Spomenik poginulim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskoga rata u ulici Hrvatske Republike od samog postavljanja izazivao je vrlo različita mišljenja među Osječanima, a katastrofalnim zanemarivanjem spomenik se pretvara sramotu Osijeka. Nakon što je radijator dobio svoju porciju potpisa egocentričnih ljubitelja vlastitog imena krenulo se u prvu akciju čišćenja. Vatrogasci su jakim mlazom vode pokušali skinuti gornji sloj hrđe u koji su imana bila upisana struganjem, a rezultat je bilo samo još više mrlja.
Pločice koje okružuju spomenik izgledaju kao da su iz nekih davnih vremena iz kojih još uvijek nose ožiljke, a nagrižena je i dugačka klupa na kojoj mnogi sjede čekajući autobus i vjerojatno se pitaju trebamo li ovakvim spomenikom odati počast palima u domovinskom ratu. Podni reflektori, sastavni dio spomenika, često ne rade danima, a nakon svake manifestacije i polaganja vjenaca trulo cvijeće i dogorjele svijeće danima ostaju pred spomenikom prije nego ih netko baci. Radijator više nije tema za raspravu o ukusima jer ovako zapušten spomenik je svakako neukusan.
Ako je zapušten, to je druga priča, ali nije istina da je spomenik sramota. Koliko sam čula, taj je spomenik s vremenom i trebao pohrđaviti. Meni se sviđa i baš me briga što je drugima ružan. Meni su neke druge stvari ružne u ovom gradu. (Recimo prekričave fasade.)
Ako je zapušten, to je druga priča, ali nije istina da je spomenik sramota. Koliko sam čula, taj je spomenik s vremenom i trebao pohrđaviti. Meni se sviđa i baš me briga što je drugima ružan. Meni su neke druge stvari ružne u ovom gradu. (Recimo prekričave fasade.)
Hocete reci da su ljepse zapustene od tih sarenih fasada. A spomenik meni doista izgleda nakaradno, i jedino sto cijenim je sjecanje na nase poginule branitelje, ali grad im se ipak mogao oduziti za vjecnost necim ljepsim od hrdjavog zeljeza koje bez obzira na simboliku zatvara pogled i suzuje trg ostavljajuci dojam zatvora. Mozda bi izgledao lijepo na recimo jednom ulazu u grad a ne u centru. No o ukusima ne treba raspravljati pa ne zelim naravno osporavati bilo kome pravo a lijepim dozivljava ono sto meni nije lijepo..
Spomenik je ružan, neprikladan i održavan i neodržavan i na potpuno neprikladnoj lokaciji.....više vrijedi kao staro željezo nego kao spomenik, blago rečeno.
Ako je zapušten, to je druga priča, ali nije istina da je spomenik sramota. Koliko sam čula, taj je spomenik s vremenom i trebao pohrđaviti. Meni se sviđa i baš me briga što je drugima ružan. Meni su neke druge stvari ružne u ovom gradu. (Recimo prekričave fasade.)
Fasade su tradicija Osijeka. U Austriji, Švicarskoj i sličnim zemljama se takvim tradicijama ljudi ponose. Volim urbane dijelove grada, ali mrzim militarističko sivilo.
Mene je npr. oduševila ona nova zgrada Otosa na Vukovarskoj, jednako koliko je simptomatična zgrada Žita, na Đakovštini...
Meni se spomenik nimalo ne sviđa; to je naprosto gomila hrđavog željeza u centru grada, zbog kojeg su posjekli ono malo drveća što je tamo bilo, a one ploče se užasno kližu kad padne kiša ili nedajbože snijeg. Ružno je i nefunkcionalno. Ali, to je moj stav, očito većina misli drukčije
Ako je zapušten, to je druga priča, ali nije istina da je spomenik sramota. Koliko sam čula, taj je spomenik s vremenom i trebao pohrđaviti. Meni se sviđa i baš me briga što je drugima ružan. Meni su neke druge stvari ružne u ovom gradu. (Recimo prekričave fasade.)
