Uzdanice bolje budućnosti omamljene turbofolkom do jutra bauljaju Tvrđom
09.07.2011. 13:00
Osijek je grad čije se ime u prošlosti izgovaralo s poštovanjem.
Grad velikih ostvarenja i iskoraka u povijesti, a slični su mu iskoraci potrebni i danas kako bi ponovno krenuo naprijed; rezime je promišljanja Grgura Marka Ivankovića, cijenjenog povjesničara umjetnosti i ravnatelja Muzeja Slavonije, o svojem gradu.
"Osijeku je potrebno pokretanje velikih infrastrukturnih projekata, poput nove, elegantne i vrijedne zgrade Autobusnog kolodvora - od proširenja južne zaobilaznice kojom će se ublažiti dugogodišnji problemi gradskog prometa, preko sjevernog kolektora, čime će početi sanacija problema vlage, ponajprije u Tvrđi, pa do produženja promenade kojom će, napokon, uz Dravu biti povezani Donji i Gornji grad.", nabraja Ivanković.
Tvrđa kao oživljeno povijesno gradsko središte, dodaje, zaslužuje znatno višu razinu brige od općeg stanja prometnica, popločenja, čistoće, stanja zgrada i, ponajprije parkiranja po pločnicima (zbog čega učenici, studenti, građani i turisti moraju hodati po prometnicama) pa do neprimjerene razine buke do duboko u noć.
"Zasebnu osudu zaslužuje repertoar kojim dominira noćno 'arlaukanje', a za toliki broj poklonika tog zvukovlja zasigurno nije kriv nitko drugi nego kućni odgoj. I tako u svitanje dana, omamljeni tutnjavom turbofolka, prekrasnim baroknim trgom, kroz nanose porazbacanih papirnatih omota od pljekavica teturaju urličući, ravnopravno pijani, mladići i djevojke. Sinovi i kćeri brižnih roditelja i uzdanice bolje budućnosti našega grada.", opisuje ironično ravnatelj Muzeja, objašnjavajući "kako mu je optimizam usahnuo pred surovom stvarnošću."
"Siđemo li s kvrgavog tvrđavskog popločenja na asfaltnim nanosom 'zataškani' pločnik Europske avenije prema secesijskom nizu - još jednom ponosu našega grada - stižemo na primjereno uređen gornjogradski glavni trg na kojem više nema gradske vreve. Nestala je većina vitalnih urbanih sadržaja od kavana do špecerajskih dućana. Tome nisu isključivi krivci novi trgovački centri nego opći okviri društvenog ponašanja. Nedavnim povratakom kultne osječke skulpture Ljudi ponovno će, nadam se, oživjeti gradski štih", procjenjuje veliki zaljubljenik u Osijek.
Zlatne ribice u parku
Ivanković podsjeća na to da su izgled i uređenje prelijepe osječke promenade svojedobno osvojili prestižnu svjetsku nagradu u Barceloni, a ona potvrđuje važnost očuvanja longitudinalnog grada prepunog zelenila.
"U njemu se ističu najstariji i zaštićeni Tomislavov perivoj, u koji treba na izvorno mjesto vratiti Frangešov spomenik 78. osječkoj pukovniji. Držislavov park, kao jedini projektirani park nakon Drugog svjetskog rata u Osijeku, pak treba vratiti u izvorno stanje uključujući, danas zatrpana, jezerca u kojima su nekoć, vjerovali ili ne, plivale i zlatne ribice", napominje povjesničar.
Neprimjeren izgled Avenije
Prema riječima Ivankovića, ulični "ansambl" Europske avenije, skladan spoj historicizma i secesije, remeti trenutačno neprimjereno stanje pročelja, predvrtova, ograda i parkirališta.
"Njihovim uređenjem, primjerenim osvjetljenjem i povratkom travnate linije, umjesto parkiranih automobila, vratilo bi se dostojanstvo ulice koja nas, u pravom smislu riječi, povezuje s europskim kontekstom. Također, revitalizacijom i primjerenom prenamjenom industrijske arhitekture bilo bi važno sačuvati sjećanje na vrijeme kada je Osijek bio jedan od najindustrijaliziranijih gradova, ne samo Hrvatske.", ističe.
Autor: Tomislav Levak/Glas-Slavonije.hr
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (13)
Osijeku[/b] je potrebno pokretanje velikih infrastrukturnih projekata, poput nove, elegantne i vrijedne zgrade Autobusnog kolodvora - od proširenja južne zaobilaznice kojom će se ublažiti dugogodišnji problemi gradskog prometa, preko sjevernog kolektora, čime će početi sanacija problema vlage, ponajprije u Tvrđi, pa do produženja promenade kojom će, napokon, uz Dravu biti povezani Donji i Gornji grad.[/i]", nabraja Ivanković.
Veliki infrastrukturni projekti, koji su nužni i potrebni, uvijek imaju podršku. No, povjesničari i umjetnici često zaboravljaju da je veći problem, od neuređenih pločnika i parkova, činjenica da ljudi nemaju posla. Parkove se može urediti i kad se prekine egzodus obrazovanih Osječana.
"Zasebnu osudu zaslužuje repertoar kojim dominira noćno 'arlaukanje', a za toliki broj poklonika tog zvukovlja zasigurno nije kriv nitko drugi nego kućni odgoj. I tako u svitanje dana, omamljeni tutnjavom turbofolka, prekrasnim baroknim trgom, kroz nanose porazbacanih papirnatih omota od pljekavica teturaju urličući, ravnopravno pijani, mladići i djevojke. Sinovi i kćeri brižnih roditelja i uzdanice bolje budućnosti našega grada."
Izvanredna misao kojoj se nema što dodati.
Tvrđa zaslužuje posebni interes. Primjerice, umjesto 50-60 milijuna u most koji ne vodi nikamo, s tim bi se novce riješilo mnog problema Tvrđe, jasno, ako uopće postoji nekakav program ili ideja što sa Tvrđom napraviti (a to naravno ne postoji, tek se s vremena na vrijeme netko sjeti laprdati o prometu, noćnom životu, ili spuštanju za 20 centimetara).
treba na izvorno mjesto vratiti Frangešov spomenik 78. osječkoj pukovniji.
Da ne bi opet spomenici upali u prvi plan, možda je bolje da se ova trnutačna vlast suzdrži od svih daljnjih poteza iz spomeničke problematike. Kada dođe netko manje primitivan, ili manje mafijaš, onda možemo opet pričati o spomenicima. No, da treba rekonstruirati spomenike koje su glavaševci digli u zrak, to je jasno. Predlažem Hdssb-u da novce koji su bili namijenjeni podmićivanju sudaca iskoristi za obnovu spomenika koje su isti ti ljudi digli u zrak. Time bi se možda iskupio dio grijeha te zločinačke organizacije, a osječka bi vlast dobila za mrvicu civiliziraniji karakter. No, ponavljam, možda je bolje da se okanu spomenika, jer bi mogli uskoro dobiti novog Tuđmana i Isusa (možda u jednom spomeniku), baš kao građani nekog drugog, nekad velikog grada.