AIESEC: "La vita e bella" na hrvatski način

Ne obazirući se nimalo na prilike koje im se konstantno pružaju što na fakultetu, to i u brojnim studentskim udrugama, većina studenata propušta mogućnosti osobnog i profesionalnog razvitka te upoznavanja novih zemalja, kultura i običaja, kao i stjecanja doživotnih prijateljstava s ljudima iz svih dijelova svijeta. Strah od prelaska granica Lijepe naše i odlaska u "bijeli svijet" ostavljajući za sobom obitelj, prijatelje i sigurnost vlastitog doma sve je ono što čini prepreku mladim ljudima da prožive možda najbolje vrijeme svog života i dožive intenzivna multikulturalna iskustva. Srećom, postoje i oni studenti koji su dovoljno hrabri da se suoče sa svojim strahovima, prihvate izazov i pođu u nepoznato.



Jedan od svijetlih primjera je Marcela Marinović, studentica Ekonomskog fakulteta u Osijeku i nekadašnja članica studentske udruge AIESEC-a. Uz sve ono što AIESEC nudi, kao što je sklapanja prijateljstava na (inter)nacionalnoj razini, organiziranje konferencija, prikupljanje sredstava za realizaciju istih ili kao mentorstvo novim članovima, prilika odlaska na praksu je beneficija volontiranja i zadnji korak prije nego postanete Alumni. Za svoje "mjesto pod suncem" Marcela je odabrala državu na jugu Europe, odnosno susjednu nam Italiju. U državi koja je sinonim za umjetnost i kulturu, svoj dom u razdoblju od rujna do sredine prosinca 2011. pronašla je u regiji Pijemont i njenom glavnom gradu Torinu. Grad, koji se jednom riječju može opisati kao elegantan, bio je prvi glavni grad Italije prije Rima, s milijun stanovnika i domaćin Olimpijskih igara 2006. Veliki izbor parkova, muzeja, tematskih sajmova, blizina Alpi, tvornice automobile, kao i ljepote arhitekture su ono što čine ovaj grad prepoznatljivim i vrijednim za posjetiti.

Iako je imala razgovore za prakse od Katra do Šangaja, financijski rang putnih troškova zahtijevao je da se ograniči na Europu. Uz šest praktikanata bila je dio projekta pod nazivom "Green Gear", kojemu je svrha promocija društveno odgovornog poslovanja (CSR) uz partnerstvo s desetak poduzeća kao što su Grom, M**Bun, Aqua Sant'Anna, Riso Gallo, Kappa i drugi. Bili su zaduženi za kontaktiranje i upoznavanje istih, izradu slogana, logotipa i majica, dizajniranje web stranice sa sadržajem kojeg su sami nadopunjavali i sudjelovanje na konferenciji u prosincu. Uz ovaj projekt, bila je praktikant i na drugom projektu "Torino Without Borders", gdje je predavala engleski. Uključila se na sredini projekta i predavala u pet različitih škola u mjesec dana. Opis posla je bio znatno drugačiji od prvoga, u kojem se nije moglo osloniti na ostale članove tima, nego je bilo potrebno znati privući pozornost učenika, imati pedagoški, ali i prijateljski stav te svakako opuštenost i smisao za humor.



Radeći na ovim projektima, Marcela je usavršila praktično znanje svoje profesije u struci marketinga, usvojila je tehnička znanja kao što je kreacija videa ili postera korištenjem dotad nepoznatog programa kojega je danima proučavala, pronašla je strast za kuhanjem i potvrdila istu za pisanjem, strah od javnog nastupa i neprihvaćanja izbalansirao se kroz snimanje razgovora sa studentima nasred fakulteta i održavanja fokusa šest različitih razreda po danu. Da je ovo sve urodilo plodom, imala je priliku vidjeti kada su učenici potpisivali peticiju da je se zaposli za stalno kao profesoricu ili kada je razgovorom motivirala maturante strukovne škole da se upišu na fakultet.

Kulturni šok koji je doživjela nije bio klasičan, više iznenađujuća spoznaja da Afro-Amerikanaci i Alžirci čine nešto manje od polovice stanovnika Torina - da nema talijanskih zastava na svakom uglu, vrlo bi teško bilo za pogoditi gdje se nalazite. Također je zanimljivo spomenuti da većina ljudi stoji u grupicama ispred kafića te imaju svoje plastične boce s pićem, a za razliku od puritanske Amerike (te po novom zakonu i kod nas) – hodanje s čašama po ulicama je manifestiranje živosti, mladosti i dobre zabave. Kao potvrdu toga kao dobrog poteza – kroz cijeli vikend nisu svjedočili niti jednoj tuči, neredu ili smeću na ulicama.

Osim pozitivnog kulturnog šoka, fantastični smještaj u koji su uselili i prije službenog otvorenja, druženje s praktikantima u apartmanima, karaoke, gledanje talijanskih filmova u kinu, "Laser game" adrenalin, "Befed" pub i aperitivo večere su još jedna stvar koja je činila boravak ondje dinamičnim i uzbudljivim. Za praktikante i cimere kaže da su bez pretjerivanja njeni prijatelji za cijeli život, a kako i drugačije nazvati osobe koje vam pjevaju "Sretan rođendan" u ponoć na preko 20 stranih jezika, biti dobrodošao u njihove domove u zemljama u blizini ili na kraju svijeta te ljubav zbog koje se vratila u Italiju samo tjedan dana nakon dolaska kući za blagdane.



Poslušajte Marcelin savjet i zavrtite globus, iskoristite mogućnosti koje vam nudi studentska praksa preko AIESEC-a! Upravo su sad u ponudi izvrsni projekti u talijanskim gradovima Torinu, Rimu, Anconi, Genovi i Palermu. Posjetite AIESEC-ovu stranicu, saznajte više o odlasku na praksu i već u ožujku budite u Italiji! Hrvatska vam neće nedostajati na nekoliko mjeseci, učinite nešto za sebe i upotpunite svoj životopis, no imajte na umu da su najvrjednije stvari one koje nisu stavka u životopisu, već uspomene i prijateljstva koja će vas pratiti do kraja života!

Tekst & foto: AIESEC