Fasade su tradicija Osijeka. U Austriji, Švicarskoj i sličnim zemljama se takvim tradicijama ljudi ponose. Volim urbane dijelove grada, ali mrzim militarističko sivilo.
Mene je npr. oduševila ona nova zgrada Otosa na Vukovarskoj, jednako koliko je simptomatična zgrada Žita, na Đakovštini...
Ma i meni se sviđaju te nove zgrade. meni se ne sviđaju recimo jedna do druge kuće koje su zelene, roza, crvene, ljubiaste... No, kako je netko gore rekao, o ukusima se ne raspravlja.
Eto, meni se sviđa ono što se nekima ne sviđa i obrnuto.
Spomenik je odvratan i licemjeran. Mislim da bi pametnije i postenije bilo da su te novce koje su ulupali u taj radijator iskoristili da nekako pomognu obiteljima poginulih branitelja, nego ovako.
Ispricavam se, na tren zaboravih da rijec "posteno" ne postoji u politickom vokabularu.
Meni se spomenik nimalo ne sviđa; to je naprosto gomila hrđavog željeza u centru grada, zbog kojeg su posjekli ono malo drveća što je tamo bilo, a one ploče se užasno kližu kad padne kiša ili nedajbože snijeg. Ružno je i nefunkcionalno. Ali, to je moj stav, očito većina misli drukčije
Kod nas je već pravilo da zapravo većina misli upravo kao i ti, ali to je suprotno od nekog tko o tome odlučuje i zato smo u banani.
Ispricavam se, na tren zaboravih da rijec "posteno" ne postoji u politickom vokabularu.
Postoji, kako ne. Postoji u krilatici:
Pošteno! (Ako nikako drukčije.)
O ukusima se ne raspravlja, spomenik se može sviđati ili ne... Ali istina je da takav spomenik nikako ne spada u zatvoreni prostor.
U početku mi se nije sviđao, ali kad vidim koliko je kontroverzi oko toga počinjem misliti da on zapravo izaziva negativne emocije. Bilo kako bilo, spomenik komunicira (očito negativno), ali ako je to zamisao autora i namjera povjerenstva... Ne čini mi se da svakak baba ima pravo glasa.
Eiffelov toranj su Parižani mrzili, bio je ruglo i predmet sprdnje. Pa se prometnuo u simbol grada, pa čak i zemlje, a usudio bih se reći i kontinenta.
Najbolje bi bilo, da se izgradi neki perivoj, novi park... Recimo na lijevoj obali i tamo se osmisli neki spomen-park, memorijalni centar ili kako već hoćete.
Skrb o spomenicima, uništavanje javne imovine, nagrđivanje i zagađivanje govori nešto o evolucijskom stadiju na kojem naše društvo jest.
Mislim da nije bitno sviđa li mi se spomenik ili ne. Ali zasigurno mu mjesto nije tu gdje su ga stavili. Djeluje nakaradno među tim zgradama, zaklanja pogled, uklonjeno je i (ako se dobro sjećam) i nekoliko stabala (to nije grozno, to je grijeh) da bi se postvili beton i željezo. Meni bi puno bolje izgledao na nekom otvorenom prostor, gdje bi čak i ta njegova hrđavost došla do izražaja. A, iskreno, ta zatamnjena hrđa mi se nikako ne uklapa u sivilo okolnih zgrada. I, ako ćemo pratiti simboliku koju je projektant htio odaslati, nikako mi je uspijeva ugledati sva ta vrata koja spomenik predstavlja i to njihovo otvaranje. Ne mogu otići dovoljno daleko da bih mogla imati pred sobom spomenik u svoj njegovoj veličini. A i smetaju mi automobili na izrazito prometnoj ulici.
Da ne budem pogrešno shvaćena, poštujemo branitelje i značaj spomenika. I sama u široj obitelji imam onih u čiju je čast spomenik podignut. Samo, sigurna sam da neki meni dragi ljudi (kojih više nema) ne bi bili baš zadovoljni što je ovaj spomenik podignut za njih baš ovdje.
