[izbori 2009.] Četiri kandidata u borbi za Osijek

U borbu za čast da bude prvi neposredno izabrani gradonačelnik Osijeka od kada je neovisne Hrvatske upustila su se četiri čovjeka; Krešimir Bubalo (HDSSB-HNS-ZH), Anto Đapić (HSP-HDZ), Gordan Matković (nezavisni) i prof. Josip Vrbošić (SDP-HSLS-HSS-DSU).

Glas Slavonije i Slavonski radio okupili su ih jučer u Hotelu Osijek te suočili s nizom pitanja kroz koja su kandidati pokušali objasniti na koji način namjeravaju voditi Osijek sljedeće četiri godine. Sučeljavanje su vodili Vinko Pejić, Tomislav Levak i Mario Mihaljević.

* Koji su najveći problemi Osijeka i koji bi prvi mogao biti riješen?
Đapić: Na najveći problem, nezaposlenost, Grad ne može sam utjecati. To se može rješavati otvaranjem poduzetničkih zona, dodjelom zemljišta i povlasticama za poduzetnike na temelju strukture djelatnika. Sve to ovisi i o poreznoj politici, politike ulaganja. Uz nezaposlenost postoji i niz drugih problema; infrastrukturalnih, kulturoloških i socijalnih u kojima je Grad do sada dao maksimum.
Matković: Predispozicija razvoja svake sredine, pogotovo ako ona želi biti središte regije, su komunikacije. Moramo riješiti pitanja zračnog, riječnog i cestovnog prometa, u što bi se uključila i nužnost brze ceste Virovitica - Osijek. To su preduvjeti da bi se moglo govoriti o stvaranju poticajnog okruženja u gospodarstvu i poslovnih zona. Ako nemamo dobro razvijene komunikacije, za što je nužno ulaganje države u ovo područje, onda nećemo riješiti pitanje nezaposlenosti.
Vrbošić: Ni zaposleni ne žive mnogo bolje sa skromnim plaćama od nezaposlenih. Nezaposlenima treba dati prioritet, njih je danas u Osijeku 9.910. Treba stvarati gospodarske okvire kako bi se taj broj smanjio, a zaposlenima poboljšao standard. Uz to, grad ne živi životom kulture i komunikacije s ostalim svijetom, zbog toga jer Osijek nije otvoreni grad. Grad do sada nije iskoristio znanstvene, kulturne i gospodarske potencijale.
Bubalo: Gospodarstvo je prioritet i to je ono na čemu smo intezivno radili u OBŽ-u razvijajući zone, pomažući obrtnicima i gospodarstvenicima. To je ono što ćemo raditi i u gradu Osijeku. Drugi problem je promet; promet u stajanju i povezivanju sjeveroistoka, istoka i zapada, sjevera i juga... pruga urezana u grad i pružni prijelazi. Veliki problem su natječaji i rad po provedenom natječaju, što nam u OBŽ-u nikad nije predstavljalo problem. Veliki je broj socijalno ugroženih, to je ono o čemu će biti fokus. Uz umirovljenike i mlade roditelje, namjeravamo pomoći i studentima beskamatnim kreditima kao i obiteljima koje rješavaju prvo stambeno pitanje. Populacijska politika je bitna za razvoj grada.
Đapić (replika): Osijek je dosad je bio otvoreni grad, što potvrđuje istraživanje GONG-a i Udruge gradova izrađeno tijekom 2009. godine, koji su Osijek svrstali na visoko treće mjesto otvorenosti i transparentnosti, posebno na području civilnog društva, lokalne samouprave i dostupnosti informacijama.

Branimir Glavaš

* Na koji način može presuda Branimiru Glavašu utjecati na izbor za gradonačelnika?
Matković: Bit će negativnih posljedica za koaliciju HDZ-HSP, a pozitivno će se odraziti na one koji tu problematiku znaju razdvojiti od života grada. Jedno je pravna država, poštovanje institucija i pravne države i svi slučajevi koje ovaj grad u posljednjih 18-19 godina nosi sa sobom, a drugo su programi i tko ih može realizirati.
Vrbošić: Od 1945. do danas ratne teme nisu završene, i nakon 50-60 godina vodimo bitke s ustašama i partizanima, što je tragično. Ovo je početak razrješenja ratnih trauma. Naš program toga se ne dotiče te očekujem da mi to neće ni odmoći ni pomoći. To je pravosudna stvar, presuda je nepravomoćna i kao legalist se ne mogu prema njoj određivati.
Bubalo: To je politička presuda. Donijeta je u jeku kampanje i odraz je silovitosti premijera i njegova utjecaja na suca. Nama je prioritet pobijediti i to ćemo učiniti. Branimir Glavaš je moj prijatelj i tu nema nikakvih partizana, ustaša, tu je riječ o Domovinskom ratu, čiji sam bio sudionik i dragovoljac. Da Branimira Glavaša nije bilo, trebalo ga je 1991. izmisliti. Ništa što se tiče Domovinskog rata ne može biti alibi za nerad u gradu. Programi su prioritet, a na njihovoj realizaciji ću inzistirati.
Đapić: Moje je ponašanje u slučaju Glavaš poznato javnosti. Upravo zbog toga ne mogu imati nikakvih negativnih posljedica zbog ove presude. Ona je nepravomoćna i nema je potrebe komentirati. Ja sam za poštovanje pravne države. Nije dobro da stvaramo atmosferu teških podjela u Gradu, ali je legitimno i korištenje ove situacije za onoga koji misli da mu može koristiti.

