“Srednjika” je puna ožiljaka koje ostavljaju šatori, kamioni i godine

Brojne manifestacije, dolazak kamiona, postavljanje opreme, ali i zub vremena ostavili su brojne ožiljke na Srednjoškolskom igralištu. Malonogometna igrališta, umjesto glatke podloge, prekrivena su raznim pukotinama i rupama iz kojih na mjestima već i raste korov. Nezadovoljni sportaši rekreativci dodatno su ogorčeni postavljanjem šatora u kojemu se održava Osječko ljeto mladih, a zbog kojeg je “Srednjika” praktički neupotrebljiva.

- Na terene ne možemo jer se tu nalazi veliki šator, a svaka manifestacija ostavi trajni trag i razna oštećenja. Tereni su puni rupa koje se buše za postavljanje pozornica, šatora, šankova i druge opreme. Na “Srednjiki” se održavaju politički skupovi, koncerti i tko zna što sve ne, a novac koji se uprihodi od takvih manifestacija ne troši se na popravljanje ovog prostora. Kada bi se samo dio tog novca uložio natrag, sva bi se oštećenja mogla sanirati - kaže Hrvoje s Vijenca Ivana Meštrovića koji s prijateljima nekoliko puta tjedno odlazi na Srednjoškolsko igralište.

Primjedbe rekreativaca nisu rijetkost, a obilazak najvećeg kompleksa za sportaše rekreativce u Osijeku otkriva da je nezadovoljstvo utemeljeno. Nogometni tereni vape za novim slojem asfalta, a pukotine i neravnine nikako nisu primjerene sportskom terenu. Oštećene su i žičane ograde iz kojih vire hrđave žice koje prijete rekreativcima. Na golovima nema mreža, neki su golovi i oštećeni, a sanitarni čvor opremljen “čučavcem” priča je za sebe.

Ibriks: Ulažemo koliko možemo

Direktor Športskih objekata Zvonko Ibriks kaže da se ulaganja u Srednjoškolsko igralište predlažu svake godine, no nema dovoljno novca.

- Samo asfaltiranje stajalo bi između 500 i 600 tisuća kuna, a toliko novca jednostavno nemamo. Sitne popravke odrađujemo stalno, no svjestan sam da unatoč tome stanje nije najbolje. S Cestingom je dogovoreno “krpanje” rupa, a želim naglasiti da se za postavljanje šatora ne buše nove, nego koriste postojeće, kaže.

Tekst: I.Sekol/Glas-Slavonije.hr
Foto: Daniel Antunović/OLJM 2011.