Highlander 2019. - Sve više Osječana stiže na Velebit

Highlander Velebit treći je put okupio brojne zaljubljenike u planinarenje i prirodu. U 104 kilometra i 200 sudionika mnogo je priča, žuljeva, bolova. Bilo je i ozljeda, padova pa i intervencija HGSS-a, ali na koncu i ponosa. Što je jedan od dionika prigodno sublimirao izjavom - Bol nestaje, ali zadovoljstvo ostaje.

Velebit i njegova netaknuta priroda, okupili su od 14. do 18. rujna 2019. brojne zaljubljenike u planinarenje i prirodu pod zajedničkim nazivnikom Highlander Velebit 2019., događaj koji se na istoj lokaciji održava već treću godinu.

Zahtjevnu rutu od Zavižana do Starigrad-Paklenice dugu 104 kilometra, ukupne visinske razlike od 4,1km i denivelacije od 5,6 km svladalo je 160 sudionika. Od nacionalnog parka Sjeverni Velebit do njegovog južnijeg susjeda i starijeg brata, Paklenice.

Mnogi će reći da je Velebit naša najljepša planina, jer ima sve što i druge, ali i nešto više od toga. Ipak akteri tvrde da su najbolje strane Highlandera prije svega dobri i pozitivni ljudi - solidarni, veseli i nenametljivi.

Razumljivo je da masiv između Like i mora privuče domaće planinare i trkače, ali na startu se moglo vidjeti 200 natjecatelja iz čak 14 zemalja - brojne ekipe i pojedince iz raznih krajeva svijeta - od dalekog Hong-Konga i Južne Koreje pa Njemačke, Velike Britanije, Irske, Nizozemske, Češke, Poljske, Makedonije, Belgije sve do susjednih Bosne i Hercegovine i Srbije.




Za početak je odabran ulaz u NP Sjeverni Velebit, ispod planinarskog doma na Zavižanu. Kako bi dokazali prolazak staze natjecatelji su imali zadaću putem prikupiti pečate s 5 kontrolnih točaka, a na kojima su ujedno imali priliku predahnuti te obnoviti zalihe hrane i vode, koje je osigurao organizator.

Prva točka bila je na planinarskom skloništu Skorpovac, udaljena 34 kilometra Premužićevom stazom od Zavižana, a sljedeća 15-ak kilometara dalje uz državnu cestu D25 u Baškim Oštarijama iznad Karlobaga - što je ujedno označavalo i simboličku polovicu puta.

Drugu polovicu utrke obilježile su drastično veće visinske razlike te promjene vegetacije. Valjalo je proći brojne prepreke - od uspona uz nekadašnju stazu skijališta iznad Baških Oštarija, kroz nepregledne bukove šume duž Raminih korita, preko obnovljenog skloništa na Šugarskim dulibama pa sve do 20-ak kilometara udaljene treće kontrolne točke. Ista se skrasila nedaleko vojnog objekta Panos, na oko 1.300 metara nadmorske visine.

Od vrha na Panosu do četvrtog pečata nastavljali su se izazovi 17-ak kilometara duge etape koja je završavala kod kapelice Svete Bogorodice na visoravni Veliko Rujno. Na tom potezu ujedno je označen i izlazak iz Ličko senjske te ulazak u zaleđe Zadarske županije.

Zadnja dionica do Velike Paklenice i ulaza u NP Paklenica bila je ujedno i najkraća. Uz 15 kilometara, ponajviše spuštanja kanjonom Paklenice.




Za razliku od prethodnih godina, ove je velebitske Gorštake pratilo uglavnom sunčano i lijepo vrijeme.

Treći je Highlander Velebit ispraćen uz logorsku vatru, mnoštvo smijeha i pjesme uz prepričavanje anegdota te podjelu nagrada pobjednicima ovogodišnjih dodatnih aktivnosti.

Laureati su Toni Lopac Highlander world clean up day za sudionika koji je putem prikupio najviše otpada i Vladimir Panić, osvajač najvećeg broja vrhova duž rute - Highlander peak collector.

U 104 kilometara i 200 sudionika mnogo je priča, žuljeva, bolova. Bilo je i ozljeda, padova pa i intervencija HGSS-a, ali na koncu i ponosa. Što je jedan od dionika prigodno sublimirao izjavom - Bol nestaje, ali zadovoljstvo ostaje.




Ovaj planinarski festival imao je natjecateljske komponente, a najbrži među gorštacima bio je Bojan Ožinger iz Zagreba koji je stazu prošao u rekordnih 25 sati i 4 minute, napredujući dan i noć - uz pomoć punog mjeseca.

Prvi put sam sada prošao ovu rutu od Zavižana do Paklenice i mogu reći da sam uživao. Zadnja 4 sata si mi fizički bila malo teža, a po noći nisam imao problema. Vidio sam tek par zečeva i srna, a i bilo je nekoliko čudnih očiju u mraku, dodaje najbrži gorštak uz smijeh.

Budući da je većina sudionika provela 4 ili 5 dana na stazama ove planine, često koristeći zadnje atome snage za svladavanje uspona i nizbrdica za dohvaćanje cilja - pitali smo ga u čemu je tajna njegovog rezultata?

Išao sam brzo samo jer mi je moj prijatelj Dražen Dugac rekao da "gazim" i nikog ne čekam, šaljivo dodaje.


Dok organizatori primaju pohvale za ovogodišnje izdanje velebitskog Gorštaka, dobili smo informaciju da od 2020. idu i šire, očekuju se 4 nove rute kroz 5 različitih država u svojevrsnom franšiznom modelu.

Prvi čovjek organizacije, predsjednik planinarskog kluba Gorštak i osnivač ovog događaja Igor Mlinarević kaže da se već pripremaju za novu sezonu, jer se prijave za sljedeći Highlander otvaraju kroz par dana - od 1. listopada 2019.

Vrlo sam zadovoljan s ovogodišnjim izdanjem s obzirom na to da smo imali rast broja sudionika od preko 150% u odnosu na 2018. godinu. Sve je proteklo u najboljem redu uz manje propuste na kojima ćemo raditi ubuduće, komentirao je kratko Mlinarević i pozvao zainteresirane da se prijave za, kako slogan kaže, avanturu života.




Posebna je zanimljivost i značajna brojnost Slavonaca na ovom gorštačkom festivalu, a čak 27 Essekera našlo se na popisu prijavljenih. Uz članove osječkih planinarskih društava PD 'Zanatlija' i HPD 'Bršljan Jankovac' bilo je tu i drugih sinova ravnice koji su event najčešće saznali putem društvenih mreža. Jedan od njih je i poznati osječki stomatolog Josip Čes koji je sa svojom raspjevanom ekipom uspješno završio utrku.

Adrenalin, ispitivanje granica vlastitog tijela i avantura s pravom ekipom su me potakle da se prijavim, a doživljaj prirode, nostalgija za lijepim i teškim trenucima svakako su čimbenici koji me tjeraju da idem iznova, rekao je naš sugovornik i dodao: I da, moram definitivno spomenuti Brufen. Bez njega ništa nije jednako. Dometnuo je u šali.


Sam događaj zasigurno je i pomogao rezultatima turističke postsezone, uz nesvakidašnju promociju mogućnosti ruralnih sadržaja Hrvatske.

Mnogi od sudionika Highlandera su se našli po prvi puta u našoj domovini, a Velebit im je u brojnim situacijama, baš kao na dlanu, ponudio prijedloge budućih destinacija.















Tekst: Vedran Stapić/AgroKlub
Foto: Predrag Vučković