Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



U 23 i kusur godine od osamostaljenja Hrvatske u svim njenim vladama bila su tek trojica Osječana. Što zaključiti iz tog suhog podatka? Puko prebrojavanje ne mora ništa značiti. Kvanititeta ne podrazumijeva nužno i kvalitetu, mada je kvalitetu ponekad teško postići bez kvantitete. OK, ni dosadašnje hrvatske vlade nisu bile neko mjerilo izvrsnosti, mada njihovi sastavi, mjereni zavičajnim aršinom, ipak dosta govore o teritorijalnoj raspodjeli političke moći i prodornosti političkih snaga od baze prema vrhu.

Do aktualnog ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka Osijek nije imao svog čovjeka u Banskim dvorima još od ranih 1990-tih. Ivan Vekić bio je ministar unutarnjih poslova u ratnoj vladi, sve skupa devet i pol mjeseci. Zatim je u vladi Hrvoja Šarinića koja je trajala tek devet mjeseci, potpredsjednik bio Vladimir Šeks. Na istoj, potpredsjedničkoj dužnosti, Šeks je bio i u vladi premijera Nikice Valentića od travnja 1993. do rujna 1994. godine. Otad pa sve do kraja 2011. kada je u vladu Zorana Milanovića ušao Vrdoljak, najprije kao ministar graditeljstva, a potom gospodarstva, dakle punih sedamnaest godina, iz četvrtog grada po veličini nije regrutiran niti jedan jedni član vlade!

Čak i ako Našičanina Berislava Rončevića ili Valpovčanina Tomislava Ivića, koje je u vladu Ive Sanadera "poslao" Branimir Glavaš, uvrstimo u osječku kvotu to neznatno mijenja na stvari, ali značajno govori o ovdašnjem političkom mentalitetu. Očito ima nešto u stereotipu o probitačnim Hercegovcima, ambicioznim Dalmatincima ili lukavim Zagorcima nasuprot samozatajnih i ne baš politički poduzetnih Slavonaca.

Protutnjali su Banskim dvorima ili su još ondje mnogi moćni ministri iz Splita (Nadan Vidošević, Dragan Primorac, Neven Mimica, Ranko Ostojić, Branko Grčić... a o Sanaderu ne treba ni trošiti riječi!). Ni riječki kadrovi nisu bili epizodisti: od Željka Lužavca, Ante Simonića i Kolinde Grabar Kitarović sve do Željka Jovanovića i omnipotentnog Slavka Linića. Imao je i Zadar svoje moćne ljude poput Ingrid Antičević Marinović ili Božidara Kalmete. Krenemo li čeprkati po zavičajnoj liniji ispast će da je u dosadašnjim vladama jedan mali Bjelovar bio višestruko kadrovski superiorniji ne samo Osijeku već i čitavoj Slavoniji. Podsjetimo da su iz tog Bjelovara potekli Vladimir Strugar, Đurđa Adlešić, Gordan Jandroković, Damir Bajs, Đuro Popijač, Davorin Mlakar, Anka Mrak Taritaš... Čak je i jedna geografski posve sitna Baška Voda iznjedrila ministarske gigante poput Mate i Gorana Granića te Jure Radića. A Osječani i Slavonci? U zadnjih petnaest godina jedino je Petar Čobanković ostavljao dojam nešto moćnijeg ministra. I Vrdoljak je danas takav, ali više zbog same važnosti resora kojem je na čelu nego stvarnih političkih referenci i sposobnosti.



Osijek je specifična politička sredina. Ovdje političari više vole ostati "prvi u selu" i galamiti na metropolu nego ići u nju probiti se i dokazati. Ima li boljeg primjera od Ante Đapića koji se u trenutku kada su i on i stranka mu bili na vrhuncu snage, odlučio vratiti u Osijek postati gradonačelnik i "saditi tikve" s Glavašem.

Sam Glavaš se nikada nije dao iz Osijeka, navodno uvjeren da ga je Tuđman u ono vrijeme želio pacificirati dovođenjem u Zagreb. Kada se umorio od Osijeka, a i Osječani od njega, Zlatko Kramarić je na umu imao jedino diplomatsku sinekuru.

