Drago Hedl dobio nagradu HND-a za životno djelo

Prošlog tjedna novinar Jutarnjeg lista Drago Hedl na svečanosti u Novinarskom domu primio je nagradu za životno djelo po izboru članova Hrvatskog novinarskog društva (HND).

Nagradu Otokar Keršovani za životno djelo Hedl je dobio zbog 40-godišnjeg rada u brojnim hrvatskim medijima te zbog hrabrosti da piše o temama koje su, čak i kada su objavljivane u lokalnim medijima, često imale širi karakter. Posebno je istaknuta činjenica kako je Hedl prvi izvještavao o ratnim zločinima u Osijeku, odnosno likvidacijama civila koje su kasnije nazivane slučaj „garaža“ i „selotejp“.



U ime portala Osijek031.com čestitamo ovim putem Dragi Hedlu, a obrazloženje ocjenjivačkog odbora HND-a možete pronaći u cijelosti dolje u tekstu:

„Nagradu Otokar Keršovani za životno djelo za 2014. godinu dobiva Drago Hedl.
Drago Hedl rođen je u Osijeku 1950. godine, a novinarstvom se počeo baviti još u studentskim danima, 70-ih godina prošlog stoljeća, honorarno surađujući u Glasu Slavonije, na Radio Osijeku, Televiziji Zagreb, te u Studentskom listu i Večernjem listu. Njegovi su radovi već tada bili prepoznati, pa kao novinar početnik 1971. godine dobiva nagradu „Večernjakove nade“. U novinarstvu je profesionalno od ožujka 1981. godine. Uz tiskane medije, gdje je objavio na tisuće priloga, okušao se radeći i kao radijski - i u samom početku - i televizijski novinar. Scenarist je nekoliko dokumentarnih filmova među kojima je najzapaženiji „Vukovar, posljednji rez“, nagrađen na Sarajevskom filmskom festivalu 2006. godine.

Objavio je 12 knjiga: romane, zbirke kratkih priča, eseja i reportaža, te nekoliko publicističkih djela.

Okušao se u svim novinskim formama, od vijesti do komentara.

U novinarskoj karijeri dužoj od četiri desetljeća objavio je niz zapaženih tekstova. Mnogi od njih nisu bili samo „cover story“ za novine u kojima je radio, već su postali i nacionalna tema, često citirani u domaćim, ali i inozemnim medijima.

Bio je među posljednjim novinarima koji su bili u okupiranom Vukovaru prije pada toga grada i među prvima je svojoj tadašnjoj redakciji Slobodne Dalmacije javio o slomu obrane Vukovara, 18. studenoga 1991. godine. O ratu u Slavoniji objavio je knjigu izabranih novinskih tekstova pod nazivom „Ratne reportaže“.

Bio je prvi koji je izvještavao o ratnim zločinima u Osijeku, likvidacijama civila, kasnije u medijima kolokvijalno nazvanim „garaža“ i „selotejp“.

Osobito je bila zapažena serija njegovih tekstova o lancu maloljetničke prostitucije u osječkom Domu za odgoj djece i mladeži, gdje su malodobnice bile podvođene utjecajnim gospodarstvenicima i političarima.

Istraživačke teme o malverzacijama u pravosuđu, koje je otkrio i o čemu je pisao, rezultirale su smjenom predsjednika Županijskog suda u Osijeku i predsjednice Trgovačkog suda u Osijeku.

Otkrio je i veliku ekološku bombu na granici Hrvatske i Mađarske, deponij sa zastrašujućom količinom toksičnih materijala među kojima je bio i Orange B. Tek nakon tih tekstova Mađarska je uklonila deponij i spalila otrove u spalionicama nedaleko Budimpešte.

Dok je bio novinar lista Feral Tribune u više je navrata, zbog svojih istraživačkih tekstova o ratnim zločinima, bio izložen prijetnjama smrću. U dva navrata, kada su prijetnje osobito eskalirale, bio je pod 24-satnom zaštitom policije. S obzirom na stanje slobode medija u Hrvatskoj i činjenicu da je radio za Feral Tribune, koji je tadašnja vlast predsjednika Tuđmana smatrala ne opozicijskim, već neprijateljskim, bio je među 120 novinara koje je pratila civilna tajna služba i među 30-ak koje je obrađivala vojna služba sigurnosti. Nakon poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima 2000. godine dobio je - kao i svi novinari koji su bili pod prismotrom tajnih službi - uvid u svoje dosjee.

Član je Hrvatskog novinarskog društva od 25. listopada 1984. Bio je predsjednik Novinarskog vijeća časti.

Član je hrvatskog PEN-a i Hrvatskog društva pisaca, a posljednjih osam godina radi u Jutarnjem listu.“



Tekst: M.M./Osijek031.com
Foto: Osijek.hr