Prva identifikacija putem DNA analize u Osijeku obavljena je u ožujku prije točno deset godina. Laboratorij u sklopu osječkog Medicinskog fakulteta još je 1999. osnovala Vladina komisija za zatočene i nestale i to radi identifikacije žrtava iz Domovinskog rata, a prva identifikacija načinjena je pola godine kasnije. Jedini čovjek u tadašnjem laboratoriju bio je tada 29-godišnji prof. Gordan Lauc, koji se prije dva tjedna oprostio se svojim osječkim laboratorijem, na čelu kojega će u buduće biti dr.sc. Snježana Džijan.
- Vjerujem da sam u ovih deset godina uhodao laboratorij u kojem sam sve vrijeme radio uporedo s poslom redovitog nastavnika na zagrebačkom Farmacetsko-biokemijskom fakultetu i sada ga mogu prepustiti svojim kolegama - kaže prof. Lauc.
U ovih deset godina osječki je laboratorij načinio približno 5.000 DNA analiza, a najviše posla bilo je 2005. i 2006. godine kada se radilo više od 1.000 analiza godišnje.
- U početku smo radili isključivo identifikaciju žrtava Domovinskog rata, no nakon nekoliko godina krenuli smo i s utvrđivanjem očinstva da naši sugrađani zbog te analize ne bi morali putovati u Zagreb. Primarno smo taj posao radili prema nalogu suda i to do 40-ak analiza godišnje, a recimo da ih zagrebački DNA laboratorij, koji pokriva mnogo širu regiju, načini približno 150. Riječ je o prilično skupom testiranju koje u ovom laboratoriju stoji čak 6.300 kuna, priča sveučilišni profesor biokemije i molekularne biologije. Danas ovaj laboratorij najviše djeluje kao forenzički laboratorij koji surađuje s policijom, a proslavio se i identifikacijom krave Šane. Naime, osječki stručnjaci u jeku afere s kravom Šanom iz Ivankova, oboljelom od kravljeg ludila, dokazali su da to uopće nije bila krava Šana, već da je netko skinuo markice i drugu kravu prodao pod imenom Šana.
Dijete nije suprugovo
U osječkom laboratoriju napominju da gotovo svako dokazivanje očinstva uz sebe nosi i neku anegdotu, ali je gotovo i svako mučno. Tako se kod identifikacije žrtava Domovinskog rata događalo da se prema DNA profilu žene koja traži nestalog muža i troje djece dozna da je dvoje djece muževo, ali treće nije. Događalo se i da se DNA testiranja rade radi neke genetičke bolesti, kada se pokazalo da se rezultati oca i djeteta ne slažu.
7 posto muškaraca u Hrvatskoj nisu očevi svoje djece
Tekst: Nefreteta Zekić/Glas-Slavonije.hr
