Ne pamtim takvu grmljavinu poodavno... Sijeva, grmi, huči...Sveti Ilija ko da je popizdio, šiba konje po kaldrmi i praši po nebu, neviđeno 
Probudio me prasak jedan, pa drugi...aaaaaaaa UŽASNO, UŽASNO se bojim grmljavine! Sad kad grmi u noći - meni nema više spavanja!
Oko petnaest do jedan prolomila se svjetlost u vrh Katedrale.
Grom je udario toliko brzo, bez one uobičajene zadrške od sijevanja do zvuka i to tako snažno da mi se učinilo kako se ruše cigle, crijep, građa, nešto...whatever.
Ležala sam skamenjena od straha, u krevetu otvorenih očiju i na svako slijedeće sijevanje čvrsto stiskala oči i čepila uši prstom poput djeteta, dok je zemlja podrhtavala. Časna riječ!!! (Znam tko mi se smije dok ovo čita grrrr...)
Nemam pojma koliko je trajalo, znam samo da sam u tom strahu jedva uspjela između dva groma isključivanjem hrabro spasiti PC.
ops:">
Naravno, moji ukućani nisu ujutro skontali ni vlažne ulice, a kamoli čuli tu strašnu grmljavinu koja je prestala pred jutro, ostavivši iza sebe sat na Katedrali opet zaustavljen. Ovo je već nebrojeni put da je vrijeme u Osijeku stalo uslijed udara groma. Evo danas, drugi dan nakon oluje, sat je popravljen, kao da ničeg nije bilo...
Ne znam kako ste vi tu noć proveli, ali mene je gadno podsjetila na rat. Koliko god sam istrenirana u nespavanju, taj dan sam uz lonac kave bila full "mahmurna" i pod dojmom...
Photo:Gemi031
