Vox populi: Gorko iskustvo jedne vukovarske obitelji pri posjeti Osijeku
20.01.2013. 21:32
Vukovarac Mislav Margić objavio je prije nekoliko dana ovo pismo u kojem iznosi svoje iskustvo koje je njegova obitelj doživjela u Osijeku. Koliko puta ste doživjeli ili čuli slično svjedočenje kako posjetitelja Osijeka, tako i samih Osječana?
Moj otac ima 57 godina, i od rođenja boluje od cerebralne paralize. Teška bolest nije ga spriječila da se školuje, zasnuje obitelj i stvori dom.
Inače ne voli odlaziti na veća događanja, budući da ne voli biti na teret drugima... zapravo, ni ne sjećam se kada je zadnji puta ikamo išao. Naime, nakon 57 godina više ne može hodati bez pomoći hodalice ili dvije osobe.
Danas je konačno popustio nagovaranjima svoje kćeri, pa su se tako Pia, mama i tata sredili i uputili u Osijek pogledati predstavu u Hrvatskom narodnom kazalištu. Parkirali su auto na invalidsko mjesto, koje Osijek kao moderan grad osjetljiv na potrebe nemoćnih osigurava pred svakom važnijom institucijom, te uz pomoć ljubaznog osoblja ušli na sporedni ulaz. Iskreno, ni ne znam kako se predstava zvala, ni kakav im je dojam - jer ono što su mi ispričali mi je zgadilo i HNK, i Osijek, i život.
Naime, nakon što su se ugodno smjestili u kazalištu, pred HNK se pojavio čovjek, primjetio automobil sa vukovarskim tablicama i invalidskim oznakama, te pozvao pauka. Dok pauk nije stigao, vrijeme je kratio šutajući auto i psujući 'majku četničku'. Pod budnim okom kazališnog portira, pauk je auto odvukao kamo god se već auti odvlače. Portir je bio toliko ljubazan da mom hendikepiranom ocu objasni kako Grad Osijek invalidima izdaje zasebne dozvole za parkiranje, te da ga uputio gdje može podići svoj auto.
Ne želim sada uopće ulaziti u opravdanost propisa koji praktički od ne-Osječana rade građane drugog reda, te dijelom poražavaju samu svrhu postojanja invalidskih parkirnih mjesta, niti ću zahtijevati da se takvi propisi ne primjenjuju na mog oca. Želio bih shvatiti portira, koji je sjedio i gledao kako se sve to odvija, bez da je ušao u kazalište i upozorio - jako je dobro znao čiji je auto. Želio bih shvatiti na osnovu čega je taj neimenovani čovjek zaključio da se radi o autu čija je mater četnikinja. Želio bih shvatiti radnike pauka koji su zaključili da je bolje odvući auto sa dvije različite invalidske oznake, nego jednostavno ostaviti parkirališnu kaznu.
Tata nije ništa komentirao, odnio je rješenje u svoju sobu i planira ujutro platiti 500kn. Nije ni prvi ni zadnji puta da trpi tuđe iživljavanje zbog svoje bolesti, ili zato što je netko zaključio da možda nije dovoljno velik Hrvat.
Mislav Margić
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (5)
