Evo otvaram ovaj topic kako bi svatko napisao svoja sječanja (oni koji se sječaju) i razmišljanja o onome što se dogodilo prije točno 13 godina kada su naši hrabri momci napravili svoj junački podvig oslobodili veliki dio teritorija današnje RH, spasili Bihać od sudbine Srebrenice i ujedno omogučili mirnu reintegraciju istočne Slavonije...
Čestitam vam svima DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI.
Nisam znao dje da otvorm topic pa mi nemojte zamjeriti što sam odabrao Forum politika
I kao prilog jedna simpatična pjesma iz toga doba...
bili na godišnjem u Dresdenu i van svakih veza sa stvarnošću.prva vijest nam je bio carinik na češkoj granici govoreći nam da zašto se vraćamo da tamo je opet rat...svaka čast svima koji su pripomogli u toj akciji....
bio na Art&music festu u Puli kad je nakon Miladojke Youneed na binu izašao policajac i vojnik i rekli "ajmo narkomani razlaz, počinje Oluja"... Karlovac pod granatama, povratak u Osijek vlakom preko Osijeka bez putovnice, neprocjenjivo!
bio na Art&music festu u Puli kad je nakon Miladojke Youneed na binu izašao policajac i vojnik i rekli "ajmo narkomani razlaz, počinje Oluja"... Karlovac pod granatama, povratak u Osijek vlakom preko Osijeka bez putovnice, neprocjenjivo!
bio i ja u to vrijeme tamo na A&M al nas su probudili ujutro u polurazbijenom stanju i rekli da je počeo napad na krajinu... zbilja ljepa sjećanja
Ja sam nesto mladji od vas s festivala pa se sjecam jedino da su starci mene i jednog susjeda sprasili u zagorje jer su se usrali da ovi s druge strane Dunava ne lansiraju koju prema gradu na Dravi...
Ja sam se kukavički sakrila u Austriju.
Šalim se, slučajno smo otišli u Beč, netom prije Oluje. Sjećam se da se tatin prijatelj naljutio na njega jer mu nije rekao da će biti akcije, da se i on skloni. Tata mu nikada nije uspio dokazati da smo tek otišli kod rodbine, ništa zlo ne sluteći, kako bi neki rekli.
Bio na moru sa sestrom. Poslije nam se pridružila stara i obradovala nas sa još dva tjedna na Korčuli. Drugi dan kako smo stigli u Velu Luku počela je Oluja.
Nikad se nisam osjećao bolje niti ponosnije nego tih dana...
Kad se vec svi sjecaju gdje su bili kad je umro Tit... pardon, kad je pocela Oluja...
Krenuo bicom na Kopiku, nisu se mogli prijeci mostovi, pa smo skrenuli na Iktus. Bacili se u vodu i onda dosla ekipa u maskirnim uniformama i lijepo nas zamolili da odemo doma, jerbo nije bas sigurno.
Sjecam se kako se svirala opca opasnost dok sam pedalirao, ali to je bilo vrijeme stalne opce opasnosti.
Znam da sam radila, ali ne sjećam se detalja vezanih za taj dan, brka mi se u sjećanju "Bljesak" i "Oluja". Jedino što mi je ostalo u sjećanju je kad su se dečki vraćali kako smo trčali mahati dok je konvoj prolazio Vukovarskom. Poslije smo se namazali, bila je ludnica.
ček jel na oluji il na bljesku opizdilo par onih plutajućih protu brodovskih (il kak se već zovu ukurac one mine) mina na kopiki u pol noći kad je pola grada ostalo bez prozora, jedna zviznula u onaj tzv. tanker (jedan od dva koja su bila gore kod pampike) a druga na kopiki
ček jel na oluji il na bljesku opizdilo par onih plutajućih protu brodovskih (il kak se već zovu ukurac one mine) mina na kopiki u pol noći kad je pola grada ostalo bez prozora, jedna zviznula u onaj tzv. tanker (jedan od dva koja su bila gore kod pampike) a druga na kopiki
To je bilo za Oluje; za Bljeska su bili u tolikom šoku da nisu znali što bi radili...
Vraćao se sa ostalim klincima prognanicima iz Primoštena iz kojeg smo bili povučeni 3 dana prerano, još sam se čudio zašto je pored nas prošlo toliko autobusa policije, a kad ono...
Tata mu nikada nije uspio dokazati da smo tek otišli kod rodbine, ništa zlo ne sluteći, kako bi neki rekli.
a dis ti bio '91.
