacijanta čeka novi bubreg, po 300 njih čeka novu rožnicu i koštanu srž, 60 jetru, 20 srce i 10 gušteraču.
Hrvatima se organi vade bez pristanka obitelji
petak, 6.5.2005 10:53
U SITUACIJAMA kada nakon smrti zbog hitnosti nije moguće doći do obitelji umrle osobe liječnici, kako bi iskoristili organe dok su još upotrebljivi, bez pitanja mogu izvaditi srce, jetru, bubreg ili rožnicu. Čak i ako obitelj zabrani doniranje organa, oni mogu završiti u tuđem tijelu.
Prema zakonu iz 1990. godine liječnici nakon smrti osobe mogu, ukoliko ona tijekom života izrijekom nije zabranila, uzeti bilo koji organ za transplantaciju. Ova odredba je do sada izazvala niz zabuna koje su završile sudskim epilogom. Nakon dugotrajnog procesa suđenja razočarane obitelje gube bitku i na sudu. Kako suglasnost obitelji po zakonu nije nužna, obitelji koje su tužile liječnike morale su platiti i sud.
Dr. Igor Povržanović iz Hrvatske donorske mreže tvrdi da praksa ipak nadilazi normu, jer većina liječnika za doniranje organa prvo pita obitelj kako bi izbjegli neugodnosti.
"Kad obitelj kaže "Ne?, organ u pravilu više ne uzimamo, izuzev situacija u kojima, zbog hitnosti, do obitelji nije moguće doći u roku od 24 sata, u kojem razdoblju su ti organi još upotrebljivi? ? kazao je dr. Povržanović za 24sata.hr.
Zakon sličan hrvatskom ima Poljska, Italija, Brazil te neke američke savazne države gdje se protivnici zakona najviše pribojavaju osjetljivog trenutka kada kirurg odlučuje hoće li uzeti organe ili ne, u situacijama kada je smrt možda nastupila, a srce još radi.
U 2004. godini u Hrvatskoj je obavljeno 235 transplantacija, dok ih je 1998. godine bilo svega 106.
Oko 1000 pacijanta čeka novi bubreg, po 300 njih čeka novu rožnicu i koštanu srž, 60 jetru, 20 srce i 10 gušteraču.
e, briga me.
imam napismeno da nemam srca.
imam napismeno da nemam srca.
A što ako osoba umre kod kuće, te se zbog daljine od bolnice njoj ne uspiju ekstraktirati organi nakon smrti (donor ili ne - donor)?
Mislim da ako zakon i jest takav, uvijek postoje ograde i zabrane koje se mogu izreći da se to spriječi. A prije svega treba tretirati mrtvo tijelo po načelu pijeteta...
Mislim da ako zakon i jest takav, uvijek postoje ograde i zabrane koje se mogu izreći da se to spriječi. A prije svega treba tretirati mrtvo tijelo po načelu pijeteta...
Alana Bates
A što ako osoba umre kod kuće, te se zbog daljine od bolnice njoj ne uspiju ekstraktirati organi nakon smrti (donor ili ne - donor)?
hehhe...ovo je hrvatska...el stvarno mislis da bi doktora zabolio pishonja sto je organ koji ce ti presadit malo dulje bio na zraku?
Alana Bates
A prije svega treba tretirati mrtvo tijelo po načelu pijeteta...
e ovo ne znam sto znaci.
Zasto ne bih donirao? Ako vec meni nema pomoci, valjda ce taj dio mene nekom produziti zivot.
Izmedju ostalog, pa ne moras biti donor samo ako si mrtav. Zasto ne bi nekom pomogao dok si ziv (i ako nema naznaka na tvoju skoru smrt), i donirao nekom, npr. kostanu srz. Nekom ce pomoci, i vjerujem da ce ti biti vrlo zahvalan/zahvalna. Uostalom, u toj situaciji ja bih zelio ostati anoniman.
Izmedju ostalog, pa ne moras biti donor samo ako si mrtav. Zasto ne bi nekom pomogao dok si ziv (i ako nema naznaka na tvoju skoru smrt), i donirao nekom, npr. kostanu srz. Nekom ce pomoci, i vjerujem da ce ti biti vrlo zahvalan/zahvalna. Uostalom, u toj situaciji ja bih zelio ostati anoniman.
puki
Alana Bates
A što ako osoba umre kod kuće, te se zbog daljine od bolnice njoj ne uspiju ekstraktirati organi nakon smrti (donor ili ne - donor)?
hehhe...ovo je hrvatska...el stvarno mislis da bi doktora zabolio pishonja sto je organ koji ce ti presadit malo dulje bio na zraku?
Alana Bates
A prije svega treba tretirati mrtvo tijelo po načelu pijeteta...
e ovo ne znam sto znaci.
Pijetet - poštovanje. (kao, mrtvaci se u pravu ne tretiraju kao ljudi nego kao stvari, što je i jasno, ali prema njima se ne smije odnositi prema načelu utiliteta - korisnosti, već načelu pijeteta - poštovanja, tako da čine posebnu vrstu stvari).
Ma organ koji je malo dulje na zraku je neupotrebljiv, jasno. El ti to mene zezaš?
a bubaaaaa....
zaebavam, ne brini.
a pluća, recimo?
zaebavam, ne brini.
Alana Bates
Ma organ koji je malo dulje na zraku je neupotrebljiv, jasno.
a pluća, recimo?
Ma organ koji je malo dulje na zraku je neupotrebljiv, jasno. El ti to mene zezaš?
što je sa sexom na otvorenom???
što je sa sexom na otvorenom???
I dalje ne preferiram.
Mislim, ništa nije neupotrebljivo, ali nije u tome point... OK, uhvatili ste me na logičku pogrešku...
hehehehe...
Alana Bates
A što ako osoba umre kod kuće, te se zbog daljine od bolnice njoj ne uspiju ekstraktirati organi nakon smrti (donor ili ne - donor)?
Mislim da ako zakon i jest takav, uvijek postoje ograde i zabrane koje se mogu izreći da se to spriječi. A prije svega treba tretirati mrtvo tijelo po načelu pijeteta...
odnosi se na one koji umru u bolnici. neki dan je bilo na tv srce koje su priključili na neke aparate i nastavilo je kucati dok ga nisu presadili. na taj način je produljeno vrijeme valjanosti organa, jer da su ga stavili samo na led, mogli bi ga iskoristiti u slijedećih nekoliko sati (pri čemu svakom minutom malom propada i vjerojatnost uspješnosti presađivanja je sve manja).
neko moje mišljenje je, da ako se trudim za života pomoći ljudima kojima mogu i nikoga namjerno ne povrijediti, zašto poslije moga života ne bi iskoristili organe koji mogu pomoći drugima. ionako ću se raspasti.
e, ja se neću raspasti.
tko mi dokaže suprotno...plaćam kavu...
tko mi dokaže suprotno...plaćam kavu...
gazda777
e, ja se neću raspasti.
tko mi dokaže suprotno...plaćam kavu...
tražit ćeš da te mumificiraju????????
bolje pomozi ljudima kojima treba neki organ ako već moraš opandrknuti.
DanicaVgazda777
e, ja se neću raspasti.
tko mi dokaže suprotno...plaćam kavu...
tražit ćeš da te mumificiraju????????
bolje pomozi ljudima kojima treba neki organ ako već moraš opandrknuti.
ma neeee.
živjet ću vječno...
mislim da će ti dosaditi..........kadli-tadli......
ništa ne traje vječno.
ništa ne traje vječno.
imam ja živaca i strpljenja...
Ne, pa to ti i ja kažem, ako već planiram doživjeti stotu, a planiram, šta će od mojih organa više ikome valjat? Može valjat osobi koja ima 120 godina i stvarno joj ništa ne funkcionira (a takvih je malo!)
Alana Bates
Ne, pa to ti i ja kažem, ako već planiram doživjeti stotu, a planiram, šta će od mojih organa više ikome valjat? Može valjat osobi koja ima 120 godina i stvarno joj ništa ne funkcionira (a takvih je malo!)
znači planiraš doživjeti stotu. meni to i nije neki cilj, radije kraći ali kvalitetniji život.
a rekla bih da očuvanost organa ne mora biti u skladu sa starosti osobe, u današnje vrijeme ti je sve naglavačke...... možda dedica od 100 ima zdravije srce ili bubreg nego njegov unuk, praunuk......
imam donorsku karticu i svima dajem sve
roca
imam donorsku karticu i svima dajem sve
uputi nas - gdje se treba javiti????????
DanicaV
roca
imam donorsku karticu i svima dajem sve
uputi nas - gdje se treba javiti????????
za početak svom liječniku opće prakse koji će vas dalje uputiti
DanicaV
Alana Bates
Ne, pa to ti i ja kažem, ako već planiram doživjeti stotu, a planiram, šta će od mojih organa više ikome valjat? Može valjat osobi koja ima 120 godina i stvarno joj ništa ne funkcionira (a takvih je malo!)
znači planiraš doživjeti stotu. meni to i nije neki cilj, radije kraći ali kvalitetniji život.
a rekla bih da očuvanost organa ne mora biti u skladu sa starosti osobe, u današnje vrijeme ti je sve naglavačke...... možda dedica od 100 ima zdravije srce ili bubreg nego njegov unuk, praunuk......
U mojoj je familiji dugovječnost genetska predispozicija... Čuj, najbolje je dug i kvalitetan život ako već možeš imati oboje.
mogu nabrojiti nekoliko stogodišnjaka među precima...a, ja ću ih sve nadmašiti...
Vidim da je tema pala u zaborav, ali, ajde, da ju pokušam ponovno "probuditi".
U Hrvatskoj doista je situacija takva da zakon nalaže kako smo svi potencijalni darivatelji organa, odnosno smatra se da je svatko, tko se tome za života nije izričito usprotivio, pristao na darivanje svojih organa nakon smrti.
Donorske kartice postoje iz razloga što je u našoj zemlji ipak običaj pitati obitelj o uzimanju organa. Dakle, liječnik to napravi, iako ne mora, a donorska kartica pokazuje kako je preminuli imao namjeru darivati svoje organe.
Vidjela sam da je rasprava krenula na račun godina u kojima nastupa smrt i slično. Naravno da se organi za presađivanje neće uzimati od starog čovjeka kojemu su sve vitalne funkcije počele prirodno otkazivati. Organi se uzimaju u slučajevima nagle smrti, odnosno najčešće u slučaju takozvane moždane smrti.
