Intervju: Danijela Lovoković: Samo se još s Rudežom nisam morala kupati

Nakon što je gotovo sedam mjeseci kao povjerenica Vlade RH vodila grad Osijek, Danijela Lovoković danas će predati vlast novom Gradskom vijeću i Poglavarstvu. Time će prestati ograničenja u vođenju grada zbog kojih su stali mnogi razvojni projekti, a novi nisu pokretani. Osijek je sve to vrijeme ipak živio, a povjerenica se snalazila na razne načine kako bi rješavala nastale probleme i umanjila štete što su mogle nastati zbog nepostojanja regularne vlasti.

Iako joj je osnovna dužnost bila da što prije pripremi izbore kako bi se uspostavila lokalna vlast, to će joj uspjeti tek nakon više od pola godine, u utorak, 8. travnja, poslije drugih izvanrednih izbora. Dakako, ne dogodi li se iznenađenje u Sanaderovoj režiji, pa neki novi „Ivan Bernatović“ u zadnji tren promijeni dres. Kako god bilo, Danijela Lovoković se u razgovoru za naš portal prisjetila najvažnijih izazova po kojima će pamtiti to razdoblje.

Ping-pong s dvoranom

Najveći problem predstavljala je zakonska zabrana gospodarenja nekretninama u vlasništvu grada i preusmjeravanja proračunskih sredstava za druge namjene od onih utvrđenih prošlogodišnjim proračunom. Intervencije te vrste dopuštene su samo ako su nužne za funkcioniranje grada, pa je i povjerenica Vlade više puta radi toga tražila suglasnost Vlade ili Središnjeg državnog ureda za upravu.

Na novoj dužnosti u rujnu prošle godine dočekao ju je problem sportske dvorane Gradski vrt, oko čijeg modela gradnje se slomila koalicija HSP-HDSSB.

- Građevinska dozvola bila je izdana na ime Grada, pa je prebačena Sportskim objektima d.o.o., koji su trebali biti investitor. Ugovor je bio pred potpisom, ali se raspala gradska vlast i proveden je novi javni natječaj. Dobivena je niža cijena, projekt je vraćen gradu, a onda je gradnju dvorane preuzela Vlada, no postavilo se pitanje kako, kada je objekt na gradskoj parceli. Pronašao se zakonski model prema kojemu investitor može biti jedan, a naručitelj netko drugi, pa tako Vlada gradi u ime i za račun Grada, ističe Lovoković, koja je sporazum potpisala s ministrom Draganom Primorcem.

Stala stanogradnja

Šteta je nanesena i ulagačima, koji se žale da čekaju građevinske dozvole još od 2006. godine. U međuvremenu, poslovi izdavanja dozvola preneseni su na jedinice lokalne samouprave, a referenti koji su to rješavali došli su pod ingerenciju grada. Ljude su smjestili u zgradu na Europskoj aveniji, jer povjerenica nije imala ovlasti urediti im odgovarajući radni prostor u Tvrđi. Uz suglasnost Vlade raspisan je natječaj za zapošljavanje dodatnog stručnog kadra i primljeno je svo troje kandidata koji su se javili. Kadra nema ili nije zainteresiran.

Kako i davanje u najam poslovnog prostora i gradskih stanova spada pod „gospodarenje nekretninama“, pojavio se problem kako te prazne prostore staviti u funkciju i grad osloboditi troškova, te još naplatiti najamninu. Ponovno je uskočila Vlada i odobrila natječaj, pa su poduzetnici i građani s liste za dodjelu gradskih stanova, uselili.

Međutim, stala je stanogradnja. Čim se završi i useli zadnja zgrada, grad više ništa neće graditi, jer nema novih projekata. Tako će i useljavanje jedno vrijeme stajati, a lista se stalno puni.

Nova cesta za novi Autobusni

Kao „nužni“ prošli su projekti Vodovoda za prolazak cijevi preko gradskog zemljišta i Ukopa koji je završavao izgradnju kuća oproštaja, jer radovi su prešli u novu proračunsku godinu. Kako se u listopadu orezuje zelenilo, a sredstva su potrošena još u rujnu, opet se „kemijalo“.

Novu gradsku vlast dočekat će uređenje Trga slobode, popločavanje Kapucinske, informatizacija naplate voznih karata u GPP-u i slično, što se nije moglo provesti kao „nužno“.

- Grad je privatnom partneru prepustio gradnju Autobusnog kolodvora, ali da bi profunkcionirao, treba izgraditi novu prometnicu. Ona bi išla paralelno sa željezničkom prugom, preko nadvožnjaka na Vinkovačkoj i završila na Marjanskoj. Bila bi to prva faza do Čepinske ceste. Međutim, na toj je trasi stan što ga je HŽ prodao svom djelatniku. Njemu treba kupiti drugi stan i preseliti ga, tu kuću srušiti i dobiti građevinsku dozvolu. Za to nisam imala ovlasti.



Kao vještice oko kotla

- Ljudi nas pitaju što da rade, jer problem moraju riješiti, pa se okupimo oko stola kao vještice oko kotla i razmišljamo. Nismo smjeli napraviti rebalans proračuna, pa smo tražili donacije kako bismo zatvorili neke obveze, jer novca je bilo na pozicijama na kojima ga nismo trebali. Strašno je kada imate novca, a ne možete ga iskoristiti za nešto važno, zaključuje povjerenica i dodaje:
- Najgori su mi bili protokoli, kada vas iz društva ministara i 'kraljeva' bace među 'prosjake' i nesretnike, a svima se morate prilagoditi. Događalo se da su mi u isto vrijeme došli gradonačelnici dvaju gradova-prijatelja i ministar. Na kraju više nisam znala gdje idem, s kim i zašto, što otvaram… Samo se još s Rudežom nisam morala kupati na Novu godinu. Uza sve to, obavljala sam svoj posao u S-nekretninama, bila majka, supruga i domaćica.

Odradila je povjerenica parlamentarne i dvoje lokalnih izbora, obilježavanje Dana Grada, kada je gradovima prijateljima morala reći: „Oprostite, vidjet ćemo se drugom prigodom“.

- Bez gradonačelnika i GV-a bilo bi to moje fotografiranje, a ja nisam zato tu. Zbog toga smo izabrali istaknute građane iz kulture, sporta i znanosti koji su podignuli zastavu grada, ističe.

Radilo se bez političkih pritisaka i pozadinskih interesa, ležerno i bez opterećenja. Možda će lokalna uprava jednom tako izgledati, kada se struci prepusti izvršavanje onoga što politika tek strateški usmjeri.

Kao vojna vježba

Jednog četvrtka navečer Danijelu su na razgovor pozvali neki poznanici i jer bi 'trebala preuzeti grad'.

- Mislila sam da se šale, ali su inzistirali da dođem. Rekli su mi da ostajem na svom radnom mjestu, da novu dužnost shvatim kao vojnu vježbu i da će Vlada o tome sutra odlučivati. Vlasnik S-nekretnina, Ivica Škojo, nije baš imao puno manevarskog prostora kada su mu direktoricu zatražili na posudbu.

- Zvali su ga izravno iz Vlade i lijepo zamolili da me ustupi, pa nije mