Okrugli stol na kojem je konstatirano da smo propala drzava i da je samo pitanje dana kad ce se sve urusiti do kraja. Ja se samo nadam da ce taj dan doci sto prije, jer ce tada prije doci i nov nacin razmisljanja, a ja sam 20 godina svog izvota vec izgubio gledajuci kojekakve debilne politicare, klijentelisticke drkofuzere sto im orbitiraju oko supka, ljigave medijske gnjide i njihove sluge i ostalu gamad sto puze po Hrvatskoj.
I tako, ministar cvili i place, ostali utvrdjuju da smo zemlja neodgovornih debila i da nitko ne zna kako dalje. Netko se sjetio spomenuti i hrvatski softver, nakon sto je Vlada RH 20 godina kupovala MS licence, a unistavala domace mozgove i domacu IT proizvodnju ignorirajuci domaca rjesenja (samo za primjer - imali smo hrvatski skup alata slican Officeu - Polar Office - sada je zastario ne razvija se upravo zahvaljujuci Vladi RH). Koliko ERP-ova i bankarskih rjesenja su mogli razvijati domaci mozgovi da se zemlja vodila odgovorno?!
Casopisi i danas puni clanaka o tome koliko je nase IT trziste bolje od drugih, a 90% trzista nam je jebena prodaja tudjeg softvera. Panjevima u ogromnim poduzecima se podvaljuju rjesenja cija implementacija kosta stotine milijuna i traje godinama. Firma si tako kanalizira troskove, malo ode na konzultante, malo na implementaciju, a malo i ostane za podjelu. I onda se prodavaci naguraju u kategoriju hrvatskog IT trzista i sve izgleda super. Hahahaha. A zapravo je upravo drzava unistila domacu pamet. Genijalci, koji nisu otisli vanka raditi, rade po kojekakvim multinacionalkama kao jebeni prodavaci.
Svake godine sam mislio da smo dotakli dno i da nam ne moze biti gore. Ali, ljudi u Hrvatskoj su nevjerojatni - svake godine dokazuju upravo suprotno.
Povijesni medij
I onda ova gljiva izjavi "voljeli bismo..." Buahahaha, pa on se igra ministra. Njemu je sve to zajebancija. On bi volio nesto. I ja bih volio da sutra dodju vanzemaljci i sve te debiloide pretvori u cigle.
No, ni na lokalnoj razini nam nije bolje. Bubalo kao prica na sjednicama GV-a kako marljivo salju pisma i pozive po ambasadama, a dosao nam nije nitko. Svi bjeze od njega, zaziru od covjeka koji je izravno podrzao pravomocno osudjenog ratnog zlocinca, koji su clanovi udruge, skupine, nakupine osoba koje ne priznaju pravni poredak RH. Osobe su to s kojima nema poslovanja ako nisi dio tog mafiokratskog klana.
I onda se hvale kako se jedna, vec postojeca, firma uselila u poduzetnicku zonu.
Bilo bi smijesno da nije tuzno.
20 godina prekasno [okrugli stol o propasti Hrvatske]
Društvo, politika
Nisam shvatio što misliš pod "okrugli stol". Da li je negdje bio takav stol, o propasti Hrvatske, ili bi ga mi ovdje trebali upriličiti komentarima? Nikakav problem, ako je to ideja.
Kakav je to software koji ovisi o tome da li će ga kupiti hrvatska Vlada? Loš. To je ideja građevinaraca - treba trošiti novce poreznih obveznika da bi nešto raslo i profitiralo. Ako je nešto u današnje vrijeme lako promovirati, i razviti bez da se posluje sa državom, to je software. Meni se čini da hrvatskog softwarea nema iz istog razloga iz kojeg nemamo ni druge proizvode - malo se ljudi bavi proizvodnjom, nemamo adekvatno obrazovanje, komunistički mentalitet, poslovna bezidejnost, nesklonost rizicima.
Stvarno je nevjerojatno sa kakvom se bezveznom pričom Bubili usudi pojaviti u novinama. U tu slavnu zonu ušla je jedna jedina firma, zapošljava ukupno 5 ljudi, i sve ih je već zapošljavala i prije ulaska u zonu. Ne planiraju skorašnje zapošljavanje novih ljudi, tek povećanje skladišnog prostora. (D&D Metal, tako nekako)
Svaka čast svakoj firmi koja opstaje u Hrvatskoj, ali to je ogledni primjer lošeg korištenja poslovne zone, gradskog zemljišta, novaca poreznih obveznika. Umjesto toga, Hdssb-ovci u novinama tu priču proglase uspjehom!
Zaista smo potpuno propali, ako će ljudi pasti na takve štoseve.
Leteci mungos
Netko se sjetio spomenuti i hrvatski softver, nakon sto je Vlada RH 20 godina kupovala MS licence, a unistavala domace mozgove i domacu IT proizvodnju ignorirajuci domaca rjesenja (samo za primjer - imali smo hrvatski skup alata slican Officeu - Polar Office - sada je zastario ne razvija se upravo zahvaljujuci Vladi RH).
Kakav je to software koji ovisi o tome da li će ga kupiti hrvatska Vlada? Loš. To je ideja građevinaraca - treba trošiti novce poreznih obveznika da bi nešto raslo i profitiralo. Ako je nešto u današnje vrijeme lako promovirati, i razviti bez da se posluje sa državom, to je software. Meni se čini da hrvatskog softwarea nema iz istog razloga iz kojeg nemamo ni druge proizvode - malo se ljudi bavi proizvodnjom, nemamo adekvatno obrazovanje, komunistički mentalitet, poslovna bezidejnost, nesklonost rizicima.
Leteci mungos
I onda se hvale kako se jedna, vec postojeca, firma uselila u poduzetnicku zonu.
Bilo bi smijesno da nije tuzno.
Stvarno je nevjerojatno sa kakvom se bezveznom pričom Bubili usudi pojaviti u novinama. U tu slavnu zonu ušla je jedna jedina firma, zapošljava ukupno 5 ljudi, i sve ih je već zapošljavala i prije ulaska u zonu. Ne planiraju skorašnje zapošljavanje novih ljudi, tek povećanje skladišnog prostora. (D&D Metal, tako nekako)
Svaka čast svakoj firmi koja opstaje u Hrvatskoj, ali to je ogledni primjer lošeg korištenja poslovne zone, gradskog zemljišta, novaca poreznih obveznika. Umjesto toga, Hdssb-ovci u novinama tu priču proglase uspjehom!
Zaista smo potpuno propali, ako će ljudi pasti na takve štoseve.
W.M. FeltNe znam kako se skup doista zvao. Iz onoga sto sam citao, naziv koji sam mu dao je prikladniji od sluzbenog naziva.Nisam shvatio što misliš pod "okrugli stol". Da li je negdje bio takav stol, o propasti Hrvatske, ili bi ga mi ovdje trebali upriličiti komentarima?
Za softver ne vrijede neka pravila koja vrijede za neku drugu robu. Daleko je vise radno intenzivan (gotovo u potpunosti) i nije stalan poput cigle. Da bi se postigla odredjena kvaliteta potrebno je uloziti inicijalna sredstva u rad, ali i nakon toga se on stalno nadogradjuje i mijenja.Kakav je to software koji ovisi o tome da li će ga kupiti hrvatska Vlada? Loš.
Tvoja razmisljanje je izuzetno kratkovidno. Polar je ulozio inicijalni kapital i razvio proizvod. Da ga je drzava kupovala, danas bi sigurno trosak po licenci bio manji nego za MS Office, koji i inace ima kretensku politiku cijena. Takodjer, treba znati da uvrijeme Polar Officea nije bilo puno besplatnih alternativa Officeu.
Dakle, drzava danas placa skupe licence i korist imaju jedino trgovci. Da je umjesto toga odlucila uloziti novac u hrvatski proizvod, cak i uz istu cijenu licence imali bismo bolju situaciju jer bi od tih novaca zivjeli programeri u Hrvatskoj.
Naravno, postojala je i besplatna alternativa. Zasto se drzava odlucila za skupe licence umjesto tih besplatnih alternativa (koje zadovoljavaju 99,9% potreba svih uredskih djelatnika po svim drzavnim i tijelima lokalnih uprava) - well, odgovor na to pitanje se mozda krije na necijem bankovnom racunu.
Usporedba ne stoji. Drzava ceste i mostove moze i ne mora graditi. "Uredske alate" mora imati, odnosno mora izabrati jedan od modela.To je ideja građevinaraca - treba trošiti novce poreznih obveznika da bi nešto raslo i profitiralo.
Ovo je istina, ali opet se vracamo na proslu recenicu - drzava mora imati nekakav "uredski alat". Mogla je birati izmedju najmanje tri modela:Ako je nešto u današnje vrijeme lako promovirati, i razviti bez da se posluje sa državom, to je software.
- kupiti strano s hrpom nepotrebnih i neprilagodjenih featurea
- kupiti domace prilagodjeno trzistu i uz sigurnost da ce podrska uvijek postojati bas za domace trziste (a ne da se lokalizirane verzije cekaju godinama, a i tada isporucene polovicno)
- uzeti strano i besplatno
Uostalom, koliko vidim, taj Polar ima stranicu na engleskom, sto vjerojatno znaci da im je fokus na strano trziste.
Polar sam uzeo samo za primjer, mozda je bilo jos slicnog softwarea. No, i to je samo vrh ledenog brijega. Na trizistu ERP-ova je jos ludje. Placaju se stotine milijuna kuna za implementaciju rjesenja koja "supermocna", koja u konacnici imaju jednako gresaka, ali je implementacija trajala i kostala 10 puta dulje i vise. Itd, itd... Da ne spominjem sada neke konkretne grane, poput bankarstva, gdje se bankama uvaljuju rjesenja koja su u potpunosti neprilagodjeni za domace trziste (specificnosti platnog prometa, knjigovodstva i sl.)
No, valjda je s ovom krizom i proslo prosipanje novaca na sarena obecanja.
Naveo si dobre razloge zasto ga nema "vise", ali postoji podosta proizvodjaca softwarea, cak i u Osijeku koji rade za vanka. Naravno, s drzavom rade samo izabrani, a u drzavi oni koji moraju (i zbog toga uglavnom zivotare zbog poslovne nekulture).Meni se čini da hrvatskog softwarea nema iz istog razloga iz kojeg nemamo ni druge proizvode - malo se ljudi bavi proizvodnjom, nemamo adekvatno obrazovanje, komunistički mentalitet, poslovna bezidejnost, nesklonost rizicima.
Re: 20 godina prekasno [okrugli stol o propasti Hrvatske]
Da je proizvod valjao, danas bi ga se moglo kupiti.
Ne možemo državu kriviti za sve..ne znam uopće zašto bi oni ulagali u takav proizvod..
Svaka iole ozbiljna IT tvrtka radi vani a sa državom uopće ne želi imati posla...znam za nekoliko takvih.
Ne možemo državu kriviti za sve..ne znam uopće zašto bi oni ulagali u takav proizvod..
Svaka iole ozbiljna IT tvrtka radi vani a sa državom uopće ne želi imati posla...znam za nekoliko takvih.
Leteci mungos
Naravno, postojala je i besplatna alternativa. Zasto se drzava odlucila za skupe licence umjesto tih besplatnih alternativa (koje zadovoljavaju 99,9% potreba svih uredskih djelatnika po svim drzavnim i tijelima lokalnih uprava) - well, odgovor na to pitanje se mozda krije na necijem bankovnom racunu.
Sasvim moguće da je tako. No, kao laik u tom sektoru, pitam se da li je taj software bio toliko siguran za uporabu, da ga je država mogla bez rizika instalirati u sva računala? Jesu li imali takvu podršku, da se ne moraju brinuti ako se stvar počne kvariti? Ako je sve to bilo u redu, jasna stvar da je država zakazala.
Leteci mungos
- kupiti strano s hrpom nepotrebnih i neprilagodjenih featurea
- kupiti domace prilagodjeno trzistu i uz sigurnost da ce podrska uvijek postojati bas za domace trziste (a ne da se lokalizirane verzije cekaju godinama, a i tada isporucene polovicno)
- uzeti strano i besplatno
Kao običan kupac, svatko bi sigurno kupio jeftiniju stvar, ako zadovoljava njegove potrebe. Problem je što za taj software ja nikad nisam čuo. Kako da ga onda kupim? I gdje? Ako je ekipa ciljala samo na velike tendere, ala Msan, onda je sama kriva što software nije zaživio. Office je užasno skup i cijenom mu nije problem konkurirati.
Svakako da multinacionalke imaju kapitala za podmićivanje i nije im lako parirati na velikim poslovima. Ali kompjuter danas ima svatko.
Leteci mungos
postoji podosta proizvodjaca softwarea, cak i u Osijeku koji rade za vanka.
I nisu imali nikakvu pomoć države, a kamoli lokalne samouprave? To je dokaz da se može. Bilo bi lijepo da se država, županije i gradovi bave uspješnima, a ne propalima, ali to ne možemo očekivati od sadašnje garniture vlasti.
manicheTo je sve sto imas za reci? Ako je ovo vec bio los software (iako nije uopce bitan on, koristio sam ga samo kao primjer), sto nedostaje besplatnom OpenOffice, a da treba zaposlenicima drzavne uprave?Da je proizvod valjao, danas bi ga se moglo kupiti.
PolarOffice sam uzeo samo kao primjer, jer je slucaj dovoljno star i cijela prica je zavrsena odavno. To je samo jedan u moru proizvoda koji se mogao razvijati u Hrvatskoj, i vjerojatno bi danas bio prilagodjeniji trzistu i visestruko jeftiniji od MSO-a.
Svatko tko je ikada slusao kojekakve prodavace iz "velikih integratora" se naslusao kojecega, uglavnom bullshita. Em skuplje, em slozenije, em neprilagodjeno, ali prosjecnom cobanoidu koji donosi odluke je to svjetlucavo stakalce vrijedno paznje, jer je skupo i jer iza toga stoji neki "div".
O kakvom ulaganju govoris?! Nitko ne ocekuje od drzave da ulaze, niti je ocekivao da ulaze u npr. Polar. Ekipa je razvila soft za svoje pare. Kao sto sam napisao, ne radi se o ulaganju nego o izboru i dugorocnoj strategiji. Ako drzava ili bilo tko drugi MORA uzeti neki software, onda ce uzeti onaj koji je jeftiniji, prilagodjeniji i kvalitetniji. Osim u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ce uzeti skuplji, neprilagodjeniji i neki kod kojeh implementacija ne traje krace od godinu dana.Ne možemo državu kriviti za sve..ne znam uopće zašto bi oni ulagali u takav proizvod..
No, pricekajmo jos koju godinu da se povuku svi ovi sto imaju vojsku prodavaca magle. Kontam da ce se onda svi ti trgovci odjednom sjetiti besplatnog i domaceg software-a i to onda poceti prodavati kao revolucionarnu ideju.
Kako god, moji komentari se odnose na danasnje cviljenje ministra kako nitko ne zeli ulagati "u nasu pamet". Nasa pamet je, zahvaljujuci njegovim prethodnicima, uglavnom otisla vanka, ili po velikim multinacionalkama prodaje tudja rjesenja.
Ima i dio onih sto rade u RH za vanka, ali oni nemaju problem i zato ni nisu tema rasprave.
W.M. FeltOpet se provlaci teza da bi drzava trebala nekoga pomagati.I nisu imali nikakvu pomoć države, a kamoli lokalne samouprave? To je dokaz da se može.
Nitko ne trazi subvencije. Subvencije radi prezivljavanja su sranje.
Ono sto je nedostajalo i nedostaje su strategija i racionalnost. Ako se razvoj softvera definira kao jedna od strateskih gospodarskih odrednica, onda se cini sve da se dugorocno taj softvare podrzi, pa i pod cijenu kratkorocnog rizika (iako je pitanje koliko bi se to i dogadjalo, s obzirom da je sav taj uvezeni soft apsolutno neprilagodjen hrvatskom trzistu (barem onom kakvo je bilo)).
No, ni ustede na licencama nisu zanemarive, ali cijena je samo dio price.
Ne moze se pricati o industriji softvera, a istovremeno taj isti softver ignorirati i mijenjati za skuplja i neprilagodjenija rjesenja pod izlikom supporta.
Kakav kurcev support?! Kakav support od MS-a ima zena u racunovodstvu? Mislite da ona zove MS kad ne nadje printer ili ne zna zaboldati tekst?! Support su price za malu djecu. Jel' netko uopce zvao bilo kakav MS support? Koliko ste platili licence?! Isto kao i Amer koji ima support.
