Milijunska ulaganja u širenje mreže staza nisu donijela toliko željene bolje dane za bicikliste, kažu Osječani odani ovom prijevoznom sredstvu. Problema je mnogo, kako u dijelovima grada gdje nema posebnih staza tako i u Gundulićevoj, Divaltovoj, Vukovarskoj, na promenadi i drugim ulicama kojima staze prolaze. Najveći izvor frustracija su bahati vozači automobila kojima stotine kilometara cesta i tisuće parkirališnih mjesta u Osijeku nisu dovoljni pa bez ustručavanja uzurpiraju i biciklističke staze. Većina će reći kako parkira na stazu "tek na minutu", ali jasno je kako mnogi svoje automobile na biciklističkim stazama ostavljaju satima. Tu su još i pješaci koji nerijetko šeću biciklističkom stazom pa su biciklisti osuđeni na slalom oko parkiranih vozila, neodgovornih pješaka, ali i drugih urbanih prepreka kojima zasigurno nije mjesto na biciklističkoj stazi. Prometni znakovi, stupovi javne rasvjete, reklamni panoi, parkirani motocikli i Unikomove kante, sve se to može vidjeti na biciklističkim stazama. Valja spomenuti i povezivanje Tenje i Osijeka biciklističkom stazom, koja je brzo nakon puštanja u promet na jednom dijelu otklizala u kanal pa je popravljana, a na najkritičnijem mjestu, nadvožnjaku Rosinjača, staza nije ni izgrađena.
- Na slalom oko parkiranih vozila već sam se i navikao, ali ne mogu se načuditi propustima u planiranju i izgradnji biciklističkih staza, na koje nitko nije reagirao. Rubnjaci su većim dijelom neprilagođeni biciklistima pa je za gradsku vožnju potrebno imati brdski bicikl, a ja s klasičnim gradskim biciklom moram silaziti prije prelaska preko rubnjaka i to na obilježenoj biciklističkoj stazi. Ne mogu se načuditi ni ideji da se biciklistička staza gradi slaganjem betonskih kocki, preko kojih se bicikl trese i poskakuje zbog raznih ulegnuća i nepravilnosti, a tako je riješena cijela Divaltova ulica. Nova dionica staze kod Trga bana Jelačića može se opisati jedino kao potpuno apsurdna jer su napravljeni zavoji koje je nemoguće svladati ili se mimoići s biciklom iz suprotnog smjera, a sve kako bi se obišlo stablo oko kojeg se moglo izgraditi stazu i s puno blažim zavojem - govori biciklist Marko S.
Pješaci i automobili parkirani na biciklističke staze mogu se vidjeti na svakom koraku, a jedino što preostaje biciklistima u borbi protiv bahatih sugrađana je pozvati policiju. No, ni pozivi na 92 često ne daju nikakav rezultat, kaže sugrađanin koji svakodnevno poziva policiju.
- Biciklisti imaju stazu široku dva metra, a ni pored velikih parkirališta, javnog prijevoza i četverotračnih prometnica ne možemo biti sigurni od automobila. Najmanje što mogu napraviti je pozvati policiju, ali to nerijetko nije dovoljno jer dok policijska patrola dođe, prekršitelj makne svoje vozilo. Dobar primjer je kafić Grande na Divaltovoj, ispred kojeg uvijek ima automobila na biciklističkoj stazi, a kazne se ispisuju rijetko ili nikad, kaže sugrađanin.
Tekst: Ivan Sekol/Glas-Slavonije.hr
Foto: Ivan Sekol/arhiva 031
) i situacija je puno gora.
