Fuzija 2009. - vesele zgode žedne tročlane ekspedicije u Valpovu

Nakon gotovo dva tjedna priprema, koje su uključivale 13 dana pričanja o stvarima koje ćemo nositi i 1 (jedan) sat spremanja, ekipa portala Osijek031.com, zaputila se na festival Fuzija u Valpovo, koji se protekli tjedan održavao u dvorcu Normann-Prandau. Iako je program otpočeo još u ponedjeljak, raznim radionicama koje su trajale do subote, mi smo odlučili otići samo na tri dana: petak, subotu i nedjelju. Ovogodišnja Fuzija je četvrta po redu, a najveća je novina bila organiziranje kampa za posjetitelje.

Galerija 031: Fuzija 2009.
[Foto: Daniel Antunović][28-29.08.2009. Valpovo]

Dan prvi

U kamp smo stigli u petak oko 11 sati, oboružani šatorom, vrećama za spavanje, stolicom, fotićem, kamerom te s 10 litara vina i 10 litara soka od brusnice. U kampu, koji je bio postavljen na ledini uz dvorac, već je bilo desetak šatora, no prije postavljanja našega odlučili smo pronaći organizatora. Krenuli smo prema dvorcu, gdje je naš cijenjeni fotograf Daniel upitao prvu osobu koju je sreo gdje može pronaći voditelja kampa. Njegov sugovornik mu je na tečnom engleskom odvratio da ga ne razumije na što je dobio repliku "fuck". Srećom, uskočio sam u razgovor te saznao da je osoba zadužena za kamp, Ana, otišla do grada te se vraća za pola sata, ali za to vrijeme mi možemo postaviti šator, a ona će nas posjetiti. Vratili smo se do trećeg člana, Chuleta, koji je već raspakirao svoju stolicu i u hladu drveta pušio prvu cigaretu u Valpovu. Slijedilo je postavljanje šatora, degustiranje alkohola i polazak u grad u kupovinu hrane te kavu. Također, morali smo pronaći mjesto, odnosno caffe bar u kojemu ćemo uvijek moći napuniti baterije mobitela ili fotoaparata ili čega već. Za to se zahvaljujemo iznimno djelatnicima caffe bara Virage koji su nam svesrdno pomogli i još nam pravili najveće količine produžene kave u šalici što sam ikada vidio.




Nakon doručka, već oko 13 sati, nastavljeno je degustiranje alkohola. Naša vodička Ana nas je već posjetila i rekla da ako trebamo bilo kakvu pomoć da joj se obratimo. Možda nam to nije trebala reći... Gotovo do 16 sati smo sjedili ispred šatora, degustirali vino i sok od brusnice te igrali igre poput "pogodi što Daniel misli", "pogodi koja sam osoba", "pogodi koja sam osoba ako ti kažem asocijaciju na tu osobu" i slične igre. Naravno, slijedile su ispadi asocijacije "jeb* bi ju a nije ožujak" i slično. Htjeli smo igrati još jednu igru i trebala nam je četvrta osoba pa smo naravno, pitali našu vodičku. No, umjesto da je igrala s nama, ponudila nam je ručak, grah s kobasicom. Oko 16 sati slijedio je drugi polazak u grad, kada smo odlučili da je jednostavnije "degustirati" našu cugu sa slamčicama, jer se tada ne moramo uopće dizati s deka, stoga smo krenuli kupiti slamčice. Pet minuta poslije smo zaboravili što smo htjeli kupiti, ali smo zato ugrabili vrećicu leda iz Viragea, jer nam se vino ugrijalo. Daniel i ja smo se smjestili u park, ostavili Chuleta da chila kod šatora i čuva stvari te krenuli u duboke razgovore tipa koliko je toplo vino na ljestvici od jedan do deset te koliko dugo moramo čekati da se ohladi. Za napomenuti je da sam cijelo vrijeme sa sobom nosio dvije kemijske olovke i blokić na koji sam trebao zapisivati sve što se događa, međutim, povećanjem koncentracije alkohola u tijelu, pogoršavao se rukopis, tako da negdje od 17 sati do jutra, ne mogu gotovo ništa pročitati. U parku smo upoznali Igora, koji je alergičan na sve tablete, antifašist je, voli UK Subse i pio je bambus. Ispostavit će se kasnije da ovo poznanstvo uopće nije bilo bitno za nastavak priče. Također nije bilo bitno ni poznanstvo s Francuzom koji biciklom putuje po Europi. François se zove (scena: pita ga naš fotograf kako se zove, kaže lik "François", naš fotograf odvrati "Ali kako se zoveš", ovaj ponovi, kaže Daniel "Znam da si iz Francuske, ali kako se zoveš?!"), kaže da je dao otkaz i krenuo putovat Europom, ovdje je završio preko Couchsurfinga, s njim je bio njegov kolega koji također putuje biciklom i u Valpovo je stigao iz Moskve. Ponudio nas je mađarskom rakijom, mi njega našim specijalitetom, vinom i brusnicom te krenuli prema dvorcu na koncertu. Usput smo sreli i našu vodičku koja nas je ponudila turskim apsintom, inače, fantastično slatkim pićem.




Oko 20 sati su trebali početi koncerti. Prvi dan je bio rezerviran za Fine Sapune iz Zagreba, Galaktički Orgazam iz Opatije, Ska P tribute band iz Pečuha, Lira Vega iz Beograda te Stillness iz Splita. Fini Sapuni je bio jedan od onih bandova koji uđu u uho na prvo slušanje te ostave jako dobar dojam, a bilo je primjetno da su takav dojam ostavili na posjetitelje. Instumental band, neka fuzija funka i pop rocka. Lira Vega je slijedeći band koji sam čuo te obzirom da u blokiću pokraj njih stoji prazna crta, pretpostavljam da nisu ostavili neki utisak. Obzirom da nisam bio na koncertu original Ska P, ne mogu reći koliko je vjeran bio nastup njihovih mađarskih kolega, no publici su odgovarali jer su svi energično skakali i plesali. Stillness sam opet propustio, kao i prošle godine na Jeseni uz Osječko, no koliko sam čuo, mišljenja su bila oprečna. Neki su tvrdili da im je ovo bio najbolji koncert ikada, a neki da su bili klasično dobri. Tko je bio, znat će više. Posjetitelja nije bilo mnogo, no ne može se reći ni da je bilo malo. Dvjestotinjak do tristotinjak. Prvi dan Fuzije je završio na elektro stejđu u dvorcu, na kojemu smo bili do nekih šest te onda u šator na spavanje. Ali, zlo se dogodi...

A o tome čitajte sutra, kada će biti objavljen drugi dio recenzije/kolumne/izvještaja s Fuzije 2009.

Galerija 031: Fuzija 2009.
[Foto: Daniel Antunović][28-29.08.2009. Valpovo]

Tekst: Goran Milanović
Foto: Daniel Antunović
Video (ako ga bude): Chule