Leteci mungosmaniche. Ako drzava ili bilo tko drugi MORA uzeti neki software, onda ce uzeti onaj koji je jeftiniji, prilagodjeniji i kvalitetniji. Osim u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ce uzeti skuplji, neprilagodjeniji i neki kod kojeh implementacija ne traje krace od godinu dana.
Odakle tebi da je polar uopće bio kvalitetniji?
da ja dugoročno razmišljam,okrenio bi se microsoft office-u zbog bezbroj razloga..od toga da je provjeren,da imam podršku,da mi svi zaposlenici u na fakultetima ili tečajevima uče raditi s tim paketom, da je kompatibilan sa OS sustavom kojeg koristim i ja i tvrtke s kojima surađujem....ma mislim, o čemu uopće raspravljati?
a druga stvar..kad se već pitaš što ne kvalitetnije i bolje..pa što ne domaće voće i povrće,meso?što ne bilo što domaće?
ti valjda znaš da se podrška za NATO,EU mora platiti...
manicheSad bih j tebi mogao odgovoriti "odakle tebi da nije?!" I?Odakle tebi da je polar uopće bio kvalitetniji?
I kao sto rekoh, ne radi se samo o Polaru. Uzmi OpenOffice, a i nemoj se ograniciti samo na uredske alate. Ovdje se ne radi o pojedinacnom softveru ili proizvodu, vec o strategiji, promisljanju buducnosti.
O cemu ne raspravljati?da mi svi zaposlenici u na fakultetima ili tečajevima uče raditi s tim paketom, da je kompatibilan sa OS sustavom kojeg koristim i ja i tvrtke s kojima surađujem....ma mislim, o čemu uopće raspravljati?
Kakav support ti imas ili si imao za svoju licencu MS Officea. Nabroj. Skidao si cliparte?! Wow!
Na tim ucilistima bi se poducavali drugi paketi, da su prisutniji na trzistu. Dakle, opet nesto sto ne bi bio argument. Neki drugi office paketi su kompatibilni s tim i drugim sustavima (ne mislis li da je malo suludo MS Office uzimati kao primjer kompatibilnosti?!).
Pitanja cijena se uredno preskacu.
Cemu potreba usporedjivanja softvera s gradjevinom, vocem?! Zar je to toliko nepoznato podrucje da su potrebne usporedbe?!a druga stvar..kad se već pitaš što ne kvalitetnije i bolje..pa što ne domaće voće i povrće,meso?što ne bilo što domaće?
No, nastavimo mi kupovati uvozna softverska rjesenja za skupe pare, jer to je bolje. Mozda je ipak malo prerano za razmisljanje o hrvatskoj softverskoj industriji. Tja. ionako su taj uzovni softver pisali, a i pisat ce ga hrvatski programeri vanka.
Re: 20 godina prekasno [okrugli stol o propasti Hrvatske]
usporedba stoji jer i za taj software netko lobira..i to je možda vračanje nekih usluga.
ostavljam te u tvojoj vječnoj borbi
ostavljam te u tvojoj vječnoj borbi
Ovaj propali pokušaj razvijanja nekog domaćeg (možda i izvoznog; zašto ne?!) proizvoda koji je kompleksniji i inteligentniji od konzerve pekmeza ili sirove daske najplastičniji je primjer koji može odgovoriti na izlizano pitanje: kako smo dospjeli na rub propasti? Ne tvrdim kako je država mogla puno učiniti na tržišnoj afirmaciji ovakvih domaćih proizvoda, ali da je ikada imala dobre namjere prema vlastitom puku – svojim bi primjerom prva pokazala kako ima dobru volju, a možda i viziju u kojem pravcu gospodarstvo treba ići. To je najmanje što je ikada mogla učiniti za ruku koja hrani njezinu beskorisnu bahatost i rastrošnost. Umjesto toga, sve je činila da sve dobre stvari upropasti. Ako je to bilo namjerno – užas, a ako ne – još gori užas jer to znači samo jedno: idiotska nebriga o očuvanju ekonomske održivosti društva.