HDSSB-ovci su u Saboru glasni i probitačni, ali ne izgledaju kao da bi se snašli kada bi iz oporbenjačkih reklji morali uskočiti u ministarske sakoe. Šišljagić ponekad zna djelovati ozbiljno, onako ministarski, dok su ovi ostali više za ministrante. S druge strane, osječki SDP ionako je one woman show Biljane Borzan koja je visine u stranačkoj hijerarhiji dosegla najviše zahvaljujući SDP-ovom kadrovskom deficitu na istoku Hrvatske i svojoj neupitnoj lojalnosti Zoranu Milanoviću. Njezinoj budućoj političkoj karijeri dobro je došla prilika da odradi "praksu" u Europskom parlamentu.

Uzmemo li ih sve kao personifikacije svojih regija, Osječani za razliku od, recimo, Splićana težeg koraka kreću ka Zagrebu i politički su mnogo manje ambiciozni na putu do položaja u izvršnoj vlasti. Možda dijelom i u tome leži odgovor na složeno pitanje zašto su Osijek i Slavonija na rubovima interesa svake središnje vlasti u ovoj državi.

Jaroslav Bradica




Pročitajte i ostale tekstove Jaroslava Bradice u kolumni Lijeva obala


 Stranica prilagođena ispisu
03-02-2014 09:31:23 pm :: Od sutra prestajem
Da, ali, ali, ali...
Šeks je bio veći i od ministara, i u vrijeme predsjedničkog sustava i od premijera. Dakle, bio je izrazito moćan tip, čija se snaga očituje i u tome što nikada nizašto nije bio procesuiran, jer je uspostavio cijelo pravosuđe, manje više. Nadalje, Glavaš je također do jučer cijelo vrijeme bio na vlasti, i također moćan lik. Dakle, imali smo svoje ljude, ali NJIH NIJE BILO BRIGA ZA SVOJ NAROD NEGO SAMO ZA SEBE.
A budimo realni, tako će biti i nadalje.
03-03-2014 06:56:36 am :: rockeros
ko piše ovakve članke??pa ima još hrpa gradova u hr....koliko je ministara bilo iz vukovara,vinkovaca,broda,pule,dubrovnika???
što je cilj ovog članka uopće nisam skužio....
03-03-2014 09:05:55 am :: inspektormaska
Mislim da je člank ok ali problematika se odnosi na čitavu Hrvatsku a ne po regijama i gradovima. Kriza u ovoj zemlji traje od 18 i 19 stoljeća a, ta recimo moderna kriza traje i dan danas. Države se mijenjaju samo je vječna ludost i glupost hrvatskog naroda, lijenost i nesnalažljivost, ta sposobnost da uvijek krivicu za svoje jade prebacimo na nekog drugog je zadivljujuća u neku ruku. AG Matoš je o tome davno pisao u kontekstu svoga vremena a tužno je da se pveznice vide i dan danas u našem društvu.

Glupani su u većini

„Zavirite u život i vidjet ćete da su glupani neodoljiva sila jer su u ogromnoj većini, proglašujući svakog odviše umnog čovjeka bijelom vranom, ludom, nesretnikom. Kumim vas dakle dušom, ne budite tako glupi da imate pameti! Sakrijete je, oglupite. Glupani su, kako rekoh, u eklatantnoj većini, većina je normalna i sve što nije glupo proglašuje se abnormalnim, ludim! Ja sam možda samo zato u ludnici, jer nisam dosta glupo napisao ovaj panegirik za Akademiju, jer sam uopće pisao. Kao pravi mudrac, on šuti. Poznajem mnogo glupana, velikih, izvanrednih, idealnih glupana, cvijet, uzor ljudske gluposti, koji ne samo da ne pišu već i ne besjede, pa su ipak članovi parlamenta, sabora, skupština i živu od govorništva. Kako su u silnoj većini, usrećuju glupu domovinu glupim, to jest sretnim zakonima" A.G. Matoš
03-03-2014 07:18:52 pm :: milo_moje
Ove Slavonce što ste pobrojali sve lopov do lopova.




Prodajem gradevinsko z...
Na prodaju štenad fran...
Štenci francuskog buld...
Patuljaste pudle u pon...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:352

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Advent u Osijeku