Ingo
i koje to ciljeve ostvarujemo ...
Teško je raspravljati u ovakvim temama, jer su ciljevi relativna stvar. Građani nemaju niti jedan jedini zajednički, a realan, cilj.
Neki su svoje ciljeve ostvarili. Mnogi su se obogatili. Mnogi su se mladi umirovili. Mnogi su dobili lažne fakultetske diplome. Neki su dobili lažne magistarske i doktorske diplome (a neki su ih samo pokušali dobiti). Društvo se, tako reći, privatiziralo. Da nije bilo Hrvatske, ne bi to nikada uspjeli. Sad će netko reći da to nije u intreresu građana - no broj ljudi koji se usrećio toliko je velik, da su ti ciljevi postali normalna stvar, prihvaćeni uspjesi.
Ciljevi se često ne poklapaju sa željama običnog čovjeka. Evo, običan čovjek desne orijentacije zasigurno je želio jednonacionalnu državu, bez manjina, odnosno Srba. Cilj nije potpuno ispunjen (neovisno o tome na tko je tu kriv za što). Zato smo mi sa drugačijim ciljevima, srećom, još uvijek u mogućnosti sugrađanima čestitati pravoslavni Božić. Kako bi rekao još jedan čovjek sa čudnim ciljevima, Sanader, Hristos se rodi.
Mnogi će uskoro na predsjedničkim izborima pokušati postići još jedan cilj, izabrati Milana Bandića. Opet cilj koji se ne poklapa s jednim dijelom građanstva. Taj cilj poslužit će obrani tog bogatstva, privilegija i povlastica, lažnih diploma, cilj koji će nas još malo držati u blatu Balkana, u kojem se oduvijek kupamo.