Kao izlaz nude pritisak na Rohatinskog da obori kunu kako bi ono nekoliko izvoznika onog pekmeza i onih neobrađenih dasaka mogli konkurirati Kinezima i Indijcima. Potpuno idiotski, obzirom na cijenu cijele avanture: propast kreditno zaduženih građana i gospodarstvenika; inflaciju i vjerojatni kaos u financijama. Srazmjerno, efekat ovoga na stimulaciju izvoza bio bi, slutim, minoran. Mi ne možemo konkurirati niti cijenom niti masovnošću, a pogotovo ne tezgarenjem ispod cijene, skupa s Kinezima ili Pakistancima. Ali možemo (mogli smo) kvalitetom, sofisticiranim i radno-intenzivnim proizvodima i uslugama. No, to ne ide preko noći. No – preko noći i nismo dospjeli na rub provalije! Ima još šanse da se vratimo s ruba prema stabilnijem tlu, ali… Ovisi kako će se stvari dalje razvijati…
Odgovori su zasad u domeni kladioničara, vidovitog Milana ili MMF-a…
Kao izlaz nude pritisak na Rohatinskog da obori kunu kako bi ono nekoliko izvoznika onog pekmeza i onih neobrađenih dasaka mogli konkurirati Kinezima i Indijcima. Potpuno idiotski, obzirom na cijenu cijele avanture: propast kreditno zaduženih građana i gospodarstvenika; inflaciju i vjerojatni kaos u financijama. Srazmjerno, efekat ovoga na stimulaciju izvoza bio bi, slutim, minoran. Mi ne možemo konkurirati niti cijenom niti masovnošću, a pogotovo ne tezgarenjem ispod cijene, skupa s Kinezima ili Pakistancima. Ali možemo (mogli smo) kvalitetom, sofisticiranim i radno-intenzivnim proizvodima i uslugama. No, to ne ide preko noći. No – preko noći i nismo dospjeli na rub provalije! Ima još šanse da se vratimo s ruba prema stabilnijem tlu, ali… Ovisi kako će se stvari dalje razvijati…
Odgovori su zasad u domeni kladioničara, vidovitog Milana ili MMF-a…
Hrvatska informatika u svjetlu inovativnosti davno je (davno u svijetu informatike: 2-3 godine) dosegla je dno dna. Može to i gore, ali sama važnost informatike u svim sustavima postala je prevelika da se može potonuti niže.
U hrvatskoj se IT projekti implementiraju da se prodaju ili da se kupe; vrlo često (da ne kažem uvijek) tenderi za implementaciju nekakvih, npr. kompleksnih sustava za nadzor i upravljanje IT infrastrukturom kroje prema karakteristikama softvera A, koji prodaje i implementira tvrtka B.
Jednom mi je na poslu prišao jedan prodavač prišao sa USB stickom na kojem je sjedilo stotinu i kusur MB-a skenirane natječajne dokumentacije. Zadatak je bio jednostavan: pronaći koji je to točno softver (ili sustav) opisan u dokumentaciji - jer postoje točke koje sustav mora zadovoljiti da bi ušao u razmatranje, a izražene su samo kod jednog ili dva rješenja. Ostao sam šokiran. On me veselo lupio šakom o rame "ma ajde, pa to ti svi danas rade!". Da, svi...
Ovo je bio primjer natječaja koji je već bio dobiven od 'kralja' rvackog ajsitija, no bilo je bitno sudjelovati i to sa istim ili vrlo sličnim rješenjem. Nekakva viša politika u koju se ne kontam, očito...
Nažalost - to je ono čime se bavi i tvrtka za koju radim; bez jasne strategije i vizije prodaju se (pričam samo o segmentu za kojega sam zadužen) softveri desetaka velikih tvrtki koji rade istu stvar, svaki na malo drugačiji način, ali uz posve drugačiju tehničku implementaciju. Jasno je kao dan da se velika većina velikih implementacija u RH nikada neće naći u nekakvom primjeru izvrsne implementacije, jer inženjeri koji rade na implementaciji ne stignu naučiti o sustavu kako spada.
Prodaje se da se proda.
Open-source je tabu. Nitko ne razumije taj model. Onih par ljudi koji kontaju i znaju da je to jako puno posla; open-source sustavi temelj su sustava 'po mjeri' korisnika, ili čak podosta preinačenih sustava. Treba oformiti i voditi ekipe u razvoju i implementaciji, planirati bazu znanja od početka, sustav provjere kvalitete mora biti besprijekoran, support takav da ga korisnik rado plaća... I - najgore, treba prodati sustav ljudima u sa sindromom 'nikad čuo!' (viđeno i u ovo topicu).
