Svjetsko prvenstvo u rukometu 2011.
Slavko Goluža: Osobno mislim da je izbornik/trener u malo kojem sportu bitan kao u rukometu. Bio sam sretan kao malo dijete kad je "mago di Umago" podvio rep/otjeran, ali izgleda da smo dobili čovjeka koji je puno više tvrdoglav nego stručan! Čekanje Alilovića do 50. minute protiv Srbije? Stavljanje Kopljara prvih 15 minuta protiv Danaca, iako je protiv Srba bio kriminalan? U tih 15 minuta je majstor uspio imati šut 1/3, ako se ne varam, i četiri čiste prodane lopte u napadu. Inaćenje i dokazivanje autoriteta u ključnoj utakmici neuvođenjem najraspoloženijih Balića i Lackovića cijelo drugo poluvrijeme? Goluža je očito toliko glup da ne konta da se autoritet ne stječe za vrijeme odlučujuće utakmice nego od prvog dana priprema. Ako do onda nisi uspio postati šef, sigurno nećeš za vrijeme turnira... Neopisivo me izritiralo spominjanje sudaca nakon utakmice. Dobro, ajmo reći da su suci odvagnuli za gol, maksimalno dva, na njihovu stranu, ali mi smo izgubili jebenih pet razlike! Daljnja zamjerka; kako se ozbiljnoj ekipi koja ima jedan razlike i igrača više, nakon tri minute uspije dogoditi minus 2 i igrač manje?! Očito je Wibeck u svlačionici detektirao mane i pripremio ekipu dok smo se mi bavili glupostima... Najveći šamar Goluži je lupio upravo Buntić sa svojih 7 golova...
Alilović : Čak ne bi posebno isticao Alilovića kao isključivog krivca za katastrofalno branjenje u zadnje dvije utakmice. I tu je Goluža uveliko imao svoje prste izjavom da je Alilović neprikosnoveni broj jedan. A ja bih ga rado upitao ima li boljeg motiva od zdrave konkurencije. Što je najgore, tom je izjavom ubio ne samo Alilovića nego i Šegu. Tome u prilog govori podatak da su golmani skinuli prvu loptu u drugom poluvremenu doslovno pet minuta prije kraja utakmice, a završili utakmicu sa nekih pet obrana u kompletu. Ja bi sad najrađe iskoristio pravo zamjene igrača i uvrstio Pešića. Jer bojim se da su ova dvojica do kraja turnira bogini.
Obrana: Po meni najbolja faza naše igre, usprkos ova 34 gola protiv Danaca. Sjajni Vori i Gojun, koji je po meni već vrlo blizu nedodirljivog Dinarta. Još uvijek nije toliko jak u duelu, ali blok mu je izvrstan.
Napad: Budimo pošteni, napad nam je nikakav još tamo od prošle Olimpijade. Po meni je Lacković danas odigrao najbolju napadačku utakmicu u zadnjih pet godina, al eto gospodin Goluža ga "nije mogao trpiti dovijeka". Balić igra kao u najboljim danima, očekivanje da on uvijek preuzme odgovornost u ključnim trenutcima ga je danas dovelo do dva potpuno nerezonska šuta, što je bilo dovoljno da ga Goluža postavi na klupu do kraja utakmice. Buntić je Goluži odvalio jebenu šamarčinu, Vuković je na korak da postane vrlo koristan igrač. Valčić je u totalnom "downu" i mislim da na njega više ne možemo računati. Zrnić fino igra na iskustvo, Štrlek je u nešto slbijoj formi, ali i, objektivno gledano, nema baš sreće. Duvnjak totalno van forme, očito je da mu fali utakmica. Kopljar? Muka mi je od spominjanja njegovog potencijala, dečko očito nema muda i kao takav apsolutno nije reprezentativan kalibar! Dovoljno je sjetiti se Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009. godine kad je imao šut na turniru 2/15.
Šanse u drugom krugu: Realno pristojne. Pod uvjetom da igrači izvuku iz sebe svoju maksimalnu kvalitetu. Računica je čista, tri pobjede nas sigurno vode u polufinale. Argentina bez obzira na rezultate ne bi trebala biti problem, Poljska je reprezentacija koja nam po stilu odgovara, dok su domaćini Šveđani ekipa koja je super mlada, još uvijek u traženju i s velikim oscilacijama u igri. Nesumnjivo će nam to biti najteža prepreka, jer morat ćemo biti bolji za barem pet - šest golova zbog toga što će suci odraditi svoje... (Danska ide u polufinale sa prvog mjesta 100%)
P.S. Argentincima možemo dići spomenik ako uhvatimo medalju. Da je Švedska prenijela četiri boda bili bi već sada baj baj