Kad država uništava

Danas je na deponiju kraj Splita uništena velika količina zaplijenjene lažne robe - naočala, satova i CD-a. Shvaćam da se zbog zaštite intelektualnog vlasništva sve to moralo uništiti, ali zar su sva ta čista plastika, metal i karton morali baš biti gaženi na deponiju? Nije li se to moglo kontrolirano poslati izravno u reciklažu? Ili baš trebamo još mrvljene plastike na deponijima koja će se razgrađivati stoljećima?

Prilozi

• 

Bitna je simbolika. Za izrabljivace radne snage i lopove koji ispiru mozgove (citaj: brand makere), nije za ocekivati da se ponasaju svjesni drustvene odgovornosti. Njima je profit iznad svega.

I prikazivanje unistavanja proizvoda kod kojih se ti peraci mozgova nisu oparili, je dio konzumeristicke indoktrinacije.

To su ti one spike da "ukradeni" CDovi zvuce losije, da su suncane naocale losije, pamuk kojim se prave majice losiji i slicno. Ponekad ima istine u svemu tome, ali...