Dok se građevinci “prže” na plus četrdeset, skladištari se smrzavaju na 25 ispod ništice

Vanjska temperatura zraka je 36 stupnjeva u hladovini, vrućina je nesnosna, ambulante su pune ljudi koji su kolabirali, a vi uživate daleko od sunca, u rashlađenom prostoru…

Zvuči kao raj na zemlji? Upravo suprotno, ako je taj “rashlađeni prostor” hladnjača u kojoj temperature dosežu i minus 25 stupnjeva i ako je posao takav da dnevno morate ući i izići iz hladnjače dvadesetak puta. Koliki je to temperaturni šok, provjerili smo u pogonima tvrtke Mesna industrija Ravlić UTD.

– “Općenito, mesarski posao je težak i zahtjevan, a k tome radnici u hladnjačama ljeti imaju potpuno suprotan problem od onih koji, recimo, na suncu asfaltiraju ceste ili rade na gradilištima… Najhladnije su ‘minus komore’ u klaonicama stoga moraju svakako imati pretprostor za aklimatizaciju, u kojemu je temperatura ljeti negdje na sredini, dakle između nula i pet stupnjeva Celzijevih. U njemu se radnici tijekom ulaska i izlaska zadržavaju po nekoliko minuta, dok odjenu i svuku zaštitnu odjeću”, objašnjava Davor Mikulić, izvršni direktor tvrtke.

Taj režim novinar i fotoreporter Glasa isprobali su i na vlastitoj koži. Stojeći na ulazu u pretprostor, promatrali smo i snimali skladištare kako usred srpnja na sebe navlače kombinezon, kaput, kapu i rukavice te otvaraju vrata hladnjače. Teško je opisati šok koji tijelo osjeti kada vas nakon nesnosne sparine odjednom obavije ledeni dim iz hladnjače i zapuhne jednako neizdrživa hladnoća.

– “Unatoč svim zaštitnim mjerama, jasno je kako je to vrlo stresno za organizam, posebice jer oni u više navrata moraju ulaziti i izlaziti u relativno kratkom vremenu. Takve aktivnosti imamo svaka dva-tri dana, prilikom utovara i istovara smrznutog mesa. Na takvim poslovima izmjenjuje se petnaestak radnika i mi se trudimo izmjenjivati ih što češće, kako nitko u kontinuitetu ne bi predugo radio u ‘minus komori'”, zaključuje Mikulić.

Josipu Bariću, skladištaru u tvrtki Ravlić čiji smo ulazak u “minus komoru” jučer snimili, nije bilo do razgovora nakon “akcije”. Iako je tek izišao iz hladnjače, vani se brzo uznojio pod kaputom i kapom. “Ha, što da radimo, takav je posao… Po zimi je, naravno, bolje raditi kada su temperature otprilike iste vani i unutra… Teško je s ove vrućine prelaziti u smrznuti prostor. Ovaj posao radim tri godine i, srećom, do sada nisam osjetio nikakve veće šokove ili druge zdravstvene tegobe”, zaključio je Barić.

Autor: Tomislav Levak/Glas-Slavonije.hr