Nevjerojatni podvizi i gotovo avanturističke ideje što graniče s ionako ishlapljelom pameću uvukli su se u male i skromne moždane vijuge naroda koji od stoljeća sedmog obitava na području Jadrana, preciznije, na području Splita. Da li je to klima, morska sol ili uznemiravanje tijekom djetinjstva, teško je procijeniti, ali očito je da se u tome kraju rađaju ljudi „drugačijeg“ svjetonazora, bez obzira uzeli u obzir uspješnost mlaćenja homoseksualaca i lezbijki ili pjevački talent određenih pjevačica. Nazovimo ih tako.
Tako je gradonačelnik Splita, Željko Kerum jel', odlučio napraviti kip Sinu Oca Svetoga i pokazati koliki je on zapravo vjernik. „Biti prvi u nečemu znači nešto“ – progrmio je gospodin Kerum, pa i u ovom očitom svetogrđu i razbacivanju vrijednosti katoličke vjere sa samim likom Sina Svetoga. Mnogi političari, ali i javne osobe ostale su zgrožene ovom idejom, pogotovo za vrijeme kada se domovina grčevito bori ući u EU i izaći iz recesije. A k tome, uskoro su i izbori. Politici tu nema mjesta, odmah je kazao splitski gradonačelnik i time svima zašio ljubomorna usta.
Kao što je izjavio za jedan portal, dobri ljudi mu dnevno šalju i do stotinu poruka, a neki se nude i besplatno raditi. „Kerume, ja sam zidar, visokokvalificirani, ja ću tri godine raditi bez plaće, samo me stavi da radim, da napravimo spomenik Isusu“ – požrtvovno će jedan od zidara. Zanimljivi su ti Dalmatinci, čega god se uhvate raditi pretvore u suho zlato. Odmah su tu mediji, cijela Hrvatska bruji o tome, a rasprava o potrebi kipa Krista na Marjanu vrlo vjerojatno će se staviti i kao referendumsko pitanje .Ozbiljnim stvarima potreban je i ozbiljan pristup. Pitam se, kakva bi tek bila kombinacija kada bi se udružili Kerum i Bandić i pravili 300 – metarski maksimirski stadion? Očiti primjer da kvocijent inteligencije nije uvijek pravo mjerilo uspjeha.
„Ovi šta ja radin nije nikaki politički program, kako kažu gori u Vladi. Neka se oni pofale čime, a? Čime, pitam?! Zadužili su zemlju, dica nam nemaju budućnosti, ljudi su gladni, a ja? Ja im dajem nadu, is'sa ti svetog! Koji kaže da ovo ne valja, pita bi ga ja ča je on napravija, čim se može pofalit? Koliko gladni ustiju živi od mene,ja in dajen sve, ja san in i čača i mater i žena! I nek se zna, Željko Kerum će od svog novca gradit i Is'sa i bit će veći od onog tamo u Argentini!“
Već vidim kako se djeca bezbrižno igraju splitskim ulicama i u hladovini Kristova kipa ispod kojeg zlatnim slovima piše „Za svog života podigao Željko Kerum, čovik iz naroda“ ližu slaju iz Kerumova Jokera. U neku ruku, ne bismo mu trebali zamjeriti na ovome daru katoličkoj Crkvi. Ako ćemo iskreno, Kerum će nam ovom nesebičnom gestom uvelike pomoći jer će nas barem neko vrijeme spasiti od milodara i drugih novčanih izdataka kojima hranimo ovu instituciju.
Sva sreća da smo mi Hrvati uglavnom siromašan narod, pa ne može svaka njuška, kad joj se digne, graditi spomenike, ali ako sagledamo s marketinške strane, mogli bismo biti prva brand zemlja kipova, i pri tome sam vrlo ozbiljan. Turistička atrakcija kojoj nema premca, nova svjetska čuda, 5– dnevni obilazak kipova po cijeloj Hrvatskoj s Marjanom kao zadnjom destinacijom. Ipak je otuda sve krenulo. Zamislite samo endemsku ljepoticu od 50 metara u liku Spidermana dok baca mrežu na zgrade. Ili Superman dok drži Lois Lane pokraj Plitvičkih jezera. Ili Batmana kako na slavonskim poljima u sijeno balira Jockera. Konačno bismo našli način kako turiste približiti u Slavoniju i otkriti im sve blagodati kojima ona raspolaže.
Ako bismo na trenutak izostavili da nas uvijek prekrasna političarska svita na vlasti zadužuje i za naše unuke, ako izostavimo upozorenja europskih i domaćih ekonomskih stručnjaka kako grcamo prema propasti, ako izostavimo da nezaposlenih ima sve više, a zaposleni sve manje dobivaju plaću, ako izostavimo da je u Hrvatskoj danas luksuz biti bolestan, peder ili Srbin, ako izostavimo da i Nives Celzijus može zdati knjigu, i to već drugi puta, izgradnja kipova gorostasnih veličina je krajnje logično rješenje. Kamo sreće da je više ljudi poput Keruma koji bi iz svog džepa financirali ovaj milenijski pothvat i tako Hrvatsku pokazali svijetu kakva zapravo i jeste – zemlja apsurda.
Piše: Hrvoje Jurić