Moždana smrt je stanje u kojem se rad srca i pluća održava mehanički, ali mozak je "umro", dakle nepovratno izgubio svoju funkciju. Da ne bude zabune, ne radi se o ljudima u komi nego o ljudima koji su jednostavno mrtvi, ali aparati mehanički ventiliraju njihova pluća i potiču rad srca te nema niti najmanje šanse da se situacja promijeni.
Jeste li u tom slučaju za?
Osobno ne vidim zašto bi itko bio protiv, osim ako su razlog vjerska uvjerenja, iako velika većina religija ne brani presađivanje organa nego to smatra činom milosrđa.
Treba imati na umu da će nečiji život biti spašen, a umrlom čovjeku taj manjak organa ne znači apsolutno ništa.
Koji su onda argumenti protiv?
U Hrvatskoj doista je situacija takva da zakon nalaže kako smo svi potencijalni darivatelji organa, odnosno smatra se da je svatko, tko se tome za života nije izričito usprotivio, pristao na darivanje svojih organa nakon smrti.
Donorske kartice postoje iz razloga što je u našoj zemlji ipak običaj pitati obitelj o uzimanju organa. Dakle, liječnik to napravi, iako ne mora, a donorska kartica pokazuje kako je preminuli imao namjeru darivati svoje organe.
Vidjela sam da je rasprava krenula na račun godina u kojima nastupa smrt i slično. Naravno da se organi za presađivanje neće uzimati od starog čovjeka kojemu su sve vitalne funkcije počele prirodno otkazivati. Organi se uzimaju u slučajevima nagle smrti, odnosno najčešće u slučaju takozvane moždane smrti.
Moždana smrt je stanje u kojem se rad srca i pluća održava mehanički, ali mozak je "umro", dakle nepovratno izgubio svoju funkciju. Da ne bude zabune, ne radi se o ljudima u komi nego o ljudima koji su jednostavno mrtvi, ali aparati mehanički ventiliraju njihova pluća i potiču rad srca te nema niti najmanje šanse da se situacja promijeni.
Jeste li u tom slučaju za?
Osobno ne vidim zašto bi itko bio protiv, osim ako su razlog vjerska uvjerenja, iako velika većina religija ne brani presađivanje organa nego to smatra činom milosrđa.
Treba imati na umu da će nečiji život biti spašen, a umrlom čovjeku taj manjak organa ne znači apsolutno ništa.
Koji su onda argumenti protiv?
Nisam ni ja protiv, dapače, ako nešto može pomoći, zašto ne?
Ajmo probat osmislit argumente protiv: oskvrnjivanje mrtvog tijela (na što ne bi voljeli pristati rođaci), neke religije (doduše, sad već primitivne) ne dopuštaju da mrtvac ode bez pluća na drugi svijet, kako bi disao tamo... Sam da pitam: ako određene kršćanske frakcije ne dopuštaju transfuziju, transplantaciju svojim članovima, kakav stav imaju o uzimanju organa od svojih članova i presađivanju istih u nevjernika? Nije li to pomalo i religijsko pitanje?
Ajmo probat osmislit argumente protiv: oskvrnjivanje mrtvog tijela (na što ne bi voljeli pristati rođaci), neke religije (doduše, sad već primitivne) ne dopuštaju da mrtvac ode bez pluća na drugi svijet, kako bi disao tamo... Sam da pitam: ako određene kršćanske frakcije ne dopuštaju transfuziju, transplantaciju svojim članovima, kakav stav imaju o uzimanju organa od svojih članova i presađivanju istih u nevjernika? Nije li to pomalo i religijsko pitanje?
Alana BatesAjmo probat osmislit argumente protiv: oskvrnjivanje mrtvog tijela (na što ne bi voljeli pristati rođaci), neke religije (doduše, sad već primitivne) ne dopuštaju da mrtvac ode bez pluća na drugi svijet, kako bi disao tamo... Sam da pitam: ako određene kršćanske frakcije ne dopuštaju transfuziju, transplantaciju svojim članovima, kakav stav imaju o uzimanju organa od svojih članova i presađivanju istih u nevjernika? Nije li to pomalo i religijsko pitanje?
Na što točno misliš pod "kršćanske frakcije"? Doduše, nisam baš upoznata s tim svim u potpunosti (mada sam pisala seminar na tu temu na faksu
ops:"> ), ali, koliko mi je poznato, presađivanju organa se protive samo Romi (dakle, ne kao religija nego etnička zajednica), Jehovini svjedoci i još neka tamo sekta kakve nema ni u našoj blizini, zaboravih naziv...
Što se tiče Jehovinih svjedoka, tu su mi neke stvari ostale pomalo nedorečene... Naime, oni dopuštaju presađivanje organa, no isti u potpunosti moraju biti isprani od krvi. Heh, a to je već veliki problem
Alana, sviđa mi se ova tvoja ideja da pokušamo smislit argumente protiv... potičeš debatu
Alana Bates
oskvrnjivanje mrtvog tijela (na što ne bi voljeli pristati rođaci), neke religije (doduše, sad već primitivne) ne dopuštaju da mrtvac ode bez pluća na drugi svijet, kako bi disao tamo... Sam da pitam: ako određene kršćanske frakcije ne dopuštaju transfuziju, transplantaciju svojim članovima, kakav stav imaju o uzimanju organa od svojih članova i presađivanju istih u nevjernika? Nije li to pomalo i religijsko pitanje?