U nekom dalekom svijetu zapadnije to je praksa i svakodnevica; freelanceri koji se bave uskim područjem uskog područja egzotične grane IT-ja zarađuju sasvim pristojno. Dobivaju poslove preko on-line burzi. Vjeruje se ocjenjivanju kvalitete 'u zvjezdicama' i usmenoj preporuci. Zadovoljni korisnici vraćaju se, uzajamno povjerenje se vrednuje iznad svega. Poslovi se odrađuju do kraja, rokovi rijetko probiju. Naručuje se (osim u velikim korporativnim sustavima koji su leglo korupcije i ne toliko različiti od lijepe naše) rješenje koje tvrtki treba. Prodavači i inženjeri tamo često predstavnike (školovane inženjere, da ne bude zabune) budućeg kupca uspiju uvjeriti (pojam nepoznat u hrvatskom IT-u) u prednost rješenja kojega prodaju i to bez janjetine...
Kod nas se preporuka za softver, hardver ili usluge svodi na vođenje višeg menadžmenta na nogometnu utakmicu za koju je nemoguće nabaviti karte, jedrenje, golf, janjetinu... Nakon toga se CIO (ili CTO, uglavnom ekonomist u najboljem slučaju, obično sa diplomom nekakvog MBA tečaja i pomodarske 'poslovne škole') 'spusti' do cura i momaka koji zapravo vode i rade operativu i kaže im da je tvrtka raspisala natječaj za rješenje C koje će riješiti problem D. Ekipa nije ni vidjela tehničke zahtjeve, a problem često ni ne postoji. Ekipu boli k... za implementaciju, voditelji projekta sa korisnikove strane znaju naglas izgovoriti poznatu 'ni u džep - ni iz džepa'. Razumijem ih, jer je zahtjev za tehničkim rješenjem pisala prodaja tvrtke koja će rješenje i prodati.
I još se moram nadovezati na temu Polar Office-a, kojega sam svojevremeno koristio; bilo je to vrijeme u kojemu je OpenOffice bio u verziji 0.0x alpha, a MS Office 97 standard (2000./2001.).
Imati tada (hrvatski) office paket koji je stabilan, a čita i piše MS Office 97 formate bilo je JEBENO! Naravno, nikakve VBA skripte nisu dolazile u obzir - no tko to uopće koristi kod nas? Gdje god ga je netko testirao - ocjena je bila odlična. A podrška - telefonska, 8x5. Pametnome dovoljno.
Pokušajte nazvati MS support sa problemom u Wordu, a da vas sat vremena ne jebu s pitanjima tipa 'jeste li sigurno spojili računalo u utičnicu?'
Ja se već tjedan dana mejlam s njima (MS support) jer ne mogu instalirati na svoje (legalne i [pre]plaćene te aktivirane) vindoze 7 MS Security Essentials paket koji misli da su moje vindoze piratske. A prolazim web validaciju... Naravno da u međuvremenu koristim drugi antivirusni softver, ali čovječe! Tjedan dana! Bez rješenja na vidiku...
U hrvatskoj se IT projekti implementiraju da se prodaju ili da se kupe; vrlo često (da ne kažem uvijek) tenderi za implementaciju nekakvih, npr. kompleksnih sustava za nadzor i upravljanje IT infrastrukturom kroje prema karakteristikama softvera A, koji prodaje i implementira tvrtka B.
Jednom mi je na poslu prišao jedan prodavač prišao sa USB stickom na kojem je sjedilo stotinu i kusur MB-a skenirane natječajne dokumentacije. Zadatak je bio jednostavan: pronaći koji je to točno softver (ili sustav) opisan u dokumentaciji - jer postoje točke koje sustav mora zadovoljiti da bi ušao u razmatranje, a izražene su samo kod jednog ili dva rješenja. Ostao sam šokiran. On me veselo lupio šakom o rame "ma ajde, pa to ti svi danas rade!". Da, svi...
Ovo je bio primjer natječaja koji je već bio dobiven od 'kralja' rvackog ajsitija, no bilo je bitno sudjelovati i to sa istim ili vrlo sličnim rješenjem. Nekakva viša politika u koju se ne kontam, očito...
