Bršljanovi legosi na Jankovcu

„Pozivam te da prošećeš „Grofovom stazom“ i uživaš u ljepoti osobitog dijela parka prirode Papuk - park šumi Jankovac. Na stazi ćeš uz pomoć poučnih tabli doznati zašto sam davne 1860. napustio raskoš bečkog dvora i do kraja ostao živjeti u ovom miru i ljepoti te ovdje pronašao svoj vječni mir.“ Grof Janković

Nije prošlo ni mjesec dana od zadnje aktivnosti Bršljanovih legosa, a već su odlučili odazvati se ovom pozivu grofa Jankovića.

Očito su se mali „bršljanjankovci“ brzo navukli na hodanje.

Sekcija BRŠLJNOVI LEGOSI HPD a Bršljan Jankovac ponosna je na činjenicu da je prva i jedina krenula sa aktivnostima koje uključuju rad sa najmlađom populacijom djece grada Osijeka, malim vrtićarcima.

Tako je na drugi izlet Legosa, u lijepo i sunčano jutro , na staro mjesto pristiglo trideset mališana u dobi od tri do osam godina. Nasmijanih , radoznalih i nestrpljivih. Ponosno su defilirali sa šarenim kapicama na glavama i ruksacima na leđima.

U pratnji roditelja ,pod budnim okom vodiča i asistenata Bršljan Jankovca, te pojačani HGSS om nisu mogli dočekati da zauzmu mjesta u autobusu . U autobusu se tražilo mjesto više, pa makar i u nečijem krilu.

Putem do Drenovca orila se pjesma, DJ Milijan ispunjavao je sve glazbene želje, kada su se zasitili dječjih poželjeli su „ rock“

Mama Ana jei ovaj put pripremila košaru punu mirisnih kiflica za po putu.
Kod Humljana smo postali već jako nestrpljivi i jedva smo čekali izlazak iz autobusa.
Pada prva grupna fotka, a nakon nje i prva lekcija o tome tko su vodiči i zašto ih moramo slušati, kako se sigurno kretati cestom u koloni jedan iza drugoga, te da pijemo vodu i kada nismo žedni.

Putem do Jankovca ushićeno smo promatrali šumski potok i naučili da se zove Kovačica. Naučili smo ponešto o puževima i kako ih treba skloniti sa puta , bogatom biljnom svijetu i bukovoj šumi.

I sve uz pjesmu. Nitko se nije žalio na umor i vrućinu koja nas je pratila.
Po dolasku na Jankovac , vrijedne ruke Marijine, Mirjanine i Valentinine pripremile su sendviče „a la predsjednik“ koji su razgrabljeni u roku odmah.

Uslijedila je igra na obližnjem igralištu, pa svečana dodjela malih planinarskih dnevnika uz poduku da u njih treba udariti pečat i sada i na svakom slijedećem osvojenom vrhu.

Uz dnevnike je pala i kriška „torte“ naše Marije koja je malene oduševila svojom kreativnošću .

Podijeljeni u dvije grupe , krenuli smo u obilazak poučne staze i slapa Skakavca.
U uredno složenoj koloni, držeći se za uže, koje im je bilo „baš fora“ krenuli smo laganim tempom oko jezera, naučili da se riba u njemu zove pastrva, da ona živi u čistom i bistrom okruženju, da tu rastu lopoči i trska.

Zalaskom u stoljetnu šumu pitali su „jeli to sad praaaavaa šuma, tko živi u njoj?“
Obišli smo počivalište grofa Jankovića i shvatili zašto je baš ovdje pronašao svoj vječni mir.

Ipak , svima je najzanimljivija priča o Maksimovoj špilji u kojoj žive šišmiši, mališani već potkovani znanjem o tome kako oni žive i čime se hrane imali su samo želju vidjeti ih, pa su hrabro zavirili unutra.

Stazom preko grebena obišli smo i staklarsko groblje i malim ručicama pogladili grumen stakla postavljenim ispod poučne table.

No ubrzo smo u daljini čuli šum slapa,bez greške smo pogodili sa koje strane šum dopire.

E sad je strpljenje postalo krhko.

Unatoč znatiželji , stazom do slapa, zastajkujemo tražeći marke, ne one bosanske, već planinarske i znamo da smo na pravom putu do Skakavca.

Saznanje da je šum vode sve jači i da je time slap sve bliži ubrzava korake….malo smo se i pokliznuli po mekoj stazi obasipanoj šuštavim lišćem.

Slap!!! Raskošan i predivan!!! Pokazuje nam se u svoj svojoj ljepoti.
Wau! Joooj! Koliki je ! Mogu li bliže? Jeli hladna voda?

Tu oduševljenju nije bilo kraja, radost je neizmjerna, a širom otvorene oči….e to ste trebali vidjeti.

Slikamo se, sretni smo…oni malo hrabriji i odlaze probati kakva je voda.
Put nastavljamo drvenim stubama, malo previsokima za dječje nožice , treba podići te male guze, no nitko se ne buni.

Dolaskom na „sklizak teren“ Davor nam postavlja gelender da nam olakša uspon, dječja pažnja i koncentracija sad postižu zavidni nivo iz kojeg i mi veliki imamo štošta za naučiti.

I jako smo ponosni što smo se popeli uskim prolazom obavijenim stijenom.
Ponovo smo na jankovačkoj livadi,slijedi igra, zabava, druženje….veliki su već pomalo klonuli ali mališani i dalje neumorni, bosim nožicama trče po travi, pokušavaju dohvatiti veeeliiikoooog raka iz potoka, lopta je na sve strane….ručice su prašnjave, usta musava Jaffa keksom…

Preslatki smo.

Obogaćeni energijom Jankovca , ispunjeni pozitivnim doživljajima, pravimo veliki brod od papira. U njega stavljamo naše poruke : „Bilo nam je predobro, super je, doći ćemo opet, jako smo sretni…., ovo mi je najljepši dan u životu ……..i puštamo ga niz mali slap sa željom da našu pozitivnu energiju proširimo cijelim svijetom.
Uz citat :“Molim te dragi prijatelju s ovog mjesta ponesi samo prizore koje ćeš vidjeti, a za sobom ostavi samo tragove svojih stopala“, i na ideju naše vodičke, obojili smo naša mala stopala duginim bojama i njima izradili posebno remek djelo . Sa radošću i ponosom pokloniti ćemo ga društvu za uspomenu na prekrasan dan u prirodi i u nadi da će ono naći svoje mjesto u našim prostorijama na Trgu Ante Starčevića 4 u Osijeku.

BRAVO, BRAVO LEGOSI!!!!

Voditeljica sekcije: Mirela Poljak Šefčić