Čak 28 objekata u Radićevoj je na popisu kulturnih dobara

Čak dvadeset i osam objekata u Radićevoj ulici nalazi se na popisu zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara predloženih za upis na listu svjetske baštine. Međutim, i laiku je jasno da neki od tih objekata bez temeljite obnove ne samo da neće nositi pridjev ‘svjetska baština‘ već bi se uskoro mogli i srušiti zbog neodržavanja.
Posebno se zapuštenošću ističu Vila Union (Sanatorij Batory i Weismann, bivša Ortopedska bolnica), Srpska pravoslavna i crkvena općina te zgrada Ugostiteljske škole na raskrižju Radićeve s Ulicom Hrvatske Republike.

Zgrada bivše Ortopedske bolnice ponovno je zarasla u travu i korov, razbijeni prozori prekriveni su paučinom i zabarikadirani iznutra ormarima i bolničkim krevetima, a zidovi su obrasli bršljanom i drugim raslinjem. Kroz pokidanu ogradu puca pogled na razbijene boce alkoholnih pića i ostalo smeće. Ovom situacijom najnesretniji su stanari Reisnerove, koji se suočavaju s brojnim problemima koje nosi “suživot” s napuštenim objektom.

– Ograda bivše bolnice je izlomljena i primjećujem da se mladi provlače i ‘muvaju’ oko objekta, što rade tamo – bolje da ne znam. Sigurno se ne okupljaju kako bi očistili smeće i počupali korov – kaže nam starija sugrađanka iz Reisnerove.

Umjesto kulturnog dobra, ovaj objekt zbog kompliciranih vlasničkih odnosa i birokracije ostaje tako i dalje ruglo šireg središta grada i sramota cijeloga Osijeka! Podsjetimo, bivša je Ortopedska bolnica napuštena od rujna 1998. godine, a do danas je prati problem neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Vlasnik je dijela bolnice bio dr. Julije Batory, a njegov sin Ivan zatražio je povrat imovine. Na zahtjev mu je 4. veljače 2003. Ured za imovinsko-pravne odnose donio pozitivno rješenje. Drugi dio građevine, pak, pripada državi. No, Ministarstvo zdravstva uložilo je žalbu na tu odluku. Pojedini objekti, naime, koji služe za obavljanje zdravstvenih, kulturnih i još nekih djelatnosti izuzeti su od povrata, a vlasniku se nadoknađuju novčanim iznosom ili na neki drugi način. Naravno, ako imovina u trenutku zahtjeva za povratom služi takvoj svrsi.

– Bez obzira na to čija je, Vilu Batory bi, kao građevinu od kulturnog i povijesnog značenja, koja je dio urbane tradicije grada, trebao obnoviti Grad Osijek. U svakom slučaju, nešto se napraviti mora, budući da je riječ o placu koji je, osim što je sramota za grad, i izvor brojnih drugih problema. Ne treba zaboraviti ni na dotrajale instalacije i mogućnosti požara – kaže Ljiljanka Mitoš-Svoboda iz Press centra za okoliš Hrvatske.

S dr. Ivanom Batoryjem, nažalost, nismo uspjeli stupiti u kontakt jer živi i radi u Švicarskoj. I dok papiri čekaju svoj red u ladicama, ovo vrijedno zdanje i dalje propada… Može li birokracija i nedostatak novca (koji trošimo na druge potpuno beznačajne projekte) doista otkrhnuti i pretvoriti u prah još jedan dio osječke povijesti!?

Autor: Eduard Soudil/Glas-Slavonije.hr