Vox populi: Osijek - grad dobrih poruka

Možete li kao pojedinac i profesionalac biti imuni kada s publikom postanete jedno, dijelite osmjeh i istu viziju, najljepše emocije i želju da zajedno kreirate program i sadržaje koji će pozitivno djelovati na vašu sredinu?

Ili je točno to trenutak u kome spoznate da je vrijedilo, koliko god ste puta poželjeli odustati?

Nije tajna da programi koji provodimo nemaju podršku institucija i da sve što radimo financiramo samostalno bez da se naslanjamo na gradski, županijski ili državni proračun. I svaki mjesec sa strepnjom promatramo hoćemo li imati novac za plaće, doprinose, poreze, režije... a pogotovo- programe.



Koliko god je teško, nismo i nećemo odustati. Zašto? Zato što je vrijedilo.

I zato što u gradu još uvijek diše puno pojedinaca koji će prepoznati vrijednost onog što činite.



U posebnom edukativnom programu kojeg smo održali u suradnji s osnovnim školama pričali smo o prijateljstvu, o dobroti, o vrijednosti podrške, o tome što je to-pružiti ruku nekome u potrebi.

U prepunom kinu sjale su okice naših najmlađih sugrađana koji su poslije projekcije filma pitali kada ćemo se ponovo sresti.



Isti dan navečer u suradnji s Planet Artom prikazana je predstava „Ritina škola“. Danima prije, predstava je rasprodana do zadnjeg mjesta, a neposredno nakon što je predstava počela, pred dvoranom je ostala skupina građana spremna osjetiti dobru vibru, radost i smijeh onih koji su karte kupili na vrijeme i sačekati dojmove.

U publici su sjedile sve generacije naših gledatelja. Od onih koji s nama slave svoje prve rođendane, gledaju svoje prve scene na velikom platnu, na radionicama pišu svoje prve scenarije i snimaju svoje prve filmove, do onih koji se sjećaju svojih prvih ljubavi kada su se sastanci događali u kinu i onih koji su s nestrpljenjem tražili tapkaroše iza kioska. Bila je to prekrasna energija, nevjerojatna sinergija umjetnika na sceni i svih onih koji su sjedili u publici.



Svega nekoliko sati kasnije, osvanulo je još jedno sivo jutro, a kod nas se čula najljepša simfonija, smijeh i graja gimnazijalaca koji su, nakon što su popunili sve stolice, sjedili na stepenicama, klupama i podovima.

Slušali su i gledali priču o potrebi da živimo u tolerantnijem i boljem društvu, društvu bez nasilja. Pokazali su nam da nisu imuni na ružne stvari koje gledamo oko nas i da žele sudjelovati u stvaranju ljepšeg i ugodnijeg okruženja.

U sva tri slučaja, nedostajalo nam je stolica, ali nam nije nedostajalo volje da budemo dio onih koji kroz umjetnost i kulturu kao polugu, pomiču granice i otvoreno zagovaraju promjenu na bolje. I osmjeh. I prijateljstvo. I dobru namjeru. I stisak ruke.

Na jednom od pomenuta tri događanja sjedili su i navijači NK Osijek. Oni podržavaju svoj klub i žele mu čestitati 68. rođendan na najljepši način- zajedničkim gledanjem utakmice u kinu Urania kojim će započeti projekt- Škola kulture navijanja, a kojim će se odgajati nove generacije gledatelja utakmica na stadionima koji ne podržavaju ništa drugo osim dobre igre, navijanja srcem i kulture dijaloga.

Dragi mali navijači, polaznici Otvorene škole nogometa, navijači, djedovi i bake, roditelji i nastavnici, djevojke nogometaša i dragi sugrađani, dođite u kino Urania u nedjelju nešto prije 15 sati, zajedno pogledajte utakmicu, pokažite kako se srcem gleda i navija i podržite nogometaše NK Osijeka na njihov rođendan.

Prijenos utakmice je besplatan, a dobrodošli su svi koji iskreno vole svoj klub, kino Urania, grad Osijek, koji zagovaraju toleranciju i ljubav i žele živjeti u pozitivnom okruženju bez nasilja.



Kultura nije samo muzej, kazalište, galerija i kino. Kultura je način na koji se ponašamo jedni prema drugima, riječi koje izgovaramo, spremnost da pomognemo i učinimo dobro, spremnost da pružimo ruku i spremnost da zajedno činimo sve kako bismo živjeli u boljem okruženju.



Tekst i foto: Marijana Bošnjak