Varalice ili bolesnici: Zabila si iglu u vrat pa takva došla tražiti gradski stan!?

Gradonačelniče, pomozite! Prisluškuju me kroz utičnice, špijuniraju me i truju plinom, ulaze mi u stan kroz WC školjku... samo je jedno od bizarnih pisama koja stižu na adresu gradske uprave.

Ured gradonačelnika, naime, tjedno primi stotinjak raznih dopisa i upita građana, a među njima ima uistinu svega - od tužnih sudbina i “profesionalnih” socijalnih slučajeva, do onih koji prelaze granicu bizarnosti.

Primjerice, otkriva zamjenica pročelnice Ureda gradonačelnika Renata Vračević, već gotovo 20 godina povremeno se javlja žena uvjerena da ju netko špijunira preko utičnica i kućanskih aparata te da raznim “signalima” pokušavaju utjecati na nju. Tajnik Odbora za predstavke, pritužbe i prijedloge građana GV-a, viši savjetnik Ljubo Kordić potvrđuje da ima raznih bizarnosti, no u prvi će red ipak gurnuti prave probleme.

- Nema segmenta u kojemu se ljudi ne žale, no posao i stan dvije su osnovne stvari. Te je probleme jako teško riješiti. Danas se više tvrtki zatvara nego otvara, stanovi su skupi, a gradonačelnik je odlučio da nema dodjele stanova mimo liste, da nema nikakvih protekcija - kaže Kordić.

Grad, neovisno o Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći, i u tom segmentu pomaže koliko god može. U Kordićev ured dnevno dođe desetak osoba, primi još 40-ak telefonskih poziva. Previše je, kaže, socijale u našem gradu. Potvrđuje, ipak, teorije o “profesionalnoj socijali”. “Ako su na socijali bili djed i otac, bit će i unuk”, kaže Kordić.

- Da ima posla, lako bi to riješili. Odbor je predlagao rješenje: javne radove (uništavanje ambrozije, čišćenje lišća, kanala...). Ljudi bi dobili dnevnicu, topli obrok, a radno sposobni i zdravi koji se ne odazovu nekoliko puta, brišu se s liste. No treba vidjeti koliko je to uputno za proračun, ali i političku sliku - dodaje.

Danas, naoružan iskustvom, “u dvije minute” prepozna “profesionalce” i prevarante. Bilo je verbalnih napada, fizičke srećom nije doživio. Među njegovim strankama bila je i gospođa koja je tvrdila da od buke antena ne može spavati. Od Grada je tražila da ukloni sve antene s okolnih zgrada. Druga žena žalila se da ju prisluškuju, ali i stalno joj upadaju u stan - kroz WC školjku! Ima onih koji svoje želje nastoje ostvariti stalnim pritiskom; šalju desetke dopisa, kucaju na vrata pročelnika/gradonačelnika, a jedan od ekstremnijih primjera bila je žena koja je, u želji da dobije stan, inscenirala i “nekakve napade” te si zabila iglu u vrat!

“Treba za ovaj posao imati želuca”, kaže. Doista, nije lako iz dana u dan 18 godina sučeljavati se sa siromaštvom, očajem, slučajevima na granici mentalnog zdravlja...

Dosjetljivi studenti

Gradske su službe otkrile kako je njihov angažman ponekad i u službi - seminarskih radova.

- Studenti pošalju upit, a kako odgovaramo na svaki dopis, stručne službe se angažiraju i sastave odgovor koji, otkrili smo, studenti jednostavno prekopiraju i predaju kao svoj seminarski rad. Postavlja se pitanje koliko je to produktivno, kaže Vračević.

Dosjetljivi studenti zlorabe gradske službe, što je, svakako, za osudu. Bilo bi, međutim, zanimljivo saznati kakve su ocjene dobili radovi gradskih stručnjaka.

Bubalo čita sva pisma?!

- Gradonačelnik inzistira da svaki upit koji stigne u gradsku upravu mora dobiti odgovor, a svako pismo i osobno pročita. Druga je stvar hoće li se osobi odgovor svidjeti ili ne. Često, naime, žele nešto neostvarivo - kaže Renata Vračević.

Ured gradonačelnika pisma prosljeđuje nadležnim službama koje kontaktiraju građane. Bude, dodaje, i anonimnih, pisama bez povratne adrese i nečitkih. “No, i na njih se, ako je moguće, reagira. Ne ostaje mrtvo slovo na papiru. Bude i kritika, što dobro dođe. Gradonačelnik uvijek potiče: dajte prijedloge, ali i kritike”, zaključuje.

Gradska uprava postoji zbog građana osijeka

- U početku, nosio sam posao kući. Proždiralo me što ne mogu pomoći više nego što mogu. Dok nisam shvatio da nisam sveti Petar, već jedan od službenika koji suosjeća i želi pomoći i to mora činiti u realnim okvirima. U suprotnom, dobije se čir (kao što ga i imam), nervoza, depresija, trzavice u braku. I dalje nosim posao kući, ali ne kao prije. Rijetko sam doživio zahvalnost građana, to mi je najbolnije. No, treba ima puno strpljenja s ljudima, zbog njih postoji gradska uprava. I nakon svih ovih godina još uvijek ima situacija koje me dirnu, potaknu čovjeka da pokuša sve kako bi pomogao. I kroz sustav i privatno - zaključuje Ljubo Kordić.

Autor : M. Mihaljević/Glas-Slavonije.hr