Ivica Crnković novi direktor Tvornice ulja Čepin - uspješno završena privatizacija [Vijesti Osječke TV]

Ajd nek je sa srećom samo da ne bude cirkus kao u MK Slavoniji..

Zanimljiva je to prića Tvornice ulja Čepin?!?!
Tvornica ulja je poslovala i bez gosp. Vrkića takozvanoga Spasitelja. Sve mi je jasno ali nikako mi nije jasno kako to IPK-Osijek koji je 75% vlasnik ULJARE jednostavno ode u stećaj Ako znamo da unazad 2 godine tvrtke konsolidacije IPK Osijek su bili IPK robna kuća sjenjak, Mesna industrija Drniš, Farma erdut ako se nevaram i naravno ULJARA . Također znamo da su preko IPK-Osijek pojedinci htijeli preuzeti ULJARU i da je uskok intervenirao i to stopirao. Mislim da ima tu puno materijala za pisat i istraživanje kako se omogućila privatizacija uljare Čepin pojedincim.
Zanimljivo je i kako se isti ljudi pojavljuju trenutno i u ULJARI I U SLAVONIJI MK

IPK Osijek izvijestio je jučer kako je odbijen prijedlog otvaranja predstečajne nagodbe, čime se ta državna tvrtka - ostatak nekad vodećeg poljoprivrednog poduzeća u zemlji - približila na korak do konačnog prestanka poslovanja.

Direktor tvrtke, HNS-ovac Stjepan Čuraj, objašnjava kako je kraj postao izvjestan u prosincu kada je AUDIO, kao najveći dioničar, odlučio da neće dokapitalizirati tvrtku unosom nekretnina koje prilikom pretvorbe nisu bile uključene u temeljni kapital. Riječ je građevinskom zemljištu, čija je vrijednost nekad procjenjivana na više od 400 milijuna kuna, kojega je IPK Osijek planirao iskoristiti kao kolateral za kredit kojim bi se regulirali stari dugovi i pokrenuo novi investicijski ciklus.

Porezna je uprava lani zatražila stečaj, ali je na Čuraj zatražio odgodu dok se ne riješi pitanje dokapitalizacije. Tvrtka ima samo jednog zaposlenog, nema više nikakvih prihoda, a obveze su daleko veće od kapitala, pa Čuraj na sljedećem ročištu očekuje otvaranje stečaja. Inače, Vlada je prošli tjedan odobrila privatizaciju i posljednjeg društva izdvojenog iz ovog holdinga - Tvornicu ulja Čepin, koju preuzima Žito Marka Pipunića. U IPK Osijeku država i državne institucije drže 94,351 posto udjela, 3,08 posto je vlastitih dionica, a mali dioničari drže 2,41 posto.

IPK Osijek d.d. kao mati
no društvo IPK grupe na dan 31.12.2009. posjeduje poslovne udjele u slijedeim društvima:
- IPK Tvornica uljaČepi d.o.o. temeljni kapital 314.908.000 udio 81,4766%
- IPK Poslovni centar d.d. Osijek temeljni kapital 2.244.100 udio 63,44%
- IPK Svinjogojska farma Lipova
a-prkos temeljni kapital 12.689.600 udio 37,37 %
- IPK MI Drniš d.o.o. Drniš temeljni kapital 2.458.500 udio 100%
Pitanje kako je tvrtka sa 1 ili 2 zaposlena izgubila to sve da bi danas proglasila stečaj, i gdje se postavlja još jedno najfamoznije PITANJE ŠTO JE SA ZEMLJOM OD IPK_ OSIJEK koja vrijedi 5X više nego sve ove tvrtke koje je posjedovao IPK_Osijek

Možemo slobodno reći da je sve organizirani kriminal ,dakle poznato je kako su privatizirana poduzeća grada Osijeka isto tako i Uljara. Što drugo reći nego sve poznati već potrošeni političari koji još uvijek pronalaze način kako bi dobro zaradili. Zanimljivo da toliko čvrstih argumenata na propuste nepravilnosti tih poduzeća Uljare.. da spomenemo i MK Slavoniju koja je u zadnje vrijeme prozivana u javnosti nitko ne reagira . Sve se radi u nekakvoj tišini pa i tisak kako ga zovu od milja ZA SVOJE GLAS SLAVONIJE , loše informira o stanju u gradu i šire. Da pojasnimo bitno je opljačkati radnika i sirotinju i od njih stvoriti robove..

Meni nije jasno gdje je nestala hipoteka Ljubljanske banke nad IPK-om Osijek. Prema Bečkom ugovoru, koji je potpisala i Hrvatska zabranjena je prodaja takvih nekretnina dok se ne riješe međudržavni sporovi. Znači da se IPK nije smio prodati dok se ne riješi spor oko Ljubljanske banke.
Navodno je slovenska strana bila spremna na prebijanja svojih potraživanja sa dugom Ljubljanske banke, a u svrhu vraćanja duga štedišama. No hrvatska strana je izgleda to odbila i odlučila imovinu Ljubljanske banke podijeliti svojim tajkunima.

http://www.vecernji.hr/kolumne/sacuvaj-nas-boze-bracke-pravde-cepinskih-menadzera-kolumna-541771

prenosim samo dio o uljari čepin

...hrvatska vlada slavodobitno je objavila vijest o prodaji uljare u Čepinu. Riječ je o najvećem postrojenju takve vrste u Hrvatskoj u koje je država prije nekoliko godina uložila 350 milijuna kuna.

Novi vlasnik slavonski poduzetnik Marko Pipunić za nju je platio 1 (slovima: jednu) kunu, a pritom mu je država i otpisala 99,99 posto od 40-ak milijuna kuna duga. Pod utjecajem državne velikodušnosti dugova su se odrekli i privatni vjerovnici, a država se obvezala i dati daljnjih deset milijuna kuna za otpremnine 70 od oko 200 radnika. Novom vlasniku očito za rentabilnu proizvodnju nisu potrebni, a u tvornicu očišćenu od dugova obvezao se uložiti 295 milijuna kuna.

Za radnike uljare Čepin to je sasvim sigurno dobra vijest, no za bivše vlasnike tvrtke – a to je svaki muškarac, žena i dijete s hrvatskim državljanstvom – baš i ne. Naime, svaki je od nas u uljaru Čepin što direktnim proračunskim transferom, što kroz oproštene dugove i obećani novac za zbrinjavanje prekobrojnih radnika uložio barem stotinjak kuna. Taj smo novac izgubili, a da tome pribrojimo i izgubljenu dobit – ono što smo mogli zaraditi – dubioza je i znatno veća.

Krivci su za to prije svega oni koji su tom imovinom upravljali. Uljara je godinama gomilala gubitke, radeći neefikasno, s prekobrojnom radnom snagom i obavljajući jeftine uslužne poslove za privatne poduzetnike. Dug se gomilao pa smo ga sada svi podmirili.

Nažalost, vlasnike nitko ništa nije pitao, Vlada je odlučila umjesto njih, ocjenjujući kako je spas poduzeća važniji od pojedinačnih interesa radnika pa čak i vlasnika. Zadnji koji je isto tako odlučio Vedran Vilović – sad je na sudu.

Hoće li tamo i oni koji su vodili i prodali uljaru Čepin? Vjerojatno ne jer su isplaćivali plaće, čak i kad za njih nije bilo novca. To što ih je platio netko drugi, kao i nesposobnost, nažalost, nisu kaznena djela. Nju se kažnjava tek u rijetkim prilikama. Svake četiri godine na izborima.

Marko Biočina,VL.