EstLab tribina "Drugom stranom"

Program Estlaba Filozofskoga fakulteta u Osijeku, pod nazivom Kao da je bilo nekad imao je dvije vodeće i noseće teme, prva je, nakon dvije godine pojedinačnih tema od otvarajućeg gostovanja posljednjim njegovim životnim nastupom vođe Buldožera Marka Brecelja, zaokružiti niz razgovora o Novom valu u bivšoj državi, s neizdvojivim fokusiranjem i hrvatske te osječke scene, a druga je, zahvaljujući nazočnosti i sudjelovanju biografa Margite Stefanović - Magi, rock novinara Duška Vesića iz Beograda - više progovoriti o tom jedinom, Maginom i Milanovom, a zatim i Našem posve svjetskom bendu - beogradske adrese, a velike hrvatske popularnosti - Ekaterini Velikoj, iliti EKV. Milan je Mladenović i jedini rock glazbenik koji u Hrvatskoj "ima ulicu", malu, ali punim imenom i prezimenom - ulicu nazvanu njegovim imenom u Zagrebu.

Autor i voditelj tribine Drugom stranom, kako je iz stiha Branimira Johnnyja Štulića izdvojen sam točan naziv ove dvogodišnje tribine je profesor filozofije dr. sc. Marijan Krivak, a njegov stalni savjetnički suurednički gost profesor književnosti i povjesničar slavonsko-osječke modernističke rock scene Goran Rem, koji je za samoga Krivaka istaknuo kako je Krivak punk-filozof, zagovornik oprjeke i protiv stava. Rem je još 80-ih pripremio i scenski multimedijski projekt Magi - stanje stvari za osječki STUC, a sam je urednički potpisao dolaske svih novovalaca osamdesetih u Osijek i STUC..

Program je tekao fragmentnim iskazima Duška Vesića, o novovalnom suprotstavljanju Titu, o veličini Bijelog Dugmeta, o važnosti stadionskih koncerata, o ultimativnoj smrti rocka i o Princezi - Margiti Stefanović Magi. Rocku je važan komercijalni uspjeh, svi koji kažu suprotno - lažu, tvrdio je Vesić, uza svu sumnjičavost sugovornika i čuđenje publike. Šarlo Akrobata je čudom ostao i toliko koliko je ostao, a princeza Magi je sačuvala EKV u tom njihovom desetljetnom postojanju.

Rem i Krivak drže da su ne samo Sunčana strana ulice nego i svi Johnnyjevi albumi možda i sami pet najboljih albuma toga vremena, ali toj dosjetci je Krivak da osmjehom replicirao sam sebi smještanjem Idola na visoko drugo, a Šarla na možda čak prvo mjesto, Vesić glasanjem za Sunčanu stranu ulice i live album Filma, uz odbijanje Pankrta, ali je stav Krivaka ostao da je i Haustor tu negdje uvrstiv, i Rema da je Paraf neprikosnoveno prvi najbolje punkirao, a zatim darkerirao Jugom.

Rem je podsjetio da je Osijek sve najvažnije bendove toga vremena kraja 70-ih i 80-ih itekako slušao i primao te jakom kritičarskom ekipom komentirao (Darko Jerković!!!), a imao je i svoje odlične bendove, npr. odgovor iz 1979., bend Gorana Lišnjića pod nazivom Diskretni šarm buržoazije, ali nažalost bez nosača i finalnog snimka.

Bila je to glazba koja je puno toga dugovala ili zahvaljivala korespondenciji s drugim umjetnostima, podvukao je Rem, oslobađala je pozitivnu komunikaciju unutar bivše Države, dijelom je bila "prepisivačka" spram žargona i života gradske ulice, a dijelom artistična i ozbiljna i intenzivna u svojim novim shvaćanjima ozbiljnosti, poput upravo EKV.

Sat i 25 minuta razgovora je "planulo", usprkos nekim pretihim dionicama, sedam je skladbi intonirano u intermezza razgovora, a pitanja iz publike nisu bila zadovoljna konstatacijom o smrti rocka i profanim željama koje je razgovor dijelom osvijetlio. Ipak, četrdesetak je studenata i gradske javnosti otišlo s pregrštom otvorenih tema, o tome kako spasiti tu ljubav koju je pjevao novi val, pisao ju po zidovima poput Filma, posebice uzbudljivo kao EKV. Beogradski gost Vesić izveo je publici dubok naklon.


Tekst i foto: Boris Bosančić