Jučer je na jednoj cugi na kojoj sam bila s nama sjedio i jedan dečko u invalidskim kolicima. Povela se priča o dečkima, curama itd.. i netko je bio spomenuo da je ljubav slijepa.. I onda nam je taj dečko ispričao svoje viđenje tog pojma. Naime, kada je doživio svoju nesreću, cura ga je ostavila, jer se nije znala ''nositi'' s njegovom invalidnošću.. Od toga je prošlo već 2 god, i on još uvijek nije uspio naći curu, krivi svoju invalidnost, jer mu se mnogo puta desilo da mu se neka cura, nakon što bi razmijenili br. moba više nikad ne bi javila, ili bi mu, nakon višednevnog dopisivanja, jednostavno rekla da ne može biti s osobom koja je invalid.. Mene je njegova priča ful zamislila, pa vas evo onda pitam.. - Da li bi invalidnost neke osobe utjecala na to da budete s njom?
..hipotetska situacija.. sjedite na terasi Hotela Osijek, preko puta vas sjedi neka cura/dečko sa sunčanim naočalama.. Povede se razgovor, vama se ta osoba ful svidi odmah na prvi pogled.. Nakon što razmijenite br. mobitela, ta vam osoba kaže da je slijepa. Koji bi bio vaš sljedeći potez, vaša reakcija? Da li biste joj/mu se javili?
Ljubav je slijepa?
Međuljudski odnosi - Razgovori ugodni
hm.....da.....pitanje i tema je skroz na mjestu,,,,mislim da je to jedno od onih pitanja u životu o kojima mogu samo teoretski iznositi (kenjat) mišljenje i stavove, ali kada bih došla do te situacije vjerovatno bih posutpila drugačije,,,,,vidi ovako,,,,da sam s nekim dugo u vezi, trudila bih se svim silama da to ne utječe negatvino na naš odnos,,,,,a da nekog sada upoznam, iskreno, mislim da ne bih preuzela tu odgovornost,,,i taj dečko o kome pričaš bi trebao biti svjestan težine situacije i poštivati tuđi strah od takove obaveze,,,a gle, ima puno ljudi koji nisu invalidi pa nisu u vezi,,,,da nije slijep možda se mladoj dami ne bi sviđao njegov smimao za humor ili tako nešto...
Re: Ljubav je slijepa?
U Bj imam rođaka koji je kao vojno lice ostao stopostotni invalid. Da stvar bude gora, zaručnica ga je ostavila. Inače, jako zgodan i obrazovan čovjek, ali nažalost prikovan za krevet pod prismotrom majke i medicinske sestre. Nikada si neće naći djevojku ili ženu jer se nitko ne želi žrtvovati za drugoga. Da je prava ljubav u pitanju, ne bi trebalo praviti nikakve razlike, to je i dalje čovjek kojeg si volio, nije se ništa promijenilo osim što će trebati našu pomoć. Takvi su ljudi zahvalni na najmanjoj sitnici i pažnji i više cijene život, a njihovi su kao kap vode na dlanu. Moj tata je jako bolestan i ne može bez majčine pomoći i ako dosad nisam vidjela ljubav između njih, sada je vidim.
Sve sto je do sada napisano jasno pokazuje zasto osobe u kolicima najcesce (ne i uvijek) zavrsavaju s osobama u kolicima, slijepa djevojka najcesce zavrsi sa slijepim mladicem i tako to ide...
Ne treba ni to cuditi, oni jedno drugom nisu opterecenje, najbolje se razumiju i imaju iste probleme o kojima mogu pricat...
Ne treba ni to cuditi, oni jedno drugom nisu opterecenje, najbolje se razumiju i imaju iste probleme o kojima mogu pricat...
CircaDa, ali žalosno je što je većina nas toliko okupirana svojim postojanjem da jedine lijepe riječi za ljude koji pate imaju kad nisu blizu takovih osoba..... Mislim, je to ogromna obaveza i ne mogu stopostotno tvrditi da bi me privukla takva osoba da je tek upoznam. Ali da se recimo dogodi neko sranje osobi do koje mi je stalo.... Nema šanse da bi podvio rep i pobjegao. Toliko.
Sve sto je do sada napisano jasno pokazuje zasto osobe u kolicima najcesce (ne i uvijek) zavrsavaju s osobama u kolicima, slijepa djevojka najcesce zavrsi sa slijepim mladicem i tako to ide...
Ne treba ni to cuditi, oni jedno drugom nisu opterecenje, najbolje se razumiju i imaju iste probleme o kojima mogu pricat...
OligofreniDikobrazoid
Ali da se recimo dogodi neko sranje osobi do koje mi je stalo.... Nema šanse da bi podvio rep i pobjegao. Toliko.
Slazem se...