Nije bitno je li neka religija "primitivna" ili ne, bitno je koje su joj temeljne postavke, a koje su podložne promjenama kroz vrijeme (jasno, ne zbog vremena kao takvog (postoji li vrijeme uopće?!), nego zbog promjena društvenih gledišta i vrijednosti). U načelu ne volim religiju (nemojte to mješati s vjerom), ali ne volim kad se nešto što nam iz ove perspektive izgleda čudno ili čak i smiješno naziva primitivnim!
Glede teme, znate kako se kaže: I intend to live forever... so far, so good!
Šalim se, naravno. Po vokaciji sam humanist, pa sam osobno za darivanje organa, što nakon smrti, što prije...Ne, ne, mislila sam pritom na animističke religije, totemizam i slično, vezano za prvobitne zajednice, koje danas gotovo da više ne postoje ili su se razvile u druge, naprednije oblike vjerovanja. Nisam mislila na to da je to primitivno, nego da je primus (prvo, odnosno, u mom prijevodu - prethodno...)...
Ali dobro pokrenuta tema: biste li donirali organ prije smrti? Wendy, može se donirati samo krv, koštana srž i bubreg? Tp je to?
Ali dobro pokrenuta tema: biste li donirali organ prije smrti? Wendy, može se donirati samo krv, koštana srž i bubreg? Tp je to?
Ne znam što se sve treba "podudarati", osim krvne grupe, ali sestri bih sigurno donirala organ.
Alana Bates
Ali dobro pokrenuta tema: biste li donirali organ prije smrti?
hm...ovisno koji i ovisno kome, ali mislim da bih, bez veceg razmisljanja.
Da, Alana, to je to! Nadam se da, što se tiče darivanja krvi, nitko nije skeptičan... Ako je zdrav, naravno. Ili misli da je Što se tiče darivanja koštane srži, situacija je slična, iako se tu toliko stvari treba podudarati... Bubreg bih darovala bliskim osobama, bez ikakva razmišljanja. Možda zvuči bez veze, ali tako je to kd mene. Ostatak života bih se nadala da će moj drugi raditi besprijekorno... ili da me netko dovoljno voli da isto to napravi za mene ako jednog dana otkaže 
Što se tiče darivanja koštane srži, situacija je slična, iako se tu toliko stvari treba podudarati... Bubreg bih darovala bliskim osobama, bez ikakva razmišljanja. Možda zvuči bez veze, ali tako je to kd mene. Ostatak života bih se nadala da će moj drugi raditi besprijekorno... ili da me netko dovoljno voli da isto to napravi za mene ako jednog dana otkaže Stvarno nema ljepseg osjecaja nego nakon darovane krvi, kad znas da si nekomu mozda spasio zivot..
Osim kostane srzi, bubrega i krvi, fascinantne su mi one transplantacije npr.rožnice i sličnih stvari..Ako sam dobro shvatila kroz sve postove, Wendy, ti si na medicini, pa mozda nam mozes reci stogod o tome tj o nekim eventualnim iskustvima..
Osim kostane srzi, bubrega i krvi, fascinantne su mi one transplantacije npr.rožnice i sličnih stvari..Ako sam dobro shvatila kroz sve postove, Wendy, ti si na medicini, pa mozda nam mozes reci stogod o tome tj o nekim eventualnim iskustvima..
Čuj, rožnicu i druge organe ne možeš transplantirati s žive osobe na drugu živu osobu.Ono što mene fascinira je način na koji uspiju očuvati organe svježima i kakva to hitnost mora postojati kod presađivanja i prebacivanja organa od darivatelja do primatelja...
Alana BatesDobro, to se podrazumjeva da se ne moze sa zive osobe..Čuj, rožnicu i druge organe ne možeš transplantirati s žive osobe na drugu živu osobu.Ono što mene fascinira je način na koji uspiju očuvati organe svježima i kakva to hitnost mora postojati kod presađivanja i prebacivanja organa od darivatelja do primatelja...
Prvenstveno se moram ispričati što sam se pravila pametna kada sam rekla da se samo bubreg, krv i koštana srž mogu darovati za života. Danas sam saznala da se darovati može i jetra. ops:"> 
Neugodno mi je, ali o tome stvarno nisam imala pojma. Pretpostavljam da je to moguće jedino sa odrasloga na dijete i transplantira se, naravno, samo dio jetre.
Što se tiče presađivanja rožnice, evo da kažem nešto o tome, pošto me Anita pitala..
Što se tiče iskustva, o tome ne mogu baš ništa reći, jer nisam još bila prisutna na odjelima za transplantaciju... ali bit će i toga Inače mi je transplantacija rožnice osobito zanimljiva...
Rožnica, dakle, prekriva prednji dio oka. Poput prozora u svijet, omogućuje ulaz svjetlosnih zraka u oko i normalan vid. U Hrvatskoj je mnogo osoba slijepo zbog različitih bolesti rožnice, samo na listi čekanja ih je tristotinjak.
Rožnica se, dakle, uzima sigurno samo sa umrlih davatelja Važni čimbenici za izbor su dob davaoca, proteklo vrijeme između smrti i uzimanja rožnice, prisutnost bolesti oka, kao npr. herpes ili prethodni kirurški zahvat na oku.
