Rukometni navijači upozoreni na skupe osječke taksije

Zbog održavanja Svjetskog rukometnog prvenstva, u Osijeku je proteklih dana bio smješten velik broj navijača, ali samo su rijetki, sudeći po “anketi” koju smo proveli među njima, koristili usluge taksija, premda su često znali “zaružiti” do kasno u noć.

Većina je bila smještena u hotelima, hostelu i pansionima koji se nalaze u užem i širem središtu grada, u koje su se nakon noćnog provoda mogli vraćati pješice.

- Spavao sam u hotelu Central u središtu grada, koji je samo kilometar i pol udaljen od Tvrđe. Na utakmice sam išao organiziranim prijevozom, a u hotel iz izlaska pješice. Nisam imao potrebe za taksijem, kaže jedan rumunjski navijač.

Gostujući navijači hvale gostoljubivost osječkih domaćina, koji su ih upozorili da su taksiji skupi.

- Spavao sam u pansionu u Srijemskoj ulici i bilo mi je daleko vraćati se pješice. Htio sam pozvati taksi, ali dečki s kojima smo slavili rekli su da je preskupo. Stoga su se ponudili i odvezli nas svojim automobilom. Hvala im, zahvaljuje Slovak Marek.

- Taksi je preskup. Zato ne postoji navika, ljudi zaziru od taksija i voze se samo kad je to nužno jer znaju da će ih 'oguliti', na cijene osječkih taksista žali se i Ivica P. iz Višnjevca. Osječki taksi kilometar košta sedam, a startna cijena je 25 kuna. Za sat vremena čekanja taksist će naplatiti 60 kuna, noćna (od 22 do 6 sati) i vožnja nedjeljom je 20 posto skuplja, a za svaki komad prtljage valja platiti tri kune. Cvitko Totić, predsjednik Sekcije autotaksista, kaže da im nikad nije bilo gore.

- Prevozeći navijače i novinare u vrijeme SP-a imali smo malo više posla. Također, poledica nam ide u prilog jer se ljudi ne usude voziti ili hodati, kaže Totić. Nema posla, ocjenjuje, ni za njih desetoricu, a kamoli za neke nove taksiste. Bilo je, naime, slučajeva da je konkurencija dolazila snimiti stanje, drugi su radili studije isplativosti, ali za sada nema promjena.

- Pojedinci bi, kada bi im Grad dao koncesiju, mogli doći u Osijek i srušiti cijene ne zarađujući ništa dvije-tri godine. Mi, pak, da preživimo uz taksiranje radimo i druge poslove. Primjerice, ja na moru prodajem suvenire. Ne kažem da onaj tko radi 400 sati mjesečno ne može živjeti od toga, no mnogi su radili dva-tri mjeseca i odustali, zaključuje Totić.

Na kritike o visokim cijenama, Totić odgovara da su taksisti prije nekoliko godina spustili cijene “ali nije išlo”. Pomoći bi, kaže, mogle subvencije Grada, ali “s njima ne vrijedi ni razgovarati”.

- Grad brani vožnju preko Korza, a zbog radova na cestama putnici su obilazne vožnje plaćali i 30 kuna više. Umovi u Gradu ni to ne mogu shvatiti, a kamoli isplatiti neku subvenciju iz svoje kase, kaže Totić. Zaključuje da su propale i kombinacije o preuzimanju osječkih taksista od strane većih taksi tvrtki.

Pojedini gradski lukavci, kruži gradom priča, pronašli su neobično dovitljiv način besplatnog “taksi” prijevoza kući. Platiti se, međutim, mora pizza. Ukratko, ako ste u centru grada, naručite dostavu pizze iz najbliže pizzerije, pričekate vozača pred lokalom i ustanovite da idete u istom smjeru. Na željenoj destinaciji platite večeru i zahvalite na besplatnoj vožnji. Trik je, navodno, “izumio” jedan osječki mladić sa Zelenog polja. (M.Mi.)

Piše: T.LEVAK/D.PEJIĆ/Glas Slavonije