Circa
Sve sto je do sada napisano jasno pokazuje zasto osobe u kolicima najcesce (ne i uvijek) zavrsavaju s osobama u kolicima, slijepa djevojka najcesce zavrsi sa slijepim mladicem i tako to ide...
Ne treba ni to cuditi, oni jedno drugom nisu opterecenje, najbolje se razumiju i imaju iste probleme o kojima mogu pricat...
je, to je istina. Ali što kad se takvoj osobi svidi netko tko nije invalidan.. ? Ne mogu si ni zamisliti pod kojima su oni negdje pritiskom, i koliko to negdje utječe na samopouzdanje..
No, ono na što sam ja mislila pod-na prvi pogled je- da vam se osoba svidi (ne znam-lijepa je, kontate se.. misliš si.. wow, vidi netko spašen..) i onda skontaš da je ta osoba slijepa.. da li bi tada bio s njom, ili bi to utjecalo na tok događaja..?
fairy
i taj dečko o kome pričaš bi trebao biti svjestan težine situacije i poštivati tuđi strah od takove obaveze,,,a gle, ima puno ljudi koji nisu invalidi pa nisu u vezi,,,,da nije slijep možda se mladoj dami ne bi sviđao njegov smimao za humor ili tako nešto...
koliko sam ja uspjela shvatiti iz našeg razgovora, on je toga itekako svjestan, i ne krivi ljude koje tako postupe, samo ga to jako žalosti..
Pitam se što sve (ne)doživljavamo kao invalidnost/hendikep... Mene najviše brinu svi oni koje opisujem kao "invalide u glavi"... Svaka veza s drugom osobom traži neki oblik odricanja i prilagodbe, makar ja tako razmišljam. Jedino je važno kako ja živim s tim što se prilagođavam i/ili odričem.
Biti u vezi sa slijepom osobom može tražiti određene prilagodbe u životu osobe koja vidi, ali dok ne probam ne mogu znati koliko bi mi to bilo naporno ili ne. Možda bi mi sex bio puno zanimljiviji jer se tijelo upoznaje dodirom daleko intenzivnije kada si u mraku nego kada (baš) sve vidiš
Biti u vezi sa slijepom osobom može tražiti određene prilagodbe u životu osobe koja vidi, ali dok ne probam ne mogu znati koliko bi mi to bilo naporno ili ne. Možda bi mi sex bio puno zanimljiviji jer se tijelo upoznaje dodirom daleko intenzivnije kada si u mraku nego kada (baš) sve vidiš
OligofreniDikobrazoid
Da, ali žalosno je što je većina nas toliko okupirana svojim postojanjem da jedine lijepe riječi za ljude koji pate imaju kad nisu blizu takovih osoba..... Mislim, je to ogromna obaveza i ne mogu stopostotno tvrditi da bi me privukla takva osoba da je tek upoznam. Ali da se recimo dogodi neko sranje osobi do koje mi je stalo.... Nema šanse da bi podvio rep i pobjegao. Toliko.
ovo potpisujem. klanjam se do poda osobama koje su s nekim tko je slijep ili u kolicima. osobno isto mislim da to ne bi utjecalo da se desi nekome za koga sam već vezana, a za nekoga koga sam tek upoznala, već ne mogu tvrditi...
lako je ovdje napisati - ja bih to mogao/mogla! ali u stvarnosti se često stvari odvijaju sasvim drugačije i većina nas iz zvojih udobnih/sretnih života teško uopće sličnu situaciju može zamisliti..
imala sam sreću da je jedna od mojih prvih prijateljica iz najranijeg djetinjstva bila jedna djevojčica koja je imala jako teški oblik cerebralne paralize.
bila je mojih godina, nije ništa govorila, tek ponekad se malo nasmiješilla, nije mogla niti sjediti, stalno je ležala. živjela je preko puta mene i unatoč svemu nas smo se dvije baš lijepo slagale. igrale smo se lutkama tako što sam ja svojom rukom držala njenu ruku s lutkom i bilo nam je skroz ok.
odselili smo se i krenula sam u školu, a ispred mene u klupi, djevojčica u kolicima!
nažalost, prva je djevojčica prije dvije godine umrla, a druga je još uvijek moja draga prijateljica.
njima dvjema dugujem taj dio sebe koji je vrlo rano naučio da se iza tijela, ma kakvo ono bilo, uvijek nalazi OSOBA!
dakle, za mene su takve osobe, samo drukčije na neki poseban način koji me samo može obogatiti kao čovjeka!
bila je mojih godina, nije ništa govorila, tek ponekad se malo nasmiješilla, nije mogla niti sjediti, stalno je ležala. živjela je preko puta mene i unatoč svemu nas smo se dvije baš lijepo slagale. igrale smo se lutkama tako što sam ja svojom rukom držala njenu ruku s lutkom i bilo nam je skroz ok.
odselili smo se i krenula sam u školu, a ispred mene u klupi, djevojčica u kolicima!
nažalost, prva je djevojčica prije dvije godine umrla, a druga je još uvijek moja draga prijateljica.
njima dvjema dugujem taj dio sebe koji je vrlo rano naučio da se iza tijela, ma kakvo ono bilo, uvijek nalazi OSOBA!
dakle, za mene su takve osobe, samo drukčije na neki poseban način koji me samo može obogatiti kao čovjeka!
mislim da kad bi se zaljubila u tu osobu ne bi ni obracala pozornost na invaliditet...ali treba si dopustit da osobu bolje upoznas a ne kao ova djevojka iz price pobijeci odmah. da se tako nesto dogodi osobi s kojom sam u vezi znam da ju ne bi ostavila,mozda se i on kao osoba nakon toga promijenio i nije bio onaj u kojeg se ta njegova cura zaljubila,ali mogla je definitivno biti uz njega barem kao prijateljica.
Re: Ljubav je slijepa?
Sa mnom radi mladić od 26 godina, super inteligentan, ali je zbog različitih oblika deformacije ostao prikaraćen za užitke koje mi svi imamo. Nikada nije imao djevojku i stvarno mi je žao da netko poput njega ne može naći srodnu dušu. I bol je manja kada se podijeli.
CircaOligofreniDikobrazoid
Ali da se recimo dogodi neko sranje osobi do koje mi je stalo.... Nema šanse da bi podvio rep i pobjegao. Toliko.
Slazem se...
I ja.
E sad da napišem nešto o osobi koju bih/sam tek upoznao.Koliko god zvučalo neznam kako nekome...sa slijepom osobom bih,ali sa osobom u kolicima ili nešto slično ipak mislim da ne bih.Mislim na vezu.
paperje
imala sam sreću da je jedna od mojih prvih prijateljica iz najranijeg djetinjstva bila jedna djevojčica koja je imala jako teški oblik cerebralne paralize.
bila je mojih godina, nije ništa govorila, tek ponekad se malo nasmiješilla, nije mogla niti sjediti, stalno je ležala. živjela je preko puta mene i unatoč svemu nas smo se dvije baš lijepo slagale. igrale smo se lutkama tako što sam ja svojom rukom držala njenu ruku s lutkom i bilo nam je skroz ok.
odselili smo se i krenula sam u školu, a ispred mene u klupi, djevojčica u kolicima!
nažalost, prva je djevojčica prije dvije godine umrla, a druga je još uvijek moja draga prijateljica.
njima dvjema dugujem taj dio sebe koji je vrlo rano naučio da se iza tijela, ma kakvo ono bilo, uvijek nalazi OSOBA!
dakle, za mene su takve osobe, samo drukčije na neki poseban način koji me samo može obogatiti kao čovjeka!
ja sam isto tako imala jednu prijateljicu, kad sam bila mala, koja je bila mentalno retardirana.. Nitko se nikad u ulici nije igrao s njom, i meni nikad nije bilo jasno zašto, meni je s njom bilo super se igrati.. Nažalost, bolest joj se jako pogoršala, tako da sada, kad se vidimo, više ne zna tko sam.. tužno..
.. ne znam kako bih ja i šta bih.. stvari se stvarno drastično mijenjaju kad se nešto tako desi osobi s kojom si u vezi, ali napustiti takvu osobu potpuno ne bih mogla, ostala bih svakako uz nju, bar kao prijateljica.. bilo mi je stvarno ful tužno to kad je on pričao o toj svojoj curi, kako je prekinula apsolutno sve kontakte s njim, imao je osjećaj kao da ima kugu.. što potpuno shvaćam.. mislim, meni je to grozno..
hm teško pitanje... ali s trenutnog stajališta gledano, teško je naći srodnu dušu koja ti odgovara,dakle ako bi mi se neko svidjeo mislim da bih,pitanje je bilo slijepa osoba? ,sasvim sigurno bih,ali je definitivno nisam mjerilo,brak sa slijepom osobom da ali djeca nikako
zašto ne brak?
što ako je osoba oslijepila nekom nesrećom?
išla sam u razred sa slijepim mladićem. dobar je kao kruh. nikada mu nije bilo važno kako netko izgleda (pretpostavljate zašto), važan mu je bio samo duh osobe. Kroz prijateljstvo snjim naučila sam neke stvari o tome kako se nositi sa invalidnošću. dečko je pun samopouzdanja i tvrdi kako svatko može osvojiti osobu koja mu se sviđa, a ako ne uspije, možda je problem u osobi koja se osvaja. možda ona nije toliko vrijedna i idealna kao što se u početku čini.
ja mislim da bi mogla biti s invalidnom osobom, jer sam se na primjerima iz obitelji naučila koliko su te osobe dobre i osjećajne. Moj rođak je u kolicima i ima zdravu suprugu. Imaju 3 djece i jako su sretni. Znam da je i njoj teško, jer uz 3 djece vodi brigu i oko njega, ali uzajamno si pomažu i to funkcionira.
što ako je osoba oslijepila nekom nesrećom?
išla sam u razred sa slijepim mladićem. dobar je kao kruh. nikada mu nije bilo važno kako netko izgleda (pretpostavljate zašto), važan mu je bio samo duh osobe. Kroz prijateljstvo snjim naučila sam neke stvari o tome kako se nositi sa invalidnošću. dečko je pun samopouzdanja i tvrdi kako svatko može osvojiti osobu koja mu se sviđa, a ako ne uspije, možda je problem u osobi koja se osvaja. možda ona nije toliko vrijedna i idealna kao što se u početku čini.
ja mislim da bi mogla biti s invalidnom osobom, jer sam se na primjerima iz obitelji naučila koliko su te osobe dobre i osjećajne. Moj rođak je u kolicima i ima zdravu suprugu. Imaju 3 djece i jako su sretni. Znam da je i njoj teško, jer uz 3 djece vodi brigu i oko njega, ali uzajamno si pomažu i to funkcionira.
...uh....kao prvo pohvala za stvarno dobru temu....
...e sad...što napisati.....do sad nisam imao prilike doci u takvu situaciju....pa da napišem što sam napravio.....al puno puta sam došao u situaciju da nekom invalidu treba nešto pomoci.....i nikad nisam razmišljao da li cu pomoci ili ne.....uvijek sam ucinio sve što sam u tom trenutku mogao....al moram priznati da sam cak 2 puta bio iznenađen kad je invalid odbio pomoc....iako sam vidio da mu nije baš jednostavno to samome napraviti......vejrujem da ima dosta njih koji misle ako im netko nešto pomože....da se odma smatra kako su oni nesposobni....ili manje vrijedni....što ja nikad nisam ni pomislio.....
....e sad što se tice pitanja....što bi ucinio da se nađem u gore navedenoj situaciji....iskreno....nemam pojma.....vjerujem da bi mogao biti jako dobar prijatelj sa invalidnom osobom....al da li bi mogao ostvariti vezu....e to ne znam.....jednostavno je tu previše zamršena situacija...da bi tu napisao neki jednostavan odgovor....u smislu...da ili ne.....nije to baš jednostavno......
...e sad...što napisati.....do sad nisam imao prilike doci u takvu situaciju....pa da napišem što sam napravio.....al puno puta sam došao u situaciju da nekom invalidu treba nešto pomoci.....i nikad nisam razmišljao da li cu pomoci ili ne.....uvijek sam ucinio sve što sam u tom trenutku mogao....al moram priznati da sam cak 2 puta bio iznenađen kad je invalid odbio pomoc....iako sam vidio da mu nije baš jednostavno to samome napraviti......vejrujem da ima dosta njih koji misle ako im netko nešto pomože....da se odma smatra kako su oni nesposobni....ili manje vrijedni....što ja nikad nisam ni pomislio.....
....e sad što se tice pitanja....što bi ucinio da se nađem u gore navedenoj situaciji....iskreno....nemam pojma.....vjerujem da bi mogao biti jako dobar prijatelj sa invalidnom osobom....al da li bi mogao ostvariti vezu....e to ne znam.....jednostavno je tu previše zamršena situacija...da bi tu napisao neki jednostavan odgovor....u smislu...da ili ne.....nije to baš jednostavno......
dobrota je ono štu gluhi čuju a slijepi vide...negdje sam to pročitao ovih dana
uh.. teško je na takvo pitanje i odgovoriti, pogotovo kada si poptpuno zdrav.. iako poznam jedan par, gdje je dečko u kolicima a cura zdrava, nedavno su i dijete dobili a upoznali su se nakon njegove nesreće.. svaka čast, mislim da ja ne bih mogla.. druga stvar, vjerojatno, da se to dogodi nekome s kime već jesam.. ne vjerujem da bih pobjegla, ali kontam da to mora biti pakleno teško privikavanje..
A ono što je Insomnia i pitala, da li bih tog nekog nazvala kasnije, pa vjerojatno bih, ako mislim da mi je super i upustila bih se u prijateljstvo, ali ne vjerujem da bih se upustila u vezu..
A ono što je Insomnia i pitala, da li bih tog nekog nazvala kasnije, pa vjerojatno bih, ako mislim da mi je super i upustila bih se u prijateljstvo, ali ne vjerujem da bih se upustila u vezu..
vučicazašto ne brak?
što ako je osoba oslijepila nekom nesrećom?
išla sam u razred sa slijepim mladićem. dobar je kao kruh. nikada mu nije bilo važno kako netko izgleda (pretpostavljate zašto), važan mu je bio samo duh osobe. Kroz prijateljstvo snjim naučila sam neke stvari o tome kako se nositi sa invalidnošću. dečko je pun samopouzdanja i tvrdi kako svatko može osvojiti osobu koja mu se sviđa, a ako ne uspije, možda je problem u osobi koja se osvaja. možda ona nije toliko vrijedna i idealna kao što se u početku čini.
ja mislim da bi mogla biti s invalidnom osobom, jer sam se na primjerima iz obitelji naučila koliko su te osobe dobre i osjećajne. Moj rođak je u kolicima i ima zdravu suprugu. Imaju 3 djece i jako su sretni. Znam da je i njoj teško, jer uz 3 djece vodi brigu i oko njega, ali uzajamno si pomažu i to funkcionira.
Rekoh brak da,ali djeca ne...
iz osobnih razloga,dijete sam hendikepiranih roditelja i vjeruj nije bilo lako,dok sam bila mlađa da,nisam imala osječaj da sam za nešto uskraćena ,ali s vremenom mi je bilo jasno da sam puno toga propustila...e vidiš to svojim potocima nebih željela...
malo je vjeojatno da bi se zaljubila u nekog tko je u kolicima, ali nije nemoguće. al taj bi zbilja morao bit frajer nad frajerima!
ela, baš zanimljivo ovo što si rekla...
poznajem jednu djevojku, nedavno se udala i dobila djete, i ona i muž vrlo teško hodaju... baš sam si razmišljala dal je to možda malo sebično od njih da imaju dijete... naravno da je roditeljska ljubav najvažnija... čak i to što će dijete za mnoge stvari bit zakinuto, ni to možda nije toliko strašno... ali kad pomislim koliko će brige imat čitav život oko tih roditelja... puno... puno...
poznajem jednu djevojku, nedavno se udala i dobila djete, i ona i muž vrlo teško hodaju... baš sam si razmišljala dal je to možda malo sebično od njih da imaju dijete... naravno da je roditeljska ljubav najvažnija... čak i to što će dijete za mnoge stvari bit zakinuto, ni to možda nije toliko strašno... ali kad pomislim koliko će brige imat čitav život oko tih roditelja... puno... puno...
mislim da to ne treba tako gledati..
što onda s onim klincem u SAD-u što ga je rodila mati bez ijedne ruke.. žena sve radi nogama.. mazi ga, hrani, presvlači, sprema, vozi, ide u trgovinu, radi..
e to je možda malo prestrašno, a ne to što njih dvoje teže hodaju.. hodaju, kreću se i vjerojatno mogu sve sami..
što onda s onim klincem u SAD-u što ga je rodila mati bez ijedne ruke.. žena sve radi nogama.. mazi ga, hrani, presvlači, sprema, vozi, ide u trgovinu, radi..
e to je možda malo prestrašno, a ne to što njih dvoje teže hodaju.. hodaju, kreću se i vjerojatno mogu sve sami..
Poppy
ela, baš zanimljivo ovo što si rekla...
poznajem jednu djevojku, nedavno se udala i dobila djete, i ona i muž vrlo teško hodaju... baš sam si razmišljala dal je to možda malo sebično od njih da imaju dijete... naravno da je roditeljska ljubav najvažnija... čak i to što će dijete za mnoge stvari bit zakinuto, ni to možda nije toliko strašno... ali kad pomislim koliko će brige imat čitav život oko tih roditelja... puno... puno...
da, to je stvarno velika briga za to dijete kad odraste, pomagati roditeljima konstantno. Ali opet, ne može se na to tako gledati.. zvučite kao da biste im uskratili djecu.. djeca potpuno zdravih roditelja također bivaju uskraćena.. koje je njihovo opravdanje? @ela, iz posta vidim da je tebi bilo teško, jer su ti roditelji hendikepirani... jel ti žao što su te, unatoč tome, odlučili imati? ..sigurna sam da te to iskustvo obogatilo, na neki način..
Re: Ljubav je slijepa?
Osobno poznajem čovjeka koji je oslijepio kao dijete, ali svojom prekrasnom osobnošću i šarmom uvijek bi osvojio srca ljudi oko sebe, i postigao je neke stvari u životu koje mnogi ljudi zdravih očiju nisu. Imao je dvije veze sa zdravim curama, sa trećom se nedavno i oženio. Stvarno, ništa nije nemoguće, stvar je i osobe koliko je spremna prilagoditi svoj život nekome, pa makar bilo i teško.
S druge strane, ja sam nedavno upoznala jednog krasnog tipa, koji je ostao u kolicima nakon prometne. Super mi je žao što ga nisam pitala broj telefona, baš bih ga voljela bolje upoznati.
Nemam inače takvih iskustava kako je biti s takvim osobama u vezi, ali da se nekome s kim već jesam dogodi nešto tako, sigurno je da bih se brinula o toj osobi do daljnjeg.
S druge strane, ja sam nedavno upoznala jednog krasnog tipa, koji je ostao u kolicima nakon prometne. Super mi je žao što ga nisam pitala broj telefona, baš bih ga voljela bolje upoznati.
Nemam inače takvih iskustava kako je biti s takvim osobama u vezi, ali da se nekome s kim već jesam dogodi nešto tako, sigurno je da bih se brinula o toj osobi do daljnjeg.
insomniaPoppy
ela, baš zanimljivo ovo što si rekla...
poznajem jednu djevojku, nedavno se udala i dobila djete, i ona i muž vrlo teško hodaju... baš sam si razmišljala dal je to možda malo sebično od njih da imaju dijete... naravno da je roditeljska ljubav najvažnija... čak i to što će dijete za mnoge stvari bit zakinuto, ni to možda nije toliko strašno... ali kad pomislim koliko će brige imat čitav život oko tih roditelja... puno... puno...
da, to je stvarno velika briga za to dijete kad odraste, pomagati roditeljima konstantno. Ali opet, ne može se na to tako gledati.. zvučite kao da biste im uskratili djecu.. djeca potpuno zdravih roditelja također bivaju uskraćena.. koje je njihovo opravdanje? @ela, iz posta vidim da je tebi bilo teško, jer su ti roditelji hendikepirani... jel ti žao što su te, unatoč tome, odlučili imati? ..sigurna sam da te to iskustvo obogatilo, na neki način..
nisam ni jednom rječju rekla da bi hendikepiranim ljudima uskratila roditeljstvo,već da nebih željela svom potomku hendikepiranog roditelja..to je moje osobno mišljenje..
vidi ovako sad idemo ipak u krajnost,nikako mi nije žao što su me roditelji odlučili imati,previše uživam u životu da bih ikad izrazila takvo mišljenje..
ali(uvjek postoji neki ali),imala sam ludu sreću što su moji roditelji bez obzira na svoj hendikep vrlo samostalni,npr.sami su odlazili na posao,dok npr.imala sam puno primjera oko sebe gdje su djeca slijepih osoba morala ustajati s roditeljima,odvoditi ih na posao,onda škola,obaveze bla bla bla i odlazak po roditelja na posao....ovo je samo jedan primjer a ima ih puno...
e sad pitanje...
Koliko je opterećenje za dijete od npr. 10 god ustajati u pet ujutro pratiti roditelja na posao,izvršavati sve svoje obaveze,zatim po roditelja na posao ,ako ne i obadva(ima i toga) i onda s njima u kupovinu,pošta,plaćanje računa itd.?
Bez obzira na hendikep svojih roditelja,izvukla sam možda nešto vrijednije,jako dobru duhovnu povezanost sa svojom roditeljicom ,jer nam je posvetila jako puno vremena,a da nije bilo lagano nije ,ovaj ostali dio.Bezbroj puta je prekinuta igra ili neki drugi gušt da obavim nešto za što djeca moje dobi nisu ni znala da ima .
Ponosna sam na njih bez obzira na ovaj teži dio koji sam spomenula,jer kako kaže moj otac puno toga nebi postigao što je da vidi jer je ovako uvjek imao osjačaj da sve mora napraviti 2 puta boje od neke zdrave osobe.
Roditeljica je jedna toliko pozitivna osoba da plijeni svojom voljom za životom i gledanje svakog problema iz nekog vedrijeg kuta(zahvalna sam joj zbog toga,jer taj dio naslijedih od nje) i kad bi je pitali ako bi postojala mogućnost npr. da progleda,što bih prvo željela vidjeti odgovor je uvjek:
Svoju djecu i onda mi ponovo vid mogu uzeti,to mi je jedina želja!-dakle ništa drugo...njena je inače mudrost-Hendikepiran je onaj tko živi a nije svjestan toga da je ovdje.
uff sorry ovo je dugačko
ela, sori, ali neobičan mi je ovaj izraz 'roditeljica'... mama jel? odkud ti taj izraz?
Poppyela, sori, ali neobičan mi je ovaj izraz 'roditeljica'... mama jel? odkud ti taj izraz?
da
ela
insomniaPoppy
ela, baš zanimljivo ovo što si rekla...
poznajem jednu djevojku, nedavno se udala i dobila djete, i ona i muž vrlo teško hodaju... baš sam si razmišljala dal je to možda malo sebično od njih da imaju dijete... naravno da je roditeljska ljubav najvažnija... čak i to što će dijete za mnoge stvari bit zakinuto, ni to možda nije toliko strašno... ali kad pomislim koliko će brige imat čitav život oko tih roditelja... puno... puno...
da, to je stvarno velika briga za to dijete kad odraste, pomagati roditeljima konstantno. Ali opet, ne može se na to tako gledati.. zvučite kao da biste im uskratili djecu.. djeca potpuno zdravih roditelja također bivaju uskraćena.. koje je njihovo opravdanje? @ela, iz posta vidim da je tebi bilo teško, jer su ti roditelji hendikepirani... jel ti žao što su te, unatoč tome, odlučili imati? ..sigurna sam da te to iskustvo obogatilo, na neki način..
nisam ni jednom rječju rekla da bi hendikepiranim ljudima uskratila roditeljstvo,već da nebih željela svom potomku hendikepiranog roditelja..to je moje osobno mišljenje..
vidi ovako sad idemo ipak u krajnost,nikako mi nije žao što su me roditelji odlučili imati,previše uživam u životu da bih ikad izrazila takvo mišljenje..
ali(uvjek postoji neki ali),imala sam ludu sreću što su moji roditelji bez obzira na svoj hendikep vrlo samostalni,npr.sami su odlazili na posao,dok npr.imala sam puno primjera oko sebe gdje su djeca slijepih osoba morala ustajati s roditeljima,odvoditi ih na posao,onda škola,obaveze bla bla bla i odlazak po roditelja na posao....ovo je samo jedan primjer a ima ih puno...
e sad pitanje...
Koliko je opterećenje za dijete od npr. 10 god ustajati u pet ujutro pratiti roditelja na posao,izvršavati sve svoje obaveze,zatim po roditelja na posao ,ako ne i obadva(ima i toga) i onda s njima u kupovinu,pošta,plaćanje računa itd.?
Bez obzira na hendikep svojih roditelja,izvukla sam možda nešto vrijednije,jako dobru duhovnu povezanost sa svojom roditeljicom ,jer nam je posvetila jako puno vremena,a da nije bilo lagano nije ,ovaj ostali dio.Bezbroj puta je prekinuta igra ili neki drugi gušt da obavim nešto za što djeca moje dobi nisu ni znala da ima .
Ponosna sam na njih bez obzira na ovaj teži dio koji sam spomenula,jer kako kaže moj otac puno toga nebi postigao što je da vidi jer je ovako uvjek imao osjačaj da sve mora napraviti 2 puta boje od neke zdrave osobe.
Roditeljica je jedna toliko pozitivna osoba da plijeni svojom voljom za životom i gledanje svakog problema iz nekog vedrijeg kuta(zahvalna sam joj zbog toga,jer taj dio naslijedih od nje) i kad bi je pitali ako bi postojala mogućnost npr. da progleda,što bih prvo željela vidjeti odgovor je uvjek:
Svoju djecu i onda mi ponovo vid mogu uzeti,to mi je jedina želja!-dakle ništa drugo...njena je inače mudrost-Hendikepiran je onaj tko živi a nije svjestan toga da je ovdje.
uff sorry ovo je dugačko
uf uf.. sorry, ma nisam ja mislila ništa loše u vezi tebe.. jezik brži od pameti.. ja osobno stvarno nisam kompetentna za razgovor o tome, i ne mogu si zamisliti kako je to negdje teško, pošto su mi roditelji zdravi.. (fizički bar..)
Što opet dovodi do pitanja koliko toga zapravo treba uzeti u obzir kod veze sa hendikapiranom osobom.. koliko je tu odricanja.. iskreno, ne čudi me što onaj dečko ne može naći djevojku.. rijetko tko je spreman toliko se žrtvovati..a opet, žalosno je da se on zbog svoje invalidnosti mora ograničiti samo na ljude s istim problemom..
insomnia
iskreno, ne čudi me što onaj dečko ne može naći djevojku.. rijetko tko je spreman toliko se žrtvovati..a opet, žalosno je da se on zbog svoje invalidnosti mora ograničiti samo na ljude s istim problemom..
pa kad smo mi ljudi najsebičnija stvorenja u svemiru.. i svima je (priznali ili ne) vlastita guzica na prvome mjestu..
Re: Ljubav je slijepa?
Veza s dečkom koji je bio invalid nije mi bila ni bolja ni gora zbog činjenice da je on "drukčiji". Bilo je potrebno samo više prilagođavanja u smislu nekih praktičnih stvari. I sjećam se da sam se jaaako bojala da ga nečim u vezi toga ne bih povrijedila, zapravo nikad nisam znala kako reagirati kada on nešto ne može sam ili kad sam bila u dilemi treba li mu pomoć oko nečega ili ne. Nisam imala vremena naučiti, za par mjeseci sam odselila daleko i više nije funkcioniralo.
