Izložba Mileta Nekića: "To je moja zemlja"

U utorak, 23. kolovoza 2011. s početkom u 20 sati , u Galerija Waldinger (Fakultetska 7, Tvrđa, Osijek) održat će se izložba slika, crteža i skulptura "To je moja zemlja"-Mile Nekić.

Izložba je otvorena od 23. kolovoza do 05. rujna 2011.

Radno vrijeme galerije: utorak – nedjelja od 18 do 21h

Ulaz je slobodan.

Mile Nekić rođen je 02. srpnja 1947. u Tompojevcima kod Vukovara. 1969. napustio je Hrvatsku i otišao u Australiju gdje se aktivno uključuje u političke aktivnosti u korist istine o hrvatskom narodu i stvaranja hrvatske države. 1979. je uhićen, lažno optužen i osuđen na 15 godina strogog zatvora za terorističku aktivnost. 1984. za trajanja zatvorske kazne upisuje umjetničku akademiju, East Sydney Tehnical College, koju završava 1988. kada je i pušten na slobodu. 1991. u rujnu, vraća se u domovinu i pristupa ZNG Osijek. Član je Udruge dragovoljaca domovinskog rata, Hrvatskog društva političkih zatvorenika te dobitnik odličja: Spomenice domovinskog rata 1990-1992, Spomenice domovinske zahvalnosti, Medalje Bljesak, Reda hrvatskog pletera, Reda hrvatskog trolista i Reda Stjepana Radića.
Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek.



"Stvaralaštvo Mileta Nekića zaokupljeno je duhovnom prazninom. Prazninom koja nastaje uzastopnim razočaranjima sveukupnim svojim okruženjem. Složena životna sudbina i surova stvarnost ovoga trenutka kontinuirana su uporišta nesretnosti.

Otuđenost vrišti s njegovih slika, crteža i skulptura. Plošnost je oličenje jezgrovitosti. Koncentracija autora na osnovna obilježja bez puno detalja otkriva nam dubinu njegova poimanja svijeta. Platnima specifi čne kromatike ukazuju se simbolični prikazi. Đeram. Konj. Stablo. Ptica. Ljudi.

Motivi koji međusobno ne komuniciraju. Svaki stoji za sebe. Šuti. Postoji. Vegetira. Djela na kojima su prikazani ljudi osobito su teška. Težina stanja ne proizlazi samo zato što ih autor tako doživljava i prikazuje, nego i zbog toga što je to naša stvarnost. Tumaramo svojim putovima često se ne osvrčući oko sebe. Registriramo obličja. Unutrašnjost nam ostaje nepoznata. Opća bezdušnost nas je sve pokorila. Više ju ljudi ni ne primjećuju jer je postala dio stvarnosti. Stoga nas Nekićevo likovno stvaralaštvo i u slici, i u crtežu i u skulpturi osvještava. Otrežnjava. Gdje smo?

Sve je svedeno na znak. Nema osobnosti. Nema životnosti. Nema strasti. Sve je nestalo. Ostala je jedna velika duhovna praznima među svima, a ova su djela postala zrcala naše žalosne stvarnosti.

Tračak entuzijazma naziremo u Nekićevim pejzažima bez ljudskih prikaza. Koloristika ovih platna nešto je živopisnija i optimističnija. No i priroda je pokorena. Kontrolirana.

U crtežima autor otvara svoju dušu neposredno. Spontano i jednostavno. Bez primisli. Izbor motiva i obilje detalja otkriva nam jednog drugog Nekića. Prepunog senzibiliteta. Sve vidi. Sve zna.

Zasebnu cjelinu predstavljaju dvije izložene skulpture. Bijele krhke fi gure bez osobnog identiteta jasno se legitimiraju. Unatoč lakoći oličenje su teških muka fi zičke i duhovne naravi. I premda predstavljaju osobnosti dio su općeg stanja svakoga od nas." Grgur Marko Ivanković