Kažu da se ljudi promijene kad se domognu vlasti, postanu nekako bezobzirni, socijalno neosjetljivi, uobraženi... Ima poslovica koju pripisuju nekolicini poznatih ljudi, a kaže:
"Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast"!
Je li istina negdje negdje na pola puta?
Kvari li vlast ljude i koliko promjeni u ponašanju ljudi koji imaju vlast&moć doprinose oni koji im se dodvoravaju.
Možemo čak zanemariti materijalni momenat.
Kvare li vlast & moć ljude?
Društvo, politika
ne, vlast i moć ne kvare ljude, samo im pomažu da njihovo pravo JA dođe do izražaja.
Mene novac uopće nije promjenio, ostao sam i dalje mali GAD!
DonQuijote
na, vlast i moć ne kvare ljude, samo im pomažu da njihovo pravo JA dođe do izražaja.
Evo ti prave definicije... možda ne čak i PRAVO JA, ali drugi dio osobnosti (ako postoji) definitivno na njega ukažu!
to ide od osobe do osobe...puno njih bi se promjenilo postalo sebicno, zlo, uobrazeno...
a neki bi ostali isti, radili bi da stvarno nesto promjene na bolje i nebi gledali da sto vise sebi strpaju u đep...to otprilike mozes i primjetiti na ljudima...
a neki bi ostali isti, radili bi da stvarno nesto promjene na bolje i nebi gledali da sto vise sebi strpaju u đep...to otprilike mozes i primjetiti na ljudima...
DonQuijotene, vlast i moć ne kvare ljude, samo im pomažu da njihovo pravo JA dođe do izražaja.
A to pravo JA o kojem mi tu pričamo ima 98% ljudi jel smo takvi po defaultu.
Re: Kvare li vlast & moć ljude?
Imam nekoliko poznanika koji su nakon rata postali privatnici, zaradili novce, i primijetila sam kod svih gotovo identičnu crtu u karakteru, što me je iznenadilo - postali su škrti, i to što više imaju, sve su škrtiji. A prokleti... To mi je nekako nejasno. I onda, počeli su dobivati neke fobije da ih svatko želi prevariti, okrasti, naplatiti im više za popravak, uslugu, nešto, sve su počeli mjeriti u novcu. I umislili su si da nemaju vremena, počeli mahnito kontrolirati svoje djelatnike da ne bi slučajno sjeli na šamlicu negdje ili ne daj bože otišli na WC duže od 30 sekundi. Kad ih vidim kako su jadni, pokembam im se na sve njihove novce. Pričala sam ja s njima o tome, da li oni vide sebe kako se smiješno ponašaju, a oni su se strašno uozbiljili, i svi opalili istu spiku, kao cd.
Mislim, ja kužim da se raditi mora, i ja radim svoj privatni posao, ali majku mu, pa daj, ne moram se zato pretvoriti u šupčinu. Ne kužim.
Mislim, ja kužim da se raditi mora, i ja radim svoj privatni posao, ali majku mu, pa daj, ne moram se zato pretvoriti u šupčinu. Ne kužim.
pumpkin
Imam nekoliko poznanika koji su nakon rata postali privatnici, zaradili novce, i primijetila sam kod svih gotovo identičnu crtu u karakteru, što me je iznenadilo - postali su škrti, i to što više imaju, sve su škrtiji. A prokleti... To mi je nekako nejasno. I onda, počeli su dobivati neke fobije da ih svatko želi prevariti, okrasti, naplatiti im više za popravak, uslugu, nešto, sve su počeli mjeriti u novcu. I umislili su si da nemaju vremena, počeli mahnito kontrolirati svoje djelatnike da ne bi slučajno sjeli na šamlicu negdje ili ne daj bože otišli na WC duže od 30 sekundi. Kad ih vidim kako su jadni, pokembam im se na sve njihove novce. Pričala sam ja s njima o tome, da li oni vide sebe kako se smiješno ponašaju, a oni su se strašno uozbiljili, i svi opalili istu spiku, kao cd.
Mislim, ja kužim da se raditi mora, i ja radim svoj privatni posao, ali majku mu, pa daj, ne moram se zato pretvoriti u šupčinu. Ne kužim.
zanimljivo... definitivno materijal za neko sociološko istraživanje.
kaže se i nešto tipa "ako želiš doznati kakva je netko osoba, daj mu vlast."
definitivno na takvim pozicijama iz ljudi ispliva ono najružnije... gledam to često oko sebe na poslu. i ne naravno u svim slučajevima, neki se s mjestom šefa odlično nose i samo potvrde kako su ljudine i pol.
maniche
DonQuijotene, vlast i moć ne kvare ljude, samo im pomažu da njihovo pravo JA dođe do izražaja.
A to pravo JA o kojem mi tu pričamo ima 98% ljudi jel smo takvi po defaultu.
homo homini lupus iliti čovjek je čovjeku vuk, reče jednom (ili više puta) prije thomas hobbes.
zanimljivo... definitivno materijal za neko sociološko istraživanje.
kaže se i nešto tipa "ako želiš doznati kakva je netko osoba, daj mu vlast."
definitivno na takvim pozicijama iz ljudi ispliva ono najružnije... gledam to često oko sebe na poslu. i ne naravno u svim slučajevima, neki se s mjestom šefa odlično nose i samo potvrde kako su ljudine i pol.
Da, nisu svi, ali vrlo je mali broj onih koji su korektni, ne samo ovih nekoliko koje poznam već dugo godina, pa vidim te promjene kod njih, nego i na radnim mjestima gdje sam radila kod poslodavaca koje prije nisam znala, ponašaju se gotovo jednako. Još bi i možda shvatila da su takvi samo prema djelatnicima, ali i to se prenosi i na prijatelje i rodbinu, i što je još interesantnije; valjda po nekoj navici sa svakim ono na prvu loptu osmjeh od uha do uha, čvrsti stisak ruke, sve divno krasno, di si prijatelju moj, a kad ta ista osoba okrene leđa, ili spuste slušalicu, onda ga namažu drekom. Kao, nemaju oni vremena zaj... se s njim. Bolesnici.
sve to ovisi od covjeka do covjeka..ali mislim da se velika vecina ljudi ipak promjeni(na gore) kada dodu do vlasti i moci..pocnu smatrati da su oni "iznad" drugih ljudi nesvjesni da su i oni mozda nekada bili u istoj situaciji kao i ti ljudi "ispod" njih..rijetki su slucajevi kada covjek koji dode na vlast nastoji pomoci ljudima oko sebe...