Tri milje ćuna za borkinju Ljiljanke Mitoš Svoboda

„Ona inače stalno, ali baš stalno govori i piše o potrebi prevođenja anglizama na hrvatski jezik i jako se zalaže za hrvatski, tako da je nagrada ujedno i dobro upozorenje na nazivlje koje se upotrebljava u zaštiti okoliša (kojim se ona, kao što znate, bavi) i na nužnost pohrvaćivanja i toga dijela hrvatskoga leksika“ – riječi su prof. dr. Sande Ham, šefice Katedre za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku, voditeljice Odjela za hrvatski jezik Ogranka Matice hrvatske Osijek i urednice časopisa Jezik.

Ona pak, o kojoj govori, je Ljiljanka Mitoš Svoboda, najpoznatija osječka aktivistica zaštite okoliša. Ili borkinja (?!) za zaštitu okoliša. Da, BORKINJA! Ženski rod imenice BORAC, riječ je koja nedostaje u hrvatskom jeziku i koju je Ljiljanka smislila i počela upotrebljavati u javnim istupima i autorskim tekstovima. Jednom je nazvala Jezični telefon (031/283-499, svakog petka od 18 do 19 sati) i upravo prof. Ham pitala ima li hrvatski jezik nešto protiv riječi borkinja?

Oženiti borca

- Žena se oduševila i rekla da je to prava stvar, pogotovo što je znala da se bavim zaštitom okoliša, koje je posebno zagađeno tuđicama. Nominirala me i na Natječaj za najbolju novu hrvatsku riječ 2007. godine, za koji nisam niti znala da postoji i tako sam, u konkurenciji 603 prijedloga, osvojila treću nagradu, veseli se Ljiljanka Mitoš Svoboda.

Pokrovitelj natječaja je Zaklada „Dr. Ivan Šreter“, a naša sugrađanka je nagradu primila 5. travnja u Pakracu.

- Upala sam u tu priču potpuno autsajderski (ili čisto sa strane), a dobila sam diplomicu i tri milje ćuna. I lijepi govor akademika Stjepana Babića, idejnog začetnika i predsjednika Povjerenstva. Rekao je da je riječ borkinja lijepa i potrebna riječ, gramatički ispravna, pa smo zaključili da se dosad nije niti primjećivao nedostatak ženskog roda tog izraza i da borca napokon „treba oženiti“.



Ma kakva bojovnica

Mnoštvo je tuđica u projektima, knjigama, publikacijama, referatima s ekološkom tematikom, jer je to područje vani razvijenija nego u nas. Mnoge je riječi gotovo nemoguće prevesti i to je našu Ljiljanku uvijek smetalo, pa je ekološke aktivistice nazvala borkinjama za zaštitu prirode.

Nedavno su je iz Glasa Koncila molili za razgovor o uništavanju prostora, pa je navela poznatu zagrebačku borkinja za očuvanje stare gradske jezgre…

- Tip mi je to lektorirao i prepravio u bojovnicu, pa smo se zakačili. Bojovnica spada u vojnu terminologiju i odnosi se na onu koja vodi boj, ratuje, a borkinja se bori za neke interese, ideale. Ipak je bilo po njihovom, no ja sam bila uporna i borkinja mi je tu i tamo izišla u drugim medijima, napominje Mitoš Svoboda i navodi neke izraze koji je također žuljaju:
- Stakeholderi, pa project manageri u menadžmentu gospodarenja otpadom, a nekom trebaš reći da mora „skupiti svoje smeće“. Onda, focal point za konvenciju o dezertifikaciji, što bi bilo prirodno isušivanje tla izazvano pretjeranom gradnjom, vađenjem šljunka, a radi se o opustinjavanju tla. Ali nitko neće tako reći. I sada se ja prepirem s poljoprivrednicima, šumarima i drugima, jer svatko od njih ima svoje razloge zašto im se taj izraz ne sviđa. Poslat ću ga nagodinu na isti natječaj.

Autor: Goran Flauder