Zeko i potočić izgubili oca :-(

U Osijeku je rano jutros u 75. godini nakon kratke i teške bolesti preminuo poznati skladatelj, novinar i radijski urednik Branko Mihaljević.
Branko Mihaljević rođen je 1931. godine u Zagrebu, gdje se i školovao, ali je cijeli radni vijek proveo u Osijeku na dužnosti urednika glazbenog i glazbeno-dokumentarnog programa radija Osijek.

Bio je dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja i veliku popularnost stekao je kao autor pjesama za djecu. Uz njegovu pjesmu “Zeko i potočić” odnjihana su mnoga djetinjstva, a brojne nagrade dobio je na festivalima “Djeca pjevaju” u Zagrebu.

Njegovi prvi uspjesi poistovjećuju se s počecima stvaranja naše domaće zabavne pjesme u pretfestivalsko vrijeme. Kasnije, na mnogim festivalima, za svoje skladbe “Moj Osijek”, “Golubovi”, “Pjevat će Slavonija” i druge, dobio je najviša priznanja.

Za Dječje kazalište u Osijeku Branko Mihaljević napisao je dvadesetak glazbenih scenskih djela, od kojih je najpoznatije – “Zeko, Zriko i Janje” doživjelo samo u Osijeku preko 600 izvedbi, neprestano je na repertoaru od 1957. godine, a izvodila su ga i druga dječja kazališta u Hrvatskoj, te u Slovačkoj, Poljskoj, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama. Za to djelo dobio je 1962. godine “Nagradu grada Osijeka”.

Kao novinar, objavio je u programima Radija Zagreb i Radija Osijek veliki broj zapaženih dokumentarnih reportaža o izvornoj narodnoj umjetnosti, običajima, pjesmama i plesovima Slavonije i Baranje i za taj rad Hrvatsko društvo novinara dodijelilo mu je 1981. godine uglednu nagradu “Zlatno pero godine”.

Svoja znanja i iskustva stjecana godinama u bogatstvu slavonske narodne tradicije, okrunio je svojom prvom kazališnom predstavom za odrasle. to je musical “Slavonska rapsodija” koji na najljepši način čuva i njeguje sve karakterističnosti slavonske narodne baštine i dočarava specifičan slavonski kolorit. Za to djelo dobio je 1979. godine po drugi puta “Nagradu grada Osijeka.”

Napisao je i uspješan musical “Osječki karusel” koji na privlačan način otkriva zanimljiv građanski mentalitet starog Osijeka sa svim specifičnim govornim i glazbenim obilježjima.

Za dugogodišnje doprinose kulturi, afirmaciji i ugledu grada Osijeka, Branku Mihaljeviću 1988. dodijeljen je “Pečat grada Osijeka”, odlukom Predsjednika Republike odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, dodijeljena mu je i Nagrada Osječko-baranjske županije za životno djelo ostvareno u području kulture, a 2000. godine po izboru slušatelja Gradskog radija izabran je za "Osječanina stoljeća".

Pokop Branka Mihaljevića održat će se u srijedu, 21. ovog mjeseca, na Aninom groblju u Osijeku, s početkom u 15 sati.

Prenosimo sa stranica: Gradski radio

šmrc. ipak ostavio je u dječjim srcima krasne stihove koje ćemo prenositi dalje svojim klincima

Iskrena sućut.

iskrena sucut.
zivjet ce vjecno u svojim djelima i nasim srcima.

Ja sam ga zapamtio po "I kad umrem pjevat će Slavonija". Ta mi je draža od pomalo razvikanog zeke. Na kojeg sam, naravno, ronio suze kao dijete urlajući na mamu: "Je-li zeko našao poto-čić, uuuua...!"

Nije toliko bitno koje nam se njegovo djelo svidjelo, jer sva su lijepa na svoj nacin i sasvim jedinstvena. Pjesma Moj Osijek meni je najljepsa i najromanticnija pjesma ikad napisana o Osijeku...tesko je rijecima opisati koliko njegovi stihovi mogu dirnuti covjeka i rijetki su ljudi divni poput njega.

Gost

Ja sam ga zapamtio po "I kad umrem pjevat će Slavonija". Ta mi je draža od pomalo razvikanog zeke. Na kojeg sam, naravno, ronio suze kao dijete urlajući na mamu: "Je-li zeko našao poto-čić, uuuua...!"

Prelijepa je i ta pjesma, no nije pokojnik autor.
On kao rođeni purger, dokaz je da tko god popije čašu dravske vode u OS ostaje trajno "zaražen".
Počivao u miru