Nažalost - to je ono čime se bavi i tvrtka za koju radim; bez jasne strategije i vizije prodaju se (pričam samo o segmentu za kojega sam zadužen) softveri desetaka velikih tvrtki koji rade istu stvar, svaki na malo drugačiji način, ali uz posve drugačiju tehničku implementaciju. Jasno je kao dan da se velika većina velikih implementacija u RH nikada neće naći u nekakvom primjeru izvrsne implementacije, jer inženjeri koji rade na implementaciji ne stignu naučiti o sustavu kako spada.
Prodaje se da se proda.
Open-source je tabu. Nitko ne razumije taj model. Onih par ljudi koji kontaju i znaju da je to jako puno posla; open-source sustavi temelj su sustava 'po mjeri' korisnika, ili čak podosta preinačenih sustava. Treba oformiti i voditi ekipe u razvoju i implementaciji, planirati bazu znanja od početka, sustav provjere kvalitete mora biti besprijekoran, support takav da ga korisnik rado plaća... I - najgore, treba prodati sustav ljudima u sa sindromom 'nikad čuo!' (viđeno i u ovo topicu).
U nekom dalekom svijetu zapadnije to je praksa i svakodnevica; freelanceri koji se bave uskim područjem uskog područja egzotične grane IT-ja zarađuju sasvim pristojno. Dobivaju poslove preko on-line burzi. Vjeruje se ocjenjivanju kvalitete 'u zvjezdicama' i usmenoj preporuci. Zadovoljni korisnici vraćaju se, uzajamno povjerenje se vrednuje iznad svega. Poslovi se odrađuju do kraja, rokovi rijetko probiju. Naručuje se (osim u velikim korporativnim sustavima koji su leglo korupcije i ne toliko različiti od lijepe naše) rješenje koje tvrtki treba. Prodavači i inženjeri tamo često predstavnike (školovane inženjere, da ne bude zabune) budućeg kupca uspiju uvjeriti (pojam nepoznat u hrvatskom IT-u) u prednost rješenja kojega prodaju i to bez janjetine...
Kod nas se preporuka za softver, hardver ili usluge svodi na vođenje višeg menadžmenta na nogometnu utakmicu za koju je nemoguće nabaviti karte, jedrenje, golf, janjetinu... Nakon toga se CIO (ili CTO, uglavnom ekonomist u najboljem slučaju, obično sa diplomom nekakvog MBA tečaja i pomodarske 'poslovne škole') 'spusti' do cura i momaka koji zapravo vode i rade operativu i kaže im da je tvrtka raspisala natječaj za rješenje C koje će riješiti problem D. Ekipa nije ni vidjela tehničke zahtjeve, a problem često ni ne postoji. Ekipu boli k... za implementaciju, voditelji projekta sa korisnikove strane znaju naglas izgovoriti poznatu 'ni u džep - ni iz džepa'. Razumijem ih, jer je zahtjev za tehničkim rješenjem pisala prodaja tvrtke koja će rješenje i prodati.
I još se moram nadovezati na temu Polar Office-a, kojega sam svojevremeno koristio; bilo je to vrijeme u kojemu je OpenOffice bio u verziji 0.0x alpha, a MS Office 97 standard (2000./2001.).
Imati tada (hrvatski) office paket koji je stabilan, a čita i piše MS Office 97 formate bilo je JEBENO! Naravno, nikakve VBA skripte nisu dolazile u obzir - no tko to uopće koristi kod nas? Gdje god ga je netko testirao - ocjena je bila odlična. A podrška - telefonska, 8x5. Pametnome dovoljno.
Pokušajte nazvati MS support sa problemom u Wordu, a da vas sat vremena ne jebu s pitanjima tipa 'jeste li sigurno spojili računalo u utičnicu?'
Ja se već tjedan dana mejlam s njima (MS support) jer ne mogu instalirati na svoje (legalne i [pre]plaćene te aktivirane) vindoze 7 MS Security Essentials paket koji misli da su moje vindoze piratske. A prolazim web validaciju... Naravno da u međuvremenu koristim drugi antivirusni softver, ali čovječe! Tjedan dana! Bez rješenja na vidiku...