[FOTO] AIESEC: Igorova ukrajinska avantura

Vrijeme studiranja, vrijeme je druženja, zabave i izlazaka, jedno od najljepših životnih razdoblja, ali isto tako to je vrijeme obveza, novih odgovornosti, vrijeme osobnog rasta i razvoja. Studenti se kroz obrazovanje pripremaju za vlastitu budućnost, a oni hrabriji, već sada ostvaruju svoje snove iz djetinjstva. Malo tko, kao dijete nije poželio otuptovati u neke bolje daleke krajeve, vidjeti izlazak sunca u Japanu, doživjeti Azurnu obalu ili prošetati ulicama najvećih svjetskih metropola. Samo oni rijetki, to doista i ostvare, odvaže se na korak u svijet te obogate vlastiti život jedinstvenim iskustvom. Upravo se na takav korak, prije nekoliko mjeseci, odvažio i Igor Ignjačić, student Filozofskog fakulteta u Osijeku. Naime, Igor je tijekom svog dvogodišnjeg aktivnog članstva u studentskoj udruzi AIESEC, sudjelovao u brojnim aktivnostima i događajima, upoznao ljude iz različith zemalja, a također okušao se i u vođenju projekta "Akcija, a ne reakcija".



Tako se logičnim slijedom, rodila ideja odlaska na međunarodnu praksu. Riječ je o najintenzivnijem iskustvu, koje nudi studentska udruga AIESEC. Između 110 zemalja svijeta, u kojima je praksa dostupna, Igor je za svoje odredište izabrao Ukrajinu, točnije najveći grad istočne Ukrajine, Donetsk, u kojem je pronašao zanimljivu praksu. Stigavši u Ukrajinu, vrlo brzo nestale su sve predrasude, koje je priznaje Igor, kao i većina ljudi sa našeg područja, imao vezano za područje istočne Europe. Igor je vrlo brzo shvatio koliko je u krivu, pružio je jedinstvenu priliku sebi i Ukrajini te doživio nezaboravno iskustvo. Koliko mu se svidjela Ukrajina, dovoljno govori činjenica da se planirani dvomjesečni boravak pretvorio u petomjesečnu ukrajinsku avanturu.



Europska žitnica, kako se prostor Ukrajine često naziva, zbog plodne zemlje crnice, Igora je, početkom veljače, dočekala okovana snijegom i ledom, dok se temperatura spuštala i do nemilosrdnih -27°C. Međutim, Igor i njegove kolege iz četrnaest zemalja svijeta ( Indonezije, Egipata, Japana, Kine, Brazila, Novog Zelanda itd.) nisu se dali pokolebati, već su ovu priliku iskoristili za uživanje u snježnim radostima. Projektima, koji su ih čekali, također su pristupili sa velikim entuzijazmom i žarom, bez obzira na zimsko okruženje u kojem su se našli.



Kako doznajemo od Igora, on je zajedno sa mladićem i djevojkom iz Meksika te sa djevojkom iz Brazila radio na korporativno edukativnom projektu za studente različitih fakulteta. U projektu su sudjelovale četiri velike tvrtke, različitih djelatnosti. Tako su škola stranih jezika, lanac supermarketa, lanac trgovina računalnom opremom te marketinška kompanija dale svoj tzv. Case study. Igorov zadatak, kao i zadatak njegovih kolega, bilo je vođenje i usmjeravanje grupa studenata na temu project management, kako bi svi zajedno što bolje odradili projekt za neku od navedenih tvrtki. U slobodno vrijeme, kada se nije radilo na projektu, Igor je zajedno sa svojim kolegama upoznavao Donetsk.



- Radi se, naime, o gradu s milijun stanovnika, industrijskom gradu poznatom po mnogobrojnim rudnicima i tvornicama, ali i o gradu sporta – posebno nogometa, iz kojeg dolazi i poznati nogometni klub Shaktar Donetsk, kojem je kapetan naš reprezentativac Darijo Srna. Naravno, obilazak jednog od od najnovijih i najmodernijih stadiona u Europi, te odlazak na nekoliko utakmica bili su neizbježni - priča Igor o svom doživljaju Donetska.



Po završetku projekta, koji se odvijao na nacionalnoj razini u devet gradova diljem Ukrajine, u glavnom gradu Kijevu organizirano je zatvaranje te svečana dodjela nagrada. Praktikanti iz svih gradova zajedno su se okupili na tom događaju, kojeg se Igor prisjeća sa veseljem i ponosom, jer je kako kaže dobio nagradu za najveći pozitivni utisak na svoj tim studenata sa kojima je radio na projektu. Projekt je uspješno završio, ali Igorovo oduševljenje Ukrajinom, Donetskom, tamošnjim ljudima te lokalnim odborom AIESEC-a, sa time nije prestalo. Odlučio je kako svoju avanturu još ne želi privesti kraju, te je tijekom travnja, svibnja i lipnja, u dogovoru s AIESEC-om ostao raditi na još jednom projektu.



Tako je nakon hladne Ukrajinske zime, u Donetsku dočekao i prve proljetne zrake sunca. Uslijedio je projekt po nazivu English Speaking Club, tijekom kojeg su Igor i djevojka iz SAD – a sudionicima projekta više puta tjedno održavali tzv. "razgovorne klubove", u okviru kojih su pripremali brojne zanimljive teme, diskusije, vokabular, idiome, fraze i slično na engleskom jeziku.

- Mladi ljudi; učenici, studenti i zaposleni koji su učili engleski u školi ili na raznim tečajevima, no nemaju ga priliku koristiti aktivno u svakodnevnom životu, tako su dobili priliku razviti svoje govorne vještine ili naučiti nešto novo - ističe Igor.



Osim što je vrijedno radio, Igor je, zajedno sa svojim kolegama, dane provodio uživajući u ukrajinskom gostoprimstvu, putovanjima, druženjima i zabavi. Kako kaže, nije prošao niti jedan dan, a da nisu zajedno šetali gradom, odigrali partiju bilijara ili stolnog tenisa, nadigravali se u nogometu ili jednostavno otišli na piće te razmjenjivali vlastita iskustva i anegdote. Početkom lipnja, Igor je u Ukrajini dočekao, ono što je također i ostatak Europe željno iščekivao – nogometni turnir EURO 2012.

- A kako je Donetsk bio jedan od gradova-domaćina, ubrzo smo se i mi našli izgubljeni u navijačkom ludilu i euforiji - prisjeća se Igor.

No kao i svemu, tako je i Igorovom projektu došao kraj, a sa time i kraj njegova boravka u Donetsku i Ukrajini. Tijekom pet mjeseci provedenih tamo, stekao je iskustvo rada u dva potpuno različita područja (korporativni project management, te predavanje engleskog jezika), upoznao je preko sto stranih studentata iz raznih država svijeta, družio se s mladim ljudima iz Ukrajine, putovao i posjetio desetak gradova, te naučio mnogo o kulturi, običajima, životu te jeziku.



- Radno iskustvo, prijatelji, upomene i suveniri samo su neke od stvari koje sam donio nazad sa sobom u Hrvatsku. Ono bitnije su sitni detalji, situacije i događaji, koje ne možete iskusiti sjedeći kod kuće - kaže Igor.

Upravo ti sitni detalji, situacije i događaji čine ovakvo iskustvo potpunim, zauvijek ostaju u sjećanju, mijenjaju pogled na svijet. To je ono što studenti, koji se vrate sa međunarodne prakse, nose u sebi, ono što ih čini drukčijima, boljima. Sve što je potrebno jest imati volje za širenje vlastitih granica, izabrati jedinstveni put za sebe te pružiti ruke svijetu, jer nitko nam neće pripremati dobrodošlicu, ako prema njemu ne krenemo, isto je i sa svijetom.