Glede fasada... Anastazija (mislim da je to tvoj post), centar grada krase prekrasne secesijske građevina i grad nastoji svim tim zgradama vratiti onaj prvobitni izgled i sjaj. I nije to ni šareno, ni kičasto, već samo odraz vremena u kom su građene. No, slažem se s tobom, o ukusima se ne raspravlja. Možda bi ipak trebala malo pročitati o povijesti grada, o tom što je koja zgrada bila, čija rezidencija ili što već, pa bi ti sve to djelovalo toplije.
I moram komentirati još nešto. Jeste li prošli Krežminom ulicom? Prekrasna ulica, prepuna tih "starih" zgrada. I onda, u toj istoj ulici vrišti Pipunićeva urbanizirana, moderna vila.
Hajde dobro, Pipunić je sebi napravio kuću, vrišteću, među ostalima koje su obrasle u bršljan. Ne krivim ga.
Ali onom tko mu je dao dozvolu da tamo sagradi takovu kuću bih... ne znam što bih mu učinila. Samo, da je po mom, taj nikad više ne bi smio dati suglasnost ni za gradnju pseće kućice!
Kojem broju spomenika se nije dogodilo to sto se dogodilo Eifelovom tornju?
Uostalom, jedine zajednicke tocke izmedju Eiffelovog tornja i ovih radijatora su materijal i misljenje o njima.
S tim da Eiffel ima ono sto ovaj spomenik nikada nece imati, a sto ga je i napravilo simbolom - monumentalnost i jedinstvenost.
IMHO, za spomenik braniteljima bi daleko bolje pasao mramorni obelisk od X metara na ulazu u zimsku luku. Monolit koji stoji dostojanstveno i cvrsto, diskretno podsjecajuci na prkos ovog grada i njegovih gradjana prema nedacama (osvajaci, poplave, ...)
Bravo, mungos! Savršeno! Potpuno se slažem! Ako se već treba izraziti neka simbolika, tad je to upravo ta diskretna, tiha, ali odlučna i snažna ... a slično je bilo i tada, to znaju oni koji se sjećaju.
Mramor, kamen i željezo...
Svi su spomenici uzalud to ako se u školi ne bude učila nepristrana i ozbiljna povijest.
Žalosna je istina, ali ni danas mnogi ne znaju odgovor na pitanje protiv koga smo ratovali.
Lako je opajdariti neku generalizirajuću glupost.
Pravu formulaciju koja će odražavati istinu o događanjima u bivšoj Jugoslaviji i u iz nje proisteklim državama, možda ni nemamo.
Spomenik. Ne znam. Načuo sam da je najviše gunađala protiv spomenika, i prije samog postavljanja, dolazilo iz redova stanara koji su imali naviku na Trg slobode dolaziti automobilima, a sad je to postalo, jelte zajebano.
To što je spomenik neodgovarajući im je samo došlo pogodno za diskvalifikaciju.
P.S. Zna li se išta o rušenju i premještanju spomenika? Kakva je praksa?
E, načula sam nešto o nekoj peticiji, čemu li već. Navodno bi ga se moglo premjestiti.
Jer, gle, zaista, onako najrazumnije. Čak i kad se ostvari projekt o Blok centru 2 i dobije ta neka širina poput avenije, tako bar govore, mislim da spomenik nikad neće na ovom mjestu biti u nekom svom odgovarajućem, prirodnom, ambijentu.
Spomenik poginulim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskoga rata u ulici Hrvatske Republike od samog postavljanja izazivao je vrlo različita mišljenja među Osječanima, a katastrofalnim zanemarivanjem spomenik se pretvara sramotu Osijeka. Nakon što je radijator dobio svoju porciju potpisa egocentričnih ljubitelja vlastitog imena krenulo se u prvu akciju čišćenja. Vatrogasci su jakim mlazom vode pokušali skinuti gornji sloj hrđe u koji su imana bila upisana struganjem, a rezultat je bilo samo još više mrlja.