Očna banka, uz to što rožnicu prikuplja i pohranjuje, obavlja i sva potrebna testiranja davatelja kako bi se isključio prijenos zaraznih bolesti na budućeg primatelja. U Hrvatskoj je očna banka osnovana u prosincu 1995. i od tada se operacije vrše rutinski. Može se raditi potpuno ili djelomično presađivanje, a ovo drugo navedeno se radi češće i zahvat je rutinski te traje cca 60-80 minuta. Presađivanje se radi i kod djece ali ne često i ne svugdje jer je dječje tkivo vrlo krhko i osjetljivo pa postoje veći rizici za neuspjeh.
Oporavak može biti dug, ali sve ovisi o mnogo faktora. Obično su rezultati zadovoljavajući, iako je proces poboljšanja vida dugotrajan i prvi rezultati se obično moraju čekati 6-12 mjeseci.
No, sve u svemu, operacije pomažu u više od 60 posto slučajeva, što je solidan broj. Tako da je lijepo darivati organe nakon smrti, što bi bila poanta svega ovoga što sam tu nažvrljala
ops:"> Neugodno mi je, ali o tome stvarno nisam imala pojma. Pretpostavljam da je to moguće jedino sa odrasloga na dijete i transplantira se, naravno, samo dio jetre.
Što se tiče presađivanja rožnice, evo da kažem nešto o tome, pošto me Anita pitala..
Što se tiče iskustva, o tome ne mogu baš ništa reći, jer nisam još bila prisutna na odjelima za transplantaciju... ali bit će i toga
Inače mi je transplantacija rožnice osobito zanimljiva...
Rožnica, dakle, prekriva prednji dio oka. Poput prozora u svijet, omogućuje ulaz svjetlosnih zraka u oko i normalan vid. U Hrvatskoj je mnogo osoba slijepo zbog različitih bolesti rožnice, samo na listi čekanja ih je tristotinjak.
Rožnica se, dakle, uzima sigurno samo sa umrlih davatelja
Važni čimbenici za izbor su dob davaoca, proteklo vrijeme između smrti i uzimanja rožnice, prisutnost bolesti oka, kao npr. herpes ili prethodni kirurški zahvat na oku.
Očna banka, uz to što rožnicu prikuplja i pohranjuje, obavlja i sva potrebna testiranja davatelja kako bi se isključio prijenos zaraznih bolesti na budućeg primatelja. U Hrvatskoj je očna banka osnovana u prosincu 1995. i od tada se operacije vrše rutinski. Može se raditi potpuno ili djelomično presađivanje, a ovo drugo navedeno se radi češće i zahvat je rutinski te traje cca 60-80 minuta. Presađivanje se radi i kod djece ali ne često i ne svugdje jer je dječje tkivo vrlo krhko i osjetljivo pa postoje veći rizici za neuspjeh.
Oporavak može biti dug, ali sve ovisi o mnogo faktora. Obično su rezultati zadovoljavajući, iako je proces poboljšanja vida dugotrajan i prvi rezultati se obično moraju čekati 6-12 mjeseci.
No, sve u svemu, operacije pomažu u više od 60 posto slučajeva, što je solidan broj. Tako da je lijepo darivati organe nakon smrti, što bi bila poanta svega ovoga što sam tu nažvrljala
Zahvaljujem da podužem objašnjenju
Kada budeš imala koje zanimljivo iskustvo vezano za slične stvari, podijeli
Kada budeš imala koje zanimljivo iskustvo vezano za slične stvari, podijeli
Mogu vam raći da je jedinstven osjećaj kad daš krvnu plazmu, zemiš si 120 kn (do 2000 god. sad nemam pojma koliko daju) i odeš sa društvom na cugu. U tom trenutku se sjetiš Isuseka kad je ekipi rekao ovo je moja krv, pijte je. A ako si sretan ko ja i imaš sreću dati trombocite onda zemiš 200 kn, i ostane ti i za sutra. Ah siguran sam da moje tkivne tekućine nisu nikom spasile život, ali su uvelike pomogle u istraživanjima novih boleština.
Dižem temu iz kome potaknuta današnjim iskustvom. Došla sam dati krv, a gospodin - moj recimo kolega - mi je rekao da se odem najest i naspavat te da se vratim drugi dan jer nemam ni mrvicu željeza u krvi. To je zaključio kada me vidio. Inače sam prirodno blijeda ali njemu se to nije dalo dokazati. Nije se potrudio niti provjeriti moje željezo
Jel netko od vas darovao krv u našoj bolnici i kakva su vam bila iskustva s osobljem?
Ja sam se danas poprilično zaprepastila. Nisam znala da im je krv toliko nepotrebna
U svakom slučaju, idite darovat krv - možda vas i prime
Debeli, više ne dijele pare nego kupone za pizzu
Jel netko od vas darovao krv u našoj bolnici i kakva su vam bila iskustva s osobljem?
Ja sam se danas poprilično zaprepastila. Nisam znala da im je krv toliko nepotrebna
U svakom slučaju, idite darovat krv - možda vas i prime
Debeli, više ne dijele pare nego kupone za pizzu
Svasta, a inace su tamo stvarno uvijek ok, cak i previse ok jer vec budu dosadni s ispitivanjima tko si, kako si... Ja bila prije 5-6 dana i nisam imala problemosa. Kazes "gospodin", ima samo jedan tamo stariji tehničar, koliko znam, i bas se cudim da te on otpilio.. svašta..
wendy
Bubreg bih darovala bliskim osobama, bez ikakva razmišljanja. Možda zvuči bez veze, ali tako je to kd mene. Ostatak života bih se nadala da će moj drugi raditi besprijekorno... ili da me netko dovoljno voli da isto to napravi za mene ako jednog dana otkaže
Preporučujem ti da (ako još nisi do sada) prvo navratiš na najbliži odjel na dijalizu i propitaš se kod pacijenata koji su uspjeli doći na listu čekanja kakve su sve torture morali proći da bi imali fifti-fifti šanse da se poklonjeni bubreg primi i počne raditi.
