NK Osijek ostao bez stratega: Branko Karačić više nije dio bijelo – plave svlačionice!

Danas, u posljepodnevnim satima, dogodilo se ono o čemu se već mjesec dana šuškalo u novinarskim i navijačkim krugovima. Branko Karačić više nije trener Osijeka. Čudno je i vrlo simptomatično to što se smjena dogodila samo tri kola prije kraja tekuće sezone, u situaciji kada Osijek na prvenstvenoj ljestvici ne može ostvariti nekakve značajnije pomake. Kako se ime novog trenera neće znati sve do kraja prvenstva, a ekipu će do tada voditi sportski direktor Vlado Bilić, ostaje pitanje što je zapravo dovelo do iznenadne odluke predsjednika Roberta Špehara?

Rezultati, igra, gubitak povjerenja svlačionice ili sukob Karačića i Špehara zbog forsiranja sina predsjednika Bijelo – plavih? Iz dobro upućenog izvora saznajemo da je navjerojatniji razlog ovakve odluke ovo potonje. Branko Karačić posljednjih mjeseci definitivno nije izgledao kao zadovoljan čovjek, čovjek koji uživa raditi i poučavati nogometnu igru. Sve je izglednije da je osim velikih problema s leđima imao i ogroman problem s nedostatkom potpune slobode u sastavljanju ekipe. A kada trener nema potpuno odriješene ruke, povjerenje se počinje gubiti na svim klupskim razinama. Samo potpuno razumijevanje, suradnja i međusobno uvažavanje igrača, trenera i struke može donijeti rezultate i zadovoljstvo navijačima i svima u klubu. Očito da je to jučerašnjem Osijeku itekako nedostajalo, a kako će izgledati osječko nogometno sutra, mislim da nitko sa sigurnošću ne može reći.

Prije samo dva dana, u rezimeu utakmice protiv Rijeke, iznio sam razmišljanje kako je forsiranje Dine Špehara dugoročno gledano isplativo, zbog nemogućnosti Osijeka da ove sezone napravi bilo kakav kvalitativan iskorak i nakon desetljeća čekanja uhvati Europu. Ali sada se pitam po koju cijenu? Nezadovoljstvo koje se infiltriralo u sve klupske pore, a koje je vrlo vješto sakrivano od očiju javnosti i navijačkog puka, prelomilo se preko Karačićevih leđa. Sjećam se kao danas jedne od prvih novinskih konferencija i Karačićevog priznanja da se u Osijek vratio isključivo zbog sentimenta i osjećaja dužnosti prema klubu u kojem izgradio nogometno ime. Zlobnici bi rekli i zbog 60.000 drugih razloga, ali te iste, a vjerojatno i veće novce, mogao je dobiti u Istri, revitaliziranoj ruskim kapitalom. Karačić je Osijekovo dijete, a odlazi posramljen, smijenjen preko noći, s definitivno narušenim trenerskim autoritetom.

Kakav Osijek ostavlja iza sebe? Nedefiniran Osijek, Osijek s igračima koji plaću nisu vidjeli od lanjskog snijega i Osijek koji će vrlo vjerojatno na kraju sezone zabilježiti najslabiji plasman u povijesti HNL-a. Vječita slatko – gorka atmosfera koja godinama vlada oko Gradskog vrta je ove sezone gorka poput prve jutarnje kave. Kockice šećera su zasigurno povratak Gorana Ljubojevića i Marka Babića, ali to su ujedno i jedine vijesti koje su mogle donijeti zadovoljstvo prosječnom navijaču Bijelo – plavih. Dobro, to i petarda na Kantridi. Na kraju je samo jedno izvjesno – očekuje nas ljeto i duga prvenstvena stanka – dovoljno vremena da se stvari konsolidiraju, da se Dino Špehar dobro proda i da se u novu sezonu uđe na zdravim temeljima, s dobrim trenerom koji će imati odriješene ruke, sa zadovoljnim igračima koji primaju plaće i s ambicijom, koja ne smije biti samo isprazna floskula, već stvarna želja da se brod zvan NK Osijek odsuče iz gliba u kojem se nalazi već puno desetljeće.



Tekst: Mladen Kovačević