28 milijuna kuna za dvodnevni sportski dogadjaj

Kraljevski troškovnik sljemenske Snježne kraljice - 28 milijuna kuna
http://www.vecernji.hr/newsroom/regions/zagreb/3017832/index.do

Nismo nogometaši
Dok su složna grla euforično bodrila natjecatelje, malo se tko pitao ono o čemu je brujilo mjesecima prije utrke: vrijedi li za dvodnevni sljemenski skijaški spektakl potrošiti vrtoglavih 28 milijuna kuna, od kojih je pet milijuna kuna isplaćeno iz gradskog proračuna.

Je li, dakle, vrijedilo i na što je točno potrošen toliki novac?
Više od četvrtine ukupnog troška otpalo je na šatore i tribine koji su unajmljeni iz Švicarske te na ostalu opremu uza stazu. Nagrade su druga po veličini stavka u proračunu natjecanja. Zagrebačka se utrka u Svjetskom kupu diči najbogatijim nagradnim fondom. Curama i dečkima ravnopravno je pripalo 165.000 eura. Nekadašnja slovenska skijaška legenda Bojan Križaj malo je gunđao zbog te svote jer, tvrdi, apsurd je da zagrebačka utrka ima veći fond od austrijske, slovenske, talijanske ili švicarske.

Dio od 28 milijuna kuna (5 milijuna iz gradskog proracuna) za unajmljivanje trica i kucina iz Svicarske. Eto, jednostavnije, logicnije i hrvatskije nego istu paru ponuditi nekom hrvatskom poduzetniku 6 mjeseci ranije.

No, neka se vidi da smo galantan i fin narod. Kazu, 500 milijuna ljudi gledalo (yeah, right! toliko mozda iznosi potencijalni broj gledatelja, u koje spadam i ja koji nemam TV). Sad ce nas prepoznavati ne samo kao nogometnu naciju, nego i kao skijasku naciju, zemlju predivnih skijaskih staza, zemlju okupanu snijegom i oplodjenu radom i produktivnoscu njenih vrijednih gradjana. Marljivi mravi ti Hrvati.

Eto, BDP po stanovniku to i dokazuje...
Austria 44,308 USD
Croatia 11,271 USD
Italy 35,386 USD
France 40,782 USD
Switzerland 56,711 USD

Eto, brojke ne lazu. U drustvu smo najjacih i najboljih. Nitko vise ne moze reci da nismo medju najboljima, ako ne i najbolji. Mi, Suker i Janica - 300 milijuna!

Koliko ce tek ljudi doci u Hrvatsku i ostaviti milijarde od turizma, sad kad znaju za ovo velebno skijaliste, kad znaju da smo skijaska nacija! Suker-Suker!

P.S. Neopisivno sam sretan sto je najveca elevacija u okolici Osijeka - odlagaliste otpada. No, s obzirom na ideju o (mega)dvorani, ne bi me zacudilo da se pojave ingeniozni prijedlozi da si i na toj hrpi smeca odrzi npr. finale svjetskog kupa. Vece, skuplje, bolje i od "Snow Queen Trophy" (ovo "trophy" idealno vuce na oksimoronski "tropic").

jeblo ih skijanje,ne kontam sta daju tolike pare u taj sport,koji je dosadan da nemoze biti dosadniji.
I onda kad pocnu srat Janica je najbolja Hr. sportsica u povijest,je kurac!
Kad se spomene janica,svi zaborave na nogometase,rukometase,vaterpoliste i ostale pizde materine.

trose 28 mil. kuna na to sranje,isusa im njihovog,daj te novce i sredite dvorane za rukometno prvenstvo,debili...

Radi se o bahatosti u komleksima jadnika iz kvazi-metropole, par exellance.

Prije svega, cijena od 28 milijuna kuna je laž. Pitam se, da li je u tu cijenu uključeno i bjesomučno reklamiranje na svim televizijama, novinama i plakatima, kojem smo izloženi zadnjih par mjeseci kao da je riječ o Olimpijskim igrama? Samo cijena staze, kad se prije 2 godine gradila, bila je 120 milijuna kuna, a pouzdano znam da je i to laž. Stazu gradio Bandićev kum Šelendić!

Nitko se ne pita, kako to da baš Zagreb, od svih europskih gradova, ima ski utrku na brdašcu od 800 metara? Kako nema Salzburg, Munchen, Zurich, Ženeva, Milano, Torino, itd., itd., a imaju i malo veća brdašca? I to skijanje, sport kojim se objektivno ozbilljno i masovno bavi 5 država u svijetu? Televizija? Promocija? Zar je netko poželio otići u 's-Hertogenbosch ugledavši na televizi teniski turnir koji se tamo održava (a tenis je 100 puta popularniji od skijanja).

Kažu, ostat će Zagrebu staze da se ljudi mogu skijati. E pa nek skijaju za 150 kuna dnevno na dvije stazice. Skijati na 2 staze, to je kao da netko kupi auto i vozi ga stalno po dvije ulice.

Sve je to farsa, i pokazatelj stanja u našem društvu. Važno je kupiti kartu za 10000 kuna za v.i.p. šator na glupoj utrci, ili platiti kartu od 7000 kuna za američkog blefera Welcha, dok u isto vrijeme Željko Pervan prodaje motor da bi uplatio 80000 kuna bolesnom branitelju Josiću.

meni je to glupo i da se puno manje novaca potrosi jer na sljemenu nema skijaske sezone 3 mj pa kao ajd zbog reklame. dok kod nas u osijeku jos ni grad a ni mnoge firme nemaju sluha za pannonian challeng koji bi sa samo malo vise sredstava mogao biti puno bolji.

Skijaška nacija?!!

Kad ste zadnji put čuli da netko ide na skijanje negdje u Hrvatskoj?!!

To je maslo megalomana Bandića. Svaka njemu čast na upornosti, ali ponekad treba malo i razmislit prije nego se uloži gomila novca u neki projekt.

Za Pannonian Challenge se apsolutno slažem. Krajnje je vrijeme da i grad prepozna njegovu vrijednost i potencijal. Uz dobru financijsku injekciju mogao bi postati događaj koji se ne propušta.

vec sam ovo postao.. al eo jos jednom.. za one lenšine koje se slede linkovlje

Tisuću eura svakom tko ne izleti sa staze

Nije baš logično da se i muškarci natječu za titulu Snježne kraljice, no jučerašnjem pobjedniku skijaške utrke na Sljemenu to sigurno i nije neki problem uz nagradu od 60 tisuća eura. Isto toliko osvojila je dva dana prije i pobjednica. Drugoplasirani su dobili trideset, a trećeplasirani petnaest tisuća eura. Hrvatska skijašica Nika Fleiss bila je petnaesta. Na većini drugih svjetskih skijaških natjecanja za takav plasman ne bi dobila ništa. Ali ne i u bogatoj i darežljivoj Hrvatskoj gdje se i za 15. mjesto dobije 1750 eura, a i onaj posljednji, trideseti natjecatelj ili natjecateljica dobiju po tisuću eura - samo zato što nisu pali ili promašili vrata. Dakle, za dvije minute na skijama zagarantirano tisuću eura. A nakon utrka na Sljemenu se derneči na visokoj nozi pod zlatnim, platinastim i ne znam kakvim sve još šatorima. Slike svih tih luksuznih prenemaganja i rastrošnih pretjerivanja gledat ćemo još danima u rubrikama koje će sve tamo zatečene face nazivati hrvatskom elitom, jet-setom i nekakvom kremom hrvatskoga društva.

U isto vrijeme, prošlog petka, u Lisinskom je Zagrebačka filharmonija održavala svoj tradicionalni koncert In memoriam Lovro Matačić, u spomen na najvećega hrvatskog i znamenitoga svjetskog dirigenta. Prije samog početka koncerta dodijeljena je i nagrada Lovro Matačić koju Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika svake dvije godine kao svoje najveće priznanje daje za životno djelo. Nakon velikana kao što su Boris Papandopulo, Milan Horvat, Ruža Pospiš Baldani, Tomislav Neralić, Berislav Klobučar i drugi ove ju je godine dobio pijanist i pijanistički pedagog Stjepan Radić. Nagrada se sastoji od medalje s likom Lovre Matačića, diplome i novčanog iznosa koji dodjeljuje sponzor, Conex d.o.o. iz Zagreba. Nigdje nije spomenuto koliki je taj iznos, a kada sam ga doznao, bilo mi je i jasno zašto se ne spominje - dvije i pol tisuće eura. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika zahvalno je i na tom sponzoru kojega su ionako jedva pronašli. Ni ja ga ne želim obeshrabriti. Svaka mu čast. Ipak, i tako simboličan iznos bolje bi zvučao da se još malo zaokruži.

Dakle, za dvije minute na skijama i nikakav rezultat - tisuću eura, a za cijeli jedan život plodan mnogim iznimnim umjetničkim djelima i ostvarenjima - dvije i pol tisuće. Ali, reći će možda i neki umjetnici, umjetničke zasluge i dosezi ne mjere se (samo) novcem. Točno. No slaba je to utjeha, a još ništavnije opravdanje onima koji predvode to izvrtanje vrijednosti naglavačke, to srozavanje kriterija i nakaradno biranje prioriteta. No, oni i ne znaju da su za bilo što krivi dok se faraonski goste iz zlatnih i platinastih žlica uvjereni da rade pravu stvar za promociju naše zemlje jer promocija je za njih - sve.

Svi svjetski mediji danas će pisati o proglašenju nezavisnosti Kosova i svijet će čuti da ta nova državica ima i svoju filharmoniju. U najavama tog koncerta na povijesni dan mediji su iz programa uglavnom isticali samo Beethovenovu Odu radosti - himnu Europe. Ali, kako mi je s ponosom ispričao kosovski i hrvatski skladatelj Bashkim Shehu, Kosovski filharmonijski orkestar i zbor pod ravnanjem Bakija Jasharija za taj su koncert pripremili i Zbor Židova iz Verdijeva “Nabucca”, orkestralnu poemu “Skenderbeg” Fahrija Beqirija i Prvu simfoniju Rexhe Mulliqija. Kosovskim vlastima i vođama ja u prvom redu želim da se i za jednu i za deset godina sjećaju i da nikada ne zaborave koliko im je i zašto na jučerašnji dan bila važna njihova filharmonija i glazba njihovih umjetnika.

Kao što se sve više zaboravlja u Hrvatskoj, a osobito u Zagrebu u kojem se, primjerice, više baš i ne spominje kandidatura za kulturnu prijestolnicu Europe (To što će se iz gradskog proračuna za kulturu izdvojiti 50 milijuna kuna više ne znači još ništa dok se ne vidi kako će se raspodijeliti.). Graz, koji se u tom projektu trajno preobrazio, Zagrebu više nije uzor. Jer ipak smo mi u prvom redu skijaška nacija i normalno je da najviše novca ulupamo u skijaški eldorado i Europu zabljesnemo sljemenskim reflektorima i neviđenom rastrošnošću. Zar ne? Ili da sutra, na 6083. dan naše nezavisnosti, kad se snježna prašina malo slegne, možda ipak o svemu tome još malo razmislimo?

Branimir Pofuk

No i ovaj Pofuk je snob, ali što se može. Kandidatura Zagreba za kulturnu prijestolnicu Europe već je kao ideja sramota. Zar Pofuk, kao i ostali metropolski iskompleksirani snobovi nije primjetio da se za prijestolnice već nekoliko godina niti ne kandidiraju, a pogotovo ne biraju glavni gradovi država (pogotovo ovakvih odvratno centraliziranih kao Hrvatska)?

Kakva bi to bila sramota, kad se već ionako sve centrira u Zagreb, pa ajmo i europska sredstva tamo koristiti. Evo, i bez namjere da detaljno tražim, sjećam se da su to od negdje 2000. godine bili Bruges, Graz, Genova, Stavanger, Liverpool, itd., a čini mi se da će u slijedećih par godina biti Pečuh, Linz, Essen i Maribor. Mislim da su samo Turci kandidirali Istanbul, ali to i nije neko iznenađenje - čak su i centalisti Mađari istaknuli Pecs.

No dobro, Pofuk barem ispravno cilja na promašaj zagrebačkih i državnih vlastodržaca, koji su redom pali s grane (ili bolje reći, dotepli se s kamenjara). Takvi o kulturi ne znaju ništa.