Nakon toga se vrati ovdje i razbacuj se smjelim izjavama.... OK?
Anita_os
Wendy, ti si na medicini, pa mozda nam mozes reci stogod o tome tj o nekim eventualnim iskustvima..
Ups! Moguće je da onda znaš ponešto o tome.... ali ipak malo popričaj s ljudima.
Na koncu, ni četiri sata izležavanja i čitanja novina, triput tjedno, nije najgora stvar na svijetu.... ne?
wendy
Ja sam se danas poprilično zaprepastila. Nisam znala da im je krv toliko nepotrebna
Nisam nikada u životu darovao krv jer je baš i nisam imao previše (to je kad izrasteš od najmanjeg u 1. razredu srednje do skoro najvišeg kao maturant)
Igrom slučaja, par A+ vrećica je uz plazmaferezu i dijalizu, između ostalog, zaslužno što ti ovo sada pišem. Da ne govorim da mi je SE skinulo za stotku
Vjerujem da je jebeno dobar osjećaj dati svoju krv i znati da si nekoga vrlo vjerojatno skinuo s lopate.... turbo ultra jebeno dobar!
ma ja dajem svima sve, ako betko želi uopće moje alkoholom i drogicama načete organe i tekućine...
zluschUps! Moguće je da onda znaš ponešto o tome.... ali ipak malo popričaj s ljudima.
Na koncu, ni četiri sata izležavanja i čitanja novina, triput tjedno, nije najgora stvar na svijetu.... ne?
To je bilo rečeno više kroz šalu, ne moraš biti na medicini da bi znao da nije "samo tako" pokloniti bubreg i dobiti jedan natrag ako zatreba.
Ali, ja bih svojima svakako darovala bubreg bez razmišljanja ako za to postoji mogućnost i šansa. Vidjela sam svašta u bolnici i zaprepastiš se koliko je sebičnih ljudi oko nas..
Što se tiče "četiri sata izležavanja i čitanja novina, triput tjedno", kako si ti to lijepo objasnio
Nije najgora stvar na svijetu, ali ipak mislim da je to prestrašna tortura. Ne to vrijeme provedeno u bolnici nego sve posljedice bolesti, komplikacije i manifestacije...
Ne mogu ni zamisliti kako se ti ljudi osjećaju.
Ne znam baš kakva je procedura oko presađivanja bubrega kod mlađih osoba, ali znam da se kod nas kod osoba u zrelim godinama ili kod starijih ljudi ni ne pomišlja na presađivanje dok postoji šansa za dijalizu. Okrutno, ali istinito...
Tako da, nisam mislila da bih samo tako, bilo kome, bacila svoj bubreg da proba jel mu paše. Ali, ako nekome o tome ovisi život, a ti znaš da mu možeš pomoći...
zluschNisam nikada u životu darovao krv jer je baš i nisam imao previše (to je kad izrasteš od najmanjeg u 1. razredu srednje do skoro najvišeg kao maturant)
Vjerujem da je jebeno dobar osjećaj dati svoju krv i znati da si nekoga vrlo vjerojatno skinuo s lopate.... turbo ultra jebeno dobar!
Čekaj, ti ideš na dijalize?
Sorry onda na mojim postovima ako su te na bilo koji način uvrijedili, ja znam ono s medicinske strane i svoje stavove, ali ne mogu se staviti u vašu kožu...
Da, taj nagli izrast ti zna prirediti probleme sa svim i svačim.
Je, super je osjećaj dati krv... KAD TI DOPUSTE
Anita_osSvasta, a inace su tamo stvarno uvijek ok, cak i previse ok jer vec budu dosadni s ispitivanjima tko si, kako si... Ja bila prije 5-6 dana i nisam imala problemosa. Kazes "gospodin", ima samo jedan tamo stariji tehničar, koliko znam, i bas se cudim da te on otpilio.. svašta..
Pa i ja sam se jako iznenadila, vjeruj mi. Možda sam naletila pred pauzu
Čovjek je na osnovu mog izgleda zaključio da "nemam željeza".
Inače čujem da su OK, i stvarno paze na tlak, hemoglobin i sve ostalo prije no što uzmu krv. Ja sam, valjda, naletila u krivo vrijeme.
gaapma ja dajem svima sve, ako betko želi uopće moje alkoholom i drogicama načete organe i tekućine...
Ma može, daj ti to, sve se na neki način može upotrijebiti - ako ništa drugo,može poslužiti kao loš primjer drugima
wendy
zlusch
Na koncu, ni četiri sata izležavanja i čitanja novina, triput tjedno, nije najgora stvar na svijetu.... ne?
Ali, ja bih svojima svakako darovala bubreg bez razmišljanja ako za to postoji mogućnost i šansa. Vidjela sam svašta u bolnici i zaprepastiš se koliko je sebičnih ljudi oko nas..
