Vox populi: Ljubav prema konjima

Zovem se Đenita Hajdarević,imam 18 godina i živim u Osijeku. Ljubav prema ovim plemenitim životinjama osjetila se od moje šeste godine.

Kao mala sam vukla roditelje za rukav da me vode na sve ergele gdje sam imala priliku provoditi neko vrijeme s konjima i jahati, ali me nije imao tko podučavati pa sam tako gledajući druge, bez imalo straha, naučila samostalno raditi s konjima.

Prošla sam kroz razne škole, manifestacije i poligonska natjecanja...

Moja priča počinje od 2016. godine kada sam odlučila kupiti sama svog konja.

Bio je to neopisiv osjećaj i sreća znajući da ne ovisim o nikome i da mogu provoditi vrijeme s konjem koliko i kada želim.

Bilo je i težih ozljeda i povreda ali nikada nisam odustala. Upravo zato sam nedavno dobila priliku i prepustila sam se radu s konjima na privatnom posjedu (Udruga u Bizovcu) uz mogućnost "vođenja" škole jahanja za što je iznenađujuća zainteresiranost mladih.

Trenutno radim s 12 konja za koje sam odgovorna i nije mi problem jer smatram da sve što se radi s ljubavlju nije teško i želim se još dugo baviti ovim sportom.

Naravno, dolazi i par volontera bez čije pomoći ne bi bilo ovako lako.

Moja preporuka iz iskustva je da prvom prilikom probate jer je jahanje i provođenje vrijeme s ovim prekrasnim životinjama odlična psiho-fizička aktivnost koja nam je zaista svima potrebna.









Tekst i foto: Đenita Hajdarević