AIESEC: Volontersko iskustvo koje donosi neprocjenjivo bogatsvo

Unatoč danas gotovo uvriježenom stavu društva o mladima kao inertnima, pasivnima i nespremnima za ono što mnogi vole nazivati „pravi život“, još uvijek postoje neke od svijetlih točaka našeg društva. To su studenti koji osim brojnih, zahtjevnih i vremenski gotovo „neograničenih“ fakultetskih obaveza nastoje zadovoljiti svoju avanturističku, proaktivnu, osobnost upuštajući se u jednu od pustolovina svojih života.

Upravo se ona najčešće realizira u obliku volontiranja, čime je djelomično smanjen financijski trošak, nimalo zanemariv za budžet prosječnog studenta, a zagarantirano je pregršt zabave, rada, poznanstava te razvoja vlastitih znanja i vještina. Sve je više i onih za koje cilj nije napraviti samo korak preko kućnog praga, već doživjeti internacionalno iskustvo rada sa strancima različitih profila i interesa.

Jedna je od takvih i Marija Erkapić, studentica Ekonomskog fakulteta u Osijeku, koja je svoj djelić međunarodnog iskustva prakse, uz pomoć studentske udruge AIESEC, odlučila pronaći u Rusiji. Putnica “ruskoga voza” tako se uputila u „Veneciju sjevera“, točnije u Sankt Petersburg, tražeći, kako kaže, mjesto koje bi odgovaralo njezinim željama, mjesto o kojemu uistinu ne zna mnogo, a koje želi upoznati, mjesto koje je dovoljno blizu, a istovremeno dovoljno daleko. Projekt na kojemu je radila zajedno s još 30-ak studenata iz različitih zemalja svijeta nosio je naziv „Open yourself“, a osmišljen je na način da tinejdžere u dobi od 13 do 18 godina upozna s danas vrlo aktualnim temama vezanim uz samorazvoj pojedinca.

Projekt se provodio u grupama od po tri studenta u školama i to na teme kulturalne raznolikosti, liderstva, samosvijesti, tolerancije i sl. Smještena, suprotno svojim početnim „predrasudama“, u barokno uređeni stan četveročlane obitelji koja ju je ugodno i srdačno ugostila te iznenadila svojim prilično dobrim engleskim bez ruskog naglaska, Marija je mogla započeti svoje iskustvo i prepustiti se čarima prelijepoga grada.

Također, valja istaknuti kako je bilo i nebrojeno situacija „snađi se rukama i nogama, kako znaš i umiješ“ no to su sitnice koje iskustvo čine bogatijim. Nadalje, prepričava Marija, nekoliko si je puta pokušavala dokazati kako ondje nije turistički, već „poslom“ te je trgovine, barem u početku, promatrala iz pristojne udaljenosti. Dugi niz godina bez pristupa zapadnoj kulturi rezultirao je velikim brojem primamljivih kopija zapadnjačkih lanaca s brojnim natpisima na ruskoj ćirilici – naime, Rusi, generalno gledajući, slabo pričaju engleski.

Jedan od ne toliko neobičnih, ali slatkih kulturalnih šokova, bila je spoznaja o palačinkama kao jednima od tradicionalnih jela Sankt Petersburga, bilo one slatke ili slane te pristupačnih cijena od jednog eura i manje. Osim fine papice, vrijeme se ni u kojem slučaju nije koristilo na bezvezarije, stoga je treći najveći muzej u svijetu – Hermitage, bio i više nego vrijedan posjeta. Naime, studentima je ondje ulaz u potpunosti besplatan, a Marija je još uvijek pod dojmom crvenoga tepiha u predvorju, oslikanog stropa i pozlaćenih ornamenata.

Na temelju svoga iskustva Marija se osvrnula i na upoznatost Rusa s divnom nam Hrvatskom. Naime, naišla je na nepoznavanje njezina geografskog položaja, ali i na priličnu nezainteresiranost da se trenutno stanje „neznanja“ zamijeni pokojom korisnom informacijom.Naposljetku, kaže kako je jedan od fenomena koji dolaze s praksom, izuzev slučajnog razmišljanja na engleskom, kojemu je svakodnevno izložena, i potpuni gubitak pojma o vremenu, danima, datumima i zbivanjima u svijetu.

– Ako ništa drugo, uistinu živimo ovdje od danas do sutra i zbog toga – work hard and party harder, zaključuje studentica Ekonomskog fakulteta kojoj je ovo iskustvo promijenilo život i navelo ju na razmišljanje o odlasku na još jednu AIESEC-ovu praksu.

Danijel Čižek također se odlučio na taj veliki korak odlaska u stranu zemlju na nekoliko mjeseci nakon što je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu. Danas, dva tjedna nakon povratka s prakse, kaže kako mu ni u jednom trenutku nije bio žao što se prijavio za praksu. Na AIESEC-ovu praksu odlučio se još prije dvije godine, no obveze na fakultetu sprječavale su ga u pronalasku idealne prakse i u odlasku na istu. Upisavši završnu godinu diplomskog studija, odlučio je da je ovo prava godina za novo iskustvo i pustolovinu.

Nakon nekoliko mjeseci traženja “prave” prakse i prijave na nekoliko volonterskih i stručnih praksi, dobio je potvrdni odgovor iz Poljske, gdje je mogao raditi u struci i dobivati plaću, te Slovačke, gdje je pronašao volontersku praksu. Poljsku je odabrao zato što mu je njihova ponuda vremenski više odgovarala, a i grad u koji je išao je puno veći.

Po dolasku u prekrasni poljski grad Szczecin shvatio je da nije pogriješio. Prvi dan na poslu dobio je „buddyja“ koji mu je pomagao da se snađe i bolje upozna s poslom koji će raditi, ali i gradom. Ono što ga je najviše dojmilo bio je ured i radna atmosfera.

– Prvo što sam primijetio na poslu bili su bilijar, Play Station 3 i pikado, a kolege su me odmah prihvatili i objasnili dosta stvari o načinu poslovanja firme, kaže Danijel.

Budući je Squiz multinacionalna kompanija s uredima po cijelom svijetu, službeni jezik je engleski i bez problema je mogao komunicirati s bilo kime.

– Ono što se događalo od mog dolaska u Poljsku pa do danas ne može se dočarati u nekoliko rečenica, ali zamislite osjećaj kada skačete ispred pozornice na koncertu Prodigyja zajedno s još 700 000 ljudi na jednom od najvećih open-air festivala u Europi, kada u samo 6 tjedana toliko dobro upoznate nekoliko ljudi s kojima ćete ostati prijatelji do kraja života i kada steknete iskustvo koje vrijedi više od svih 5 godina fakulteta, oduševljeno prepričava Danijel.

Na kraju zaključuje kako je i njemu ova praksa na koju je otišao preko AIESEC-a nakon samog članstva i rada u organizaciji, nešto što će mu zauvijek ostati u prekrasnom sjećanju, a što mu je već sada omogućilo veliko napredovanje u poslovnom smislu i budućoj karijeri.