Što se tiče "četiri sata izležavanja i čitanja novina, triput tjedno", kako si ti to lijepo objasnio
Ne bih rekao da su ljudi baš sebični... sebično je kad imaš love i ne pomogneš nekome bliskom da stane na noge ili kad svršiš, jelte, i napraviš se lud pa navučeš gaće i odeš po pivo
Dati nekom bubreg je prije svega opasna stvar i debela žrtva... tebi ostane samo jedan bubreg i nada da će raditi do kraja života, da se nećeš ošinuti kvakom od vrata u njega i da ti bilo što drugo neće nagristi integritet dotičnog organa. A moraš i sačuvati živce ako se tvoj bubreg ne primi kod primatelja i mora ići u medicinski otpad
A izležavanje i nije prestrašno, samo ti ograničava radijus kretanja i neke životne mogućnosti. Na stranu komplikacije i manifestacije... ljudi znaju doživjeti duboku starost kraj dijalizatora, osim ako za potrošni materijal ne koristi Baxterove proizvode, jelte... (malo sarkazma nije na odmet u ovim teškim temama)
wendy
Čekaj, ti ideš na dijalize?
Je, super je osjećaj dati krv... KAD TI DOPUSTE
Ne idem.... bio sam točno 10 puta i vratila mi se bubrežna funkcija. Štono bi se reklo - materijal za enciklopediju
Ali mi je zanimljivo bilo pričati s ljudima kojima je dijaliza već godinama sastavni dio života. Fora je što oni uopće to ne smatraju za nešto fatalno.... ono, dođu tamo, odrade svoja četiri sata, pročitaju novine, pretresu dnevnu politiku, izogovaraju one koji su upali u drugu smjenu i tako....
Pljuga je što ne možeš putovati dulje od 3 dana tamo gdje ti se prohtije... na more možeš ići samo tamo gdje postoji odjela za dijalizu i osim hotela, moraš rezervirati i termin u bolnici. Odlazak u inozemstvo dodatno komplicira stvari....
Sad ti je jasno zašto je doniranje bubrega jako opipljiva stvar i zašto treba biti jako oprezan pri razbacivanju smjelim izjavama...
Ali doniranje krvi je sasvim bezazleno i definitivo spašava živote... i ja bih išao da mogu... nije fraza... ali nemrem, jebga....
wendy
Ne znam baš kakva je procedura oko presađivanja bubrega kod mlađih osoba, ali znam da se kod nas kod osoba u zrelim godinama ili kod starijih ljudi ni ne pomišlja na presađivanje dok postoji šansa za dijalizu. Okrutno, ali istinito...
Imam drukčija iskustva... sjećam se par ljudi koji su biti u tzv. zrelim godinama i koji su išli na pretrage koje su osnovni preduvjet da upadneš na listu čekanja. E sad, kako i na što ide skupljanje bodova za dotičnu listu.... i da li mlađi imaju baš osjetno veći prioritet, nemam pojma.
Drago mi je što si ti svoje bubrege "vratio na mjesto"
Vidiš, nisam ni razmišljala o tome da ne mogu ni otputovati... ma, strašno! Ljudi, poklanjajte bubrege
Ma, predobro je meni jasno da to nije "samo tako", ali ja znam da si ne bih oprostila da nekome od mojih treba bubreg, da postoje šanse, a ja ne pokušam. A kada bi otišao u medicinski otpad (ako bi, ustvari), uzela bih si doživotnog psihologa i molila se Bogu
Potaknuo si me sad da više razgovaram s pacijentima... nije da ja ne želim, nego su oni naviknuti da je medicinsko osoblje nepristupačno. Odsad cu doći i predstaviti se kao student pa ću pokušati izvući iz njih ono što pričaju međusobno.
Odavno mi je jasno, naravno, da je nedostatak komunikacije najveći problem u današnjem zdravstvu, ali sad vidim da preko tvojih par postova već dobivam drukčiji dojam o tome što se događa s ljudima na jednom odjelu..
Vidiš, nisam ni razmišljala o tome da ne mogu ni otputovati... ma, strašno! Ljudi, poklanjajte bubrege
Ma, predobro je meni jasno da to nije "samo tako", ali ja znam da si ne bih oprostila da nekome od mojih treba bubreg, da postoje šanse, a ja ne pokušam. A kada bi otišao u medicinski otpad (ako bi, ustvari), uzela bih si doživotnog psihologa i molila se Bogu
Potaknuo si me sad da više razgovaram s pacijentima... nije da ja ne želim, nego su oni naviknuti da je medicinsko osoblje nepristupačno. Odsad cu doći i predstaviti se kao student pa ću pokušati izvući iz njih ono što pričaju međusobno.
Odavno mi je jasno, naravno, da je nedostatak komunikacije najveći problem u današnjem zdravstvu, ali sad vidim da preko tvojih par postova već dobivam drukčiji dojam o tome što se događa s ljudima na jednom odjelu..
wendy
Debeli, više ne dijele pare nego kupone za pizzu
Ma u Os nisu nikad davali lovu, govorim ti o Zg, njihov imunološki uzima sve plazmu trombocite, serum, što god im daš oni ti plate. Jer to oni dalje prodaju za izradu preparata i hranjivih podloga.
wendy
Drago mi je što si ti svoje bubrege "vratio na mjesto"
Fala, fala... iako sam ja samo ležao i điđio, a neka hrpa žena se brinula o meni i o nekim mojim organima
wendy
Vidiš, nisam ni razmišljala o tome da ne mogu ni otputovati... ma, strašno!
I ne samo to... ima tu još puno drugih stvari za koje ne znaš dok to ne doživiš jer se one ne prepričavaju dalje. A ne prepričavaju se jer se ljudi stide da će biti markirani od okoline kao drukčiji ili jer su puni kompleksa.
wendy
Ma, predobro je meni jasno da to nije "samo tako", ali ja znam da si ne bih oprostila da nekome od mojih treba bubreg, da postoje šanse, a ja ne pokušam. A kada bi otišao u medicinski otpad (ako bi, ustvari), uzela bih si doživotnog psihologa i molila se Bogu
U svakom slučaju. A ne trebaju ti psiholozi i bogovi... dovoljno ti je da znaš da si probala pomoći. Da nisi probala, grizlo bi te cijeli život ono "a što bi bilo da sam probala dati bubreg....". Žišku?
wendy
Potaknuo si me sad da više razgovaram s pacijentima... nije da ja ne želim, nego su oni naviknuti da je medicinsko osoblje nepristupačno. Odsad cu doći i predstaviti se kao student pa ću pokušati izvući iz njih ono što pričaju međusobno.
Ne, ne.... donesi spavaćicu na posao, nađi prazan krevet i glumi pacijenta. Da vidiš samo kakvih ćeš se priča naslušati.... možda i onoga što ne bi htjela čuti, ali jebga sad...
zluschNe, ne.... donesi spavaćicu na posao, nađi prazan krevet i glumi pacijenta. Da vidiš samo kakvih ćeš se priča naslušati.... možda i onoga što ne bi htjela čuti, ali jebga sad...
E, vidiš, dobra ideja
Pomislila sam već puno puta kako bih htjela završiti u bolnici (znam da zvuči bolesno, ali... ) pa da sagledam svoj budući posao iz druge perspektive. Ovo bi bio manje bolan način - kada bih se samo pravila bolesna
Što se tiče toga da ljudi ne govore jer im je neugodno i misle da bi mogli biti ismijani... o, da, itekako sam svjesna toga. Na razumijevanje ne nailaze ni među mojim kolegama pa kako bi onda drugdje. Biti bolestan je samo po sebi strašno, a onda te još ljudi do kraja dotuku
zluschiako sam ja samo ležao i điđio, a neka hrpa žena se brinula o meni i o nekim mojim organima
Hehe, vidiš, vidiš... u svemu se da naći ponešto pozitivno... Ova rečenica zvuči nešto kao san svakog muškarca, kad stoji ovako sama za sebe
wendy
Biti bolestan je samo po sebi strašno, a onda te još ljudi do kraja dotuku
Ne mogu te dotući više nego im to dopustiš. Problem je što se većina ljudi, kad shvate da su bolesni, prepuste sudbini i čekaju da se samo od sebe nešto dogodi... a neće. Dok se ti sama ne angažiraš da pošalješ bolest u MP3, nema tu kruha....
wendy
zluschiako sam ja samo ležao i điđio, a neka hrpa žena se brinula o meni i o nekim mojim organima
Hehe, vidiš, vidiš... u svemu se da naći ponešto pozitivno... Ova rečenica zvuči nešto kao san svakog muškarca, kad stoji ovako sama za sebe
Sve ono što si pomislila čitajući tu moju rečenicu, a i više... istinito je
Jedino je žalosno što nisam baš bio u stanju uzvratiti istom mjerom, osim verbalno... a tu sam doma, jelte.. juz jor imedžinejšn
Re: Donacija organa
pitali Muju što bi on dao u Medicinske svrhe...
a on će: e, dam im kurac!
a on će: e, dam im kurac!
organe mozes donirati samo ako imas donatorsku karticu. a ja mjenjam bubrege za jos 2 para ociju....
ruanaorgane mozes donirati samo ako imas donatorsku karticu. a ja mjenjam bubrege za jos 2 para ociju....
ne moraš imati donorsku karticu da bi donirao organe. sustav darivanja organa kod nas je ustrojen na način da svatko tko se za života nije izričito tome usprotivio, pri slučaju moždane smrti postaje potencijalni darovatelj. Naravno, iz opće etike obitelj se još o tome pita, ali nije obveza.
Donorska kartica je kod nas samo znak da je osoba svakako željela darovati organe. Ukoliko nema donorsku karticu, a dogodi se moždana smrt - to nema nikakve veze. jedino ako napismeno postoji znak njezinom/njegovom protivljenju
DanicaV
Ne znam koliko vam je poznato, ali po hrvatskom zakonu (o nečemu, valjda o zdravstvu ili sl.) svi smo potencijalni donatori organa ako nam se nešto desi pa........
izuzev ako kod svog doktora ne potpišemo da baš ne damo svoje organe.
Što mislite o tome?
Ima li tko donatorsku karticu bez obzira na zakon?
imam je nekih 5 god...
ja imam al nemam pojma gdje mi je, al me zaintrigiralo ovo što se ani dogodilo pa odlučih otić na tipizaciju tkiva, kažu da se samo krv daje, al ne znam jel se to može u osijeku napravit i upisat se u upisnik potencijalnih davatelja ili opet moram u zagreb jebeni... ha, jel zna netko?