Vjeronauk u školama postao bauk?!

Treba li znanje iz vjeronauka ispitivati i ocjenjivati jednako strogo kao i ono iz matematike ili hrvatskog jezika? Ne bi li predmeti poput vjeronauka, informatike, likovnog, tjelesnog, glazbenog trebali za djecu biti relaksacija od ostalih zahtjevnih predmeta? Pitanja su to koja su nam postavili brojni roditelji, nezadovoljni strogošću ocjenjivanja tih, kako su naveli, “lakših” predmeta.

Nedavno smo pisali i o slučaju u Županji, gdje su se roditelji žalili na prestrogog vjeroučitelja, a naša sugovornica, čije dijete pohađa OŠ Vijenac, kaže nam kako takvih primjera ima i u Osijeku. Dio roditelja ispisao je svoju djecu (neki od njih su čak i ministranti u crkvi) s vjeronauka u školi jer nisu bili zadovoljni kriterijima, a i nitko ne voli kad mu dijete iz izbornog predmeta ima, primjerice, trojku. Tragom tih pitanja istražili smo što o svemu misle pojedini vjeroučitelji, kao i pedagozi.

Ambicije roditelja

Iako u njihovoj školi takvih problema nema, o ovoj temi željela je govoriti Gordana Vlahović, pedagoginja u Osnovnoj školi Miroslava Krleže u Čepinu. Ona smatra da rigoroznost nastavnika u bilo kojem predmetu, pa i vjeronauku, može biti kontraproduktivna i izazvati odbojnost kod učenika.

- Najvažnije je da postoji dovoljno ozbiljnosti i odgovornosti, i kod vjeroučitelja, i kod učenika. Kriterij za ocjenjivanje je nužan jer u suprotnom nema odgovornog odnosa učenika prema predmetu. Sve ovisi o tome pristupa li vjeroučitelj na zanimljiv način temama koje bi učenicima trebale biti bliske. Ako toga nema, može doći do problema - ističe pedagoginja Vlahović, dodajući kako roditelji znaju upisati dijete na tri izborna predmeta istovremeno: vjeronauk, informatiku i njemački, očekujući da će iz svih dobiti odličnu ocjenu. Ali, to u pravilu nije tako.

- Ako zalaganje nastavnika i učenika nije obostrano, ne možemo očekivati ni da ocjene iz tih predmeta budu korektiv uspjeha učenika, zaključuje Vlahović.

Izidora Popović, v.d. predstojnice katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, kaže da je broj učenika koji pohađaju vjeronauk visok i da se to godinama ne mijenja, međutim uočen je problem motivacije.

- Vjeronauk kao predmet ne nudi učenicima nikakve novine, već je naglasak na tradicionalnim kršćanskim vrijednostima. Znamo kakav je danas odnos prema tim vrijednostima pa nije čudno da je i motivacija učenika niža, objašnjava Popović.

Nezainteresiranima dvojke i trojke

Vjeroučiteljica Julijana Mađarić vjeronauk predaje u OŠ Frana Krste Frankopana, zajedno s još dvoje kolega, jer većina učenika sluša predmet.

- Imala sam slučaj nekoliko djece nižih razreda muslimanske i pravoslavne vjeroispovijedi koja su, uz dopuštenje roditelja, slušala vjeronauk, i bila gosti na prvoj pričesti, kaže. Sadržaje vezane uz svjetske religije povezuje s gradivom iz drugih predmeta, u goste poziva svećenike, naglašava ekumenizam, s djecom obilazi crkve, zajedno rade ukrase za Božić i Uskrs i prodaju ih u humanitarne svrhe, gledaju filmove poput “Život je lijep” ili “Kraljevstvo nebesko”, sve u cilju zanimljivije nastave.

- Obrađujemo široko područje tema, od antropoloških pitanja do puberteta, idola, vrijednosti i ovisnosti. Ne tražim od djece da znaju napamet Deset Božjih zapovijedi, već komentiramo kako se ona danas krše, kaže vjeroučiteljica Mađarić. Konačna ocjena zbroj je nekoliko kriterija: znanja, zalaganja, stvaralačkog izražavanja te kulture međusobnih odnosa.

- Nikome nisam zaključila jedinicu, ali nezainteresiranim učenicima i onima koji se zadovoljavaju minimumom dajem dvojke i trojke.

Vjeroučiteljica Sanja Kotal 18 godina predaje vjeronauk u OŠ “Mladost”. Od nedavno je na Facebooku.

- Javilo mi se 300 bivših učenika, što dokazuje da im nisam ostala u ružnom sjećanju. Svjesna sam da tražim malo više, no smatram da se ne može nadograđivati znanje ako se ne znaju temeljne stvari, kaže ona. Nemaju svi pet iz vjeronauka, iako je petica i četvorki najviše, a svi koji imaju niže ocjene nisu zainteresirani i ne žele raditi. Naša sugovornica zna pitati razred ili učenika osobno što misli koju je ocjenu zaslužio. To što netko ide ili ne ide na misu ne bilježi i ne kažnjava, niti učenici koji su ministranti imaju posebne beneficije.

Sporne i ocjene iz vladanja

Vrednovanje ocjene iz vladanja pri upisu u prvi razred srednje škole novina je za školsku godinu 2010./2011. i mnogima je sporna.

- Treba nagraditi svaki trud učenika, pa i uzorno vladanje. Time šaljemo poruku da općeljudske vrijednosti trebaju biti obilježje svake osobe, pogotovo mlade, kaže Želimir Janjić, državni tajnik za srednje školstvo u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. To uglavnom podržavaju i osječki ravnatelji i učitelji.

- Ideja nije loša, no neće ništa bitno promijeniti. Riječ je o jednom bodu, tako da većinu bodova, kao i dosad, nosi opći uspjeh i ocjene iz pojedinih predmeta, kaže ravnatelj Ivan Matić. Ističe da oni od osnutka škole prilikom upisa imaju motivacijski razgovor s kandidatima (jedan od kriterija je uzorno vladanje) i da bi trebalo oduzimati bodove onima s problematičnim vladanjem.

Učenici: Najvažnije je kakav je profesor

Učenici Treće gimnazije (prirodoslovno-matematičke) ističu važnu ulogu profesora.

- Odabrao sam etiku i nije mi žao. Predmet je zanimljiv, vodimo debate u kojima svi sudjelujemo. Profesor je dobar, animira nas i nemam primjedbe na kriterije, kaže Mario Vrdoljak. Etiku je odabrao i Filip Kralik: Sviđa mi se što pišemo eseje. Profesor je strog, ali objektivan. Juraj Vištica je pak zadovoljan svojim odabirom vjeronauka: Učimo o povijesti vjere i drugim religijama. Predmet je zanimljiv, a ocjene solidne.

- Volim slušati i razgovarati o temama vezanim uz vjeru. Vjeroučitelj prihvaća naše ideje i s nama razgovara o temama iz života koje nas zanimaju, kaže Vinko Đančević.

U školama na području Đakovačko-osječke nadbiskupije
95% osnovaca sluša nastavu vjeronauka
84% srednjoškolaca izabralo je vjeronauk, a ne etiku

Tekst: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr