U Trpimirovoj ulici najzagađeniji zrak u Hrvatskoj

Proteklog tjedna Osijek je čak u dva navrata bio grad s najzagađenijim zrakom u Hrvatskoj. Naime, na internetskoj stranici Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG) nedavno je postavljena Državna mreža trajnog praćenja kakvoće zraka na kojoj se vizualno, iz sata u sat, ima uvid u kakvoću zraka na osam mjernih mjesta u pet hrvatskih gradova - Zagrebu (tri mjerna mjesta), Rijeci (dva mjerna mjesta), Sisku, Kutini te Osijeku.

Zanimljivo je, ali i zabrinjavajuće što je Osijek u tih sedam dana dvaput imao najzagađeniji zrak među navedenim gradovima, iako ovdje nema ni približno takve zagađujuće industrije kakva postoji u Sisku (Željezara, Rafinerija) ili u Kutini (petrokemijska industrija), a o Zagrebu da se i ne govori.

Unatoč tomu, Osijek je na spomenutoj mreži praćenja kakvoće zraka jedini u proteklih tjedan dana bio označen crvenom bojom kojom se označava prekomjerno zagađenje. Doduše, prekomjerna zagađenja zraka bila su zabilježena samo u razdobljima od 12 do 16 sati kada je najveća prometna "špica", u čemu se zapravo i krije odgovor jer je jedino mjerno mjesto u Osijeku postavljeno na raskrižju Ulice kneza Trpimira i Europske avenije. Upravo se ta mjerna točka nalazi na na jednoj od najfrekventnijih prometnih dionica u Hrvatskoj kojom svakodnevno prolazi na desetke, pa i stotine teških kamiona. Nadalje, Osijek je na spomenutoj mreži bio grad s najzagađenijim zrakom samo po koncentraciji tzv. lebdećih čestica (PM10) dok je prema svim ostalim parametrima, ovdašnja kakvoća zraka bila u dopuštenim graničnim vrijednostima.

Očito je da koncentracija lebdećih čestica, zbog kojih je osječki zrak proteklih dana bio najzagađeniji u Hrvatskoj, varira ovisno o intenzitetu prometa, ali i vremenskim uvjetima. Tako je u petak oko podneva koncentracija lebdećih čestica na jednom mjernom mjestu u Rijeci bila veća (34,8 miligrama po kubnome metru) nego u Osijeku (31,2 miligrama na kubni metar) što je "debelo" ispod gornje granice tolerancije od 75 miligrama. Primjerice, u danima kada je Osijek prema istim mjerenjima imao najzagađeniji zrak - u utorak, 16. siječnja, te u srijedu, 17. siječnja - koncentracija lebdećih čestica iznosila je 84,6 odnosno 98,4 miligrama po kubnome metru. Inače, koncentracije lebdećih čestica (PM10) i dušikovog dioksida (NO2) kao dva najčešća onečišćavača zraka, uobičajeno su veće zimi nego ljeti, a njihov najčešći izvor je promet. Padaline smanjuju koncentraciju lebdećih čestica, pa nisku vrijednost istih zabilježenu u petak oko podneva valja pripisati kiši koja je u to vrijeme padala u Osijeku.

"U zimskom razdoblju uočljiv je utjecaj niskih temperatura na povećanje zagađenja zraka, posredno, zbog pojačane potrošnje goriva za grijanje", navode Predrag Hercog i Renata Peternel iz Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba u nedavno objavljenom članku u Hrvatskom časopisu za javno zdravstvo. U istom članku oni ističu kako je "pravilnost dnevnog hoda 24 satnih koncentracija PM10 i NO2 kroz tjedan direktno povezana s intenzitetom prometa". Budući da lebdeće čestice uglavnom nastaju pri izgaranju goriva, biva jasnije zašto je spomenuto raskrižje u Osijeku, kao jedno od prometno najfrekventnijih u državi, ujedno i jedna od najkritičnijih točaka prekomjerne zagađenosti zraka u Hrvatskoj. Sve to govori da zrak ne onečišćavaju samo industrijska postrojenja, već i gust promet, posebice ako motorna vozila “gutaju” nekvalitetno gorivo.

Što su lebdeće čestice?

“Lebdeće čestice (PM10) mješavina su organskih i anorganskih supstanci koje najvećim dijelom potječu iz dvije vrste izvora: energetska postrojenja, te kao produkt izgaranja dizelskih goriva. U atmosferi se stvaraju transformacijom iz emisijskih plinova. Manji dio PM10 potječe i od resuspendiranog materijala s površina prometnica. U proljeće, nakon što se snijeg otopio i prometnice osušile, suhe resuspendirane čestice nošene vjetrom i turbulencijama stvorenim prometom dospijevaju u atmosferu”, objašnjavaju u svom stručnom članku o dnevnim i sezonskim varijacijama lebdećih četica i dušikovog dioskida Predrag Hercog i Renata Peternel iz Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba.

Autor: Miroslav Filipović/Glas-Slavonije.hr
Foto: Mzopu.hr