Neki komentari ljudi iz okoline su me znali jako povrijediti. Ali zbog toga sam ga samo više obožavala... Ipak, tad sam imala dječji, naivan pogled na svijet. Taj isti se do danas jako iskrivio, pa ne znam bi li mi sve opet bilo tako jednostavno da se nađem u sličnoj situaciji... teško pitanje.
Neki komentari ljudi iz okoline su me znali jako povrijediti. Ali zbog toga sam ga samo više obožavala... Ipak, tad sam imala dječji, naivan pogled na svijet. Taj isti se do danas jako iskrivio, pa ne znam bi li mi sve opet bilo tako jednostavno da se nađem u sličnoj situaciji... teško pitanje.
Loonamislim da to ne treba tako gledati..
što onda s onim klincem u SAD-u što ga je rodila mati bez ijedne ruke.. žena sve radi nogama.. mazi ga, hrani, presvlači, sprema, vozi, ide u trgovinu, radi..
e to je možda malo prestrašno, a ne to što njih dvoje teže hodaju.. hodaju, kreću se i vjerojatno mogu sve sami..
...jao da ženo,,,jesi ti to vidjela....rijetko da sam polije toga rekla : ne da mi se ili ne mogu...
@insomnia ma nisam ni mislila da jesi...teške su samo osude okoline...sorry ali uvjek mi je dizalo tlak to što je okolina mislila da su mi roditelji mentalno zaostali ako su slijepi,npr,jedan doktor(ma šta jedan njih na desetke) i tak su se ponašali prema njima,sorry moji su roditelji akademski građani bez obzira na svoj hendikep....ali ovo je mentalni sklop okoline...
ela
uvjek mi je dizalo tlak to što je okolina mislila da su mi roditelji mentalno zaostali ako su slijepi,npr,jedan doktor(ma šta jedan njih na desetke) i tak su se ponašali prema njima,sorry moji su roditelji akademski građani bez obzira na svoj hendikep....ali ovo je mentalni sklop okoline...
da, ma to mi je strašno.. ili, recimo, kad su ljudi gluhonijemi, pa teško govore.. također svi automatski misle da su retardirani..
..koliko se osoba sa nekim hendikepom mora onda dokazivati tek..
fairy
Loonamislim da to ne treba tako gledati..
što onda s onim klincem u SAD-u što ga je rodila mati bez ijedne ruke.. žena sve radi nogama.. mazi ga, hrani, presvlači, sprema, vozi, ide u trgovinu, radi..
...jao da ženo,,,jesi ti to vidjela....rijetko da sam polije toga rekla : ne da mi se ili ne mogu...
vidjela da, i nisam mogla vjerovati.. žena stvarno ima čeličnu volju.. no, pravo je pitanje kako će se njeno dijete nositi s time kad odraste i počne shvaćati da mu je majka totalno drukčija od drugih i što će tek njegova okolina misliti, a pogotovo kada krene u školu... znamo i sami koliko djeca tek znaju biti okrutna i kada se slijepe ljude ili ljude u kolicima gleda na potpuno krivi način.. o ljudima s downovim sindromom ili cerebralnom paralizom da ni ne spominjem..
Re: Ljubav je slijepa?
Ljubav i postoji da bi uljepsala sivilo zivota. Cak i kada je invalidnost najtamnija nijansa sive boje. I sivo nastaje od dvije boje. Prava ljubav ne bi trebala obracati pozornost na nedostatke ili prednosti vec na karakter i razumijevanje. Ljubav se mijenja tijekom godina, od vruce i strasne do mlake i prijateljske, ali u tome i jest ljepota. Cuvajte jedni druge i postujte se.
Priznajem - ja sam sebično govno i ne bih se vezala za invalidnu osobu, budući bi to tražilo jaaako veliko odricanje , a na što nisam spremna!!
Loona
insomnia
iskreno, ne čudi me što onaj dečko ne može naći djevojku.. rijetko tko je spreman toliko se žrtvovati..a opet, žalosno je da se on zbog svoje invalidnosti mora ograničiti samo na ljude s istim problemom..
pa kad smo mi ljudi najsebičnija stvorenja u svemiru.. i svima je (priznali ili ne) vlastita guzica na prvome mjestu..
Potpisujem sto je loona rekla.
Laku noch...
iskreno ja mislim da ne bi mogla, osudite me al tak je
1step2far
Ljubav i postoji da bi uljepsala sivilo zivota. Cak i kada je invalidnost najtamnija nijansa sive boje. I sivo nastaje od dvije boje. Prava ljubav ne bi trebala obracati pozornost na nedostatke ili prednosti vec na karakter i razumijevanje. Ljubav se mijenja tijekom godina, od vruce i strasne do mlake i prijateljske, ali u tome i jest ljepota. Cuvajte jedni druge i postujte se.
Ne bi tebala ali, nazalost, obraca pozornost na nedostatke.