* Što ćete učinili da osječko gospodarstvo napreduje?
Vrbošić: Imam plan kako oživjeti gospodarske zone i kako u njih privući osječki, hrvatski i strani kapital. Imam poslovne veze i u susjednim zemljama, ali i u ostalom dijelu Europe. Formirat ću odjel pri Gradskoj upravi ili uredu gradonačelnika, koji će napraviti mnogo toga.
Bubalo: Dobar dio gospodarstvenika je otišao iz Osijeka u druge zone jer su nudile i oslobađanje od komunalija i jeftinija zemljišta. Mi smo u Županiji napravili najviše gospodarskih zona od svih županija u RH - njih 74 u kojima radi 311 tvrtki i 6.100 osoba. Najviše sredstava smo privukli iz Ministarstva gospodarstva i zato je preporuka da sav novac treba ići putem natječaja ministarstava. Vlada je vrlo malo ili gotovo ništa financirala u Osijeku, osim dvorane kada smo ih uhvatili s prstima u pekmezu. Zato smo dobili najjeftiniju dvoranu u Hrvatskoj.
Đapić: Može se patetično i demagoški govoriti “riješit ćemo ovo, riješit ćemo ono”, no stanje gospodarstva u Hrvatskoj je podjednako svuda. Slavonija je u najtežem položaju, a ono što mi trebamo napraviti to je na temelju strukture radništva kroz poduzetničke zone probati dovoditi kapital. Kapital se ne može silom dovesti, moraju se imati jasni programi, a mi imamo tekstilce, metaloprerađivače, agrar...
Matković: Ne smije biti povlaštenih poduzetnika. Gradska uprava mora biti što transparentnija, sa što više javnih natječaja. Stanje našeg gospodarstva preslik je stanja gospodarstva na nacionalnoj razini. Gradska uprava može poticati i povezivati. Nismo dobro iskoristili svoju poziciju središta Sveučilišta, te smo trebali više uključiti Regionalnu razvojnu agenciju, Poduzetnički inkubator Bios, Tehnologijski razvojni centar. Veliki su potencijali u turizmu. Tu smo bili dosta slabi, a i kroz taj se segment može razvijati gospodarstvo.

Najveći problemi

* Nezaposlenost je već godinama tinjajući problem zbog čega mladi danas razmišljaju: učlanit ću se u stranku koja pobijedi na izborima jer je to jedini način da dođem do pristojnog posla. Kako to komentirate?
Bubalo: Mnogo mojih suradnika u Županiji nema stranačku iskaznicu, a i moja kandidatkinja za dogradonačelnicu Danijela Lovoković je nezavisni kandidat. Uvijek sam u OBŽ-u poštovao struku, a to ću učiniti i ubuduće. Preporuka je nekad važna jer između pet dobrih kandidata izabrat ćete onog tko je imao bolju preporuku. Iskaznica kod mene ni ubuduće neće značiti mnogo, bitna mi je preporuka.
Đapić: Dok bude politike i stranaka, uvijek će stranačka pripadnost značiti određeni popust, pa i povlasticu u nekim situacijama. Nije to samo hrvatska ili osječka specifičnost. U Osijeku sada imamo dva direktora koji nisu članovi ni HDZ-a ni HSP-a, a od šest dva pročelnika su članovi SDP-a. Važno je da se radi kvalitetno, a ako uz to još imate i sposoban i kvalitetan kadar u strankama logično je da će on imati priliku dokazivanja.
Matković: U ovom je pitanju doista potrebna nova osječka priča - nezavisna kandidatura i nikakav utjecaj stranačkih iskaznica. Nije nikakva tajna da smo u Gradu imenovali direktora po stranačkoj liniji.

* Gospodine Đapiću i gospodine Matkoviću, dio ste aktualne vlasti. Imate li podatak koliko se ljudi zaposlilo u gradskim poduzećima od početka mandata do danas?
Đapić: Nemam točan podatak, ali mogu vam ga dostaviti.
Matković: Ne znam. Većina je došla zato što se više radilo.
Vrbošić: U mom programu stoji - otvorena gradska uprava i poduzeća. Stranačka podobnost meni neće značiti ništa. Novac koji mi daju nije ni sa čim uvjetovan. Kada gospodin Matković kaže “nova osječka priča”, a ona se temelji na staroj osječkoj priči gdje su direktori svih gradskih poduzeća članovi stranaka, gdje je tu struka?
Matković (replika Vrbošiću): 'Nova osječka priča' podrazumijeva da je i gospodin Vrbošić kandidat za moj tim u gradskoj upravi, kao i gospođa Lovoković i svi ljudi koji znaju svoj posao, jer u ovom gradu nema previše stručnjaka.
Vrbošić: Hvala. Ako je stručnost u pitanju, podržavam bilo koga.

Komarci

* Kako mislite riješiti problem komaraca?
Đapić: Grad je podmirio svoje obveze prema Zavodu za javno zdravstvo i očekujemo da obave posao suzbijanja komaraca. Prema ugovoru, Grad i Vlada financiraju suzbijanje komaraca. Istina, novce od Vlade nismo dobili.
Matković: Problem komaraca ne može biti problem samo proračuna grada Osijeka. Taj program stoji oko 13 milijuna kuna, a svake godine Vlada bi trebala dati osam, a Osijek pet. No, Vlada nije ispoštovala svoju obavezu pa, dakle, ne stoji priča da ćemo imati jako dobru suradnju. Nema nikakvog opravdanja što se tri godine zaredom nije dala ni kuna. Znači, 24 milijuna kuna dali su građani Osijeka.
Vrbošić: Osijek ima dva loša brenda: komarce i ambroziju. Rješenje za komarce je sustavno istraživanje i veća briga Grada, ali i nešto šire regije, pa i države. Tužno je reći: eto, Vlada je opet obećala, pa ne daje. Taj se projekt mora izvršavati, bez obzira čija je Vlada.
Bubalo: Vlada nije ništa učinila da bi oko komaraca pomogla nama u Slavoniji i Baranji, a Županija je, primjerice, očistila veliki dio kanalske mreže.

* Kako gledate na privatizaciju NK Osijek? Kako ćete pomoći razvoj sporta?
Matković: Grad dosta izdvaja za sport, naravno nikada nije dovoljno. Rješenje je u privatizaciji NK Osijek. Grad će biti većinski vlasnik i nadam se da će brzo uspjeti pronaći partnere koji će uložiti svoja sredstva. Snagu vidim u sportašima koji su svijetom pronijeli ime Hrvatske i grada.
Vrbošić: Zauzimam se za ravnotežu između amaterskog i profesionalnog sporta, dajući ipak malo veći 'uteg' na amaterski jer građani imaju na svojim lokacijama potrebe i za drugim sportovima, a ne samo nogometom.
Bubalo: Meni je bitan školski sport, ali i sport općenito. U županiji smo pomagali čak 600 sportskih društava. NK Osijek je ponos Slavonije i Baranje, no meni je bitno i da, primjerice, svako dijete do 9 godina nauči plivati.
Na tome ćemo voditi politiku Grada prema športu i športskim društvima.
Đapić: Ne smije se sav osječki šport vrtjeti samo oko Nogometnog kluba Osijek. Postojeći model nije dobar, on se mora promijeniti privatizacijom ili pretvorbom NK Osijek. Osijek ima 11 ili 12 nižerazrednih nogometnih klubova koji su žrtva takvog odnosa jer svu moć koncentriramo prema NK Osijek.

Najveći Osječani

* Tko je najveći Osječanin u povijesti? Tko su osobe koje su zaslužile gradska priznanja, a nisu ih dobila?
Vrbošić: Najveći Osječanin do sada je biskup Josip Juraj Strossmayer. Čovjek rođen uz glavni osječki trg, koji je služio misu i gradio crkvu, današnju konkatedralu, koji je oplemenio ovu slavonsku sredinu i koji je Hrvatsku uzdizao u kulturnom i političkom smislu. Našlo bi se i mjesta za Waldingera, Kuhača i kardinala Šepera.
Bubalo: Sigurno je to i župan i nadbiskup i mecena Strossmayer, ali tu su i Prelog, Ružička, Šeper. Od gradonačelnika izdvojio bih Hengla i Jozu Petovića. Od osoba koje nisu dobile nagradu, a trebale bi, to su poznati pokojni doktor Čandrlić i Zlata Živaković Kerže, koja lijepo promiče i prezentira našu povijest.
Đapić: Treba odati priznanje i tisućama anonimnih hrvatskih branitelja, posebno onih koji su dali život za naš grad. U Osijeku je rođen predsjednik Hrvatske čiste stranke prava, dr. Josip Franck. I on pripada među najveće Osječane.
Matković: U Rondelu velikana uz Strossmayera, Preloga i Ružičku sigurno je mjesto i branitelju koji je pao za obranu i slobodu grada.

Glas Slavonije