Antinogomet u Gradskom vrtu

NK OSIJEK - NK INTER 1:1 (1:0)
Nikšić 5. min, Šarić 66. min

Osijek je poveo već u 5. minuti pogotkom Nikšića koji se nakon dugog oporavka od ozljede konačno našao u početnom sastavu. Gosti su izjednačili lijepim udarcem Šarića sa ruba kaznenog prostora u 66. minuti.

To je otprilike sve što je vrijedno spomena iz utakmice koja se ove srijede odigrala u Gradskom vrtu. Način na koji su igrači Osijeka odigrali od prve do zadnje minute susreta mogao bi poprimiti svakojake epitete poput bezidejno, nemotivirano, bez imalo trke, ali mislim da bi se sve moglo sažeti u jednu riječ – sramotno. Ovakvom igrom igrači Osijeka jednostavno nisu zaslužili niti ovih 2000 simpatizera koji su se na radni dan okupili na tribinama, niti onih 200 najvjernijih na jugoistoku koji su gotovo cijelu utakmicu, a pogotovo u prvom poluvremenu, ostavili glasnice za voljeni klub, a pošteno bi bilo reći, niti svoje mjesečne plaće i premije. Oni kao da još nisu shvatili da za njih ne postoje velike i male utakmice, jer jednostavno ne posjeduju dovoljnu kvalitetu da bi male utakmice „odrađivali“. Koliko je i trener Steinbruckner bio „zadovoljan“ igrom svojih pulena dokazuje podatak da je posljednju izmjenu napravio već oko 60. minute!? No Osijeku danas nisu mogla pomoći ni osvježenja s klupe, ni podrška s jugoistoka, a vjerujem da im ne bi pomoglo ni da ih je na terenu bilo dvostruko više od hrabre Interove jedanaestorice! O motiviranosti osječkih nogometaša dovoljno govori slika zadnjih 15-ak minuta susreta; dok su objektivno puno slabiji nogometaši Intera i cijela njihova klupa izgarali za svaku loptu, njihovi kolege s druge strane su se rezignirano šetali po terenu. Svaki napad domaćina su po barem četvorica igrača ostajali na svojoj polovici bez ikakve namjere i želje priključiti se suigračima u napadu. Na kraju igrači Osijeka mogu zahvaliti poglavito mladom Ivanu Vargiću, koji je na vratima mijenjao ozlijeđenog Skendera, i na tom jednom osvojenom bodu. Koliko god se trudio izvući barem jednu pozitivnost s današnje utakmice, ne polazi mi za rukom. Ne postoji način na koji bi se osječki nogometaši mogli opravdati za ovakvu predstavu, ali jedna stvar je sigurna - duguju debelu ispriku svojim pristašama i maksimalni angažman do kraja prvenstva kada im već mogući izlazak u Europu naredne sezone nije dovoljan motiv!






Tekst & foto: M.K.