A zašto žene muljaju i farbaju i šaraju i varaju?
Ne mislim, naravno, da se veza treba temeljiti na lažima ali često "reći pravu stvar" znači malo zaobići istinu. Prešutjeti, zapakirati...
Kaže moja prijateljica: "Nas su zajebali s onim prinčevima". Ipak, ma koliko željeli, ne možemo optužiti braću Grimm za zanemarivanje ženskog pitanja, narodnih manjina, i zaštite životne sredine.
Sumnjam, dakle, da su prinčevi krivi za nečiju (samo)percepciju. Možda je bolje okriviti naš ego, koji vrlo često ne može podnijeti apsolutnu istinu. Zašto nekom reći "Masna ti je guzica, ali meni je i dalje seksi", ako može bez prvog dijela rečenice? Zašto na pitanje kako ti se svidio njegov prijatelj odgovoriti "Nevjerojatno je zgodan", iako je to trenutno možda jedino mišljenje koje o njemu imaš?
Karikiram, ali malo bi se prijateljstava održalo, a još manje ljubavnih veza kada bismo svi bili apsolutno iskreni. Be careful what you wish for
Sasvim suprotno mišljenje imam o onim drukčijim lažima, kojima sebe pokušavamo prikazati u boljem svjetlu ili pokušavamo izbjeći probleme.
Recimo, da me drži u uvjerenju da je na cugi s Perom, a ja ga zateknem sa zgodnom kolegicom s posla, ne bi se trebao ni truditi pronalaziti objašnjenja. Ne zato što je na cugi s kolegicom, nego zato što je imao potrebu to od mene sakriti.
Takve stvari i sama prezirem, ali bila bih oprezna kada bih od nekoga tražila da uvijek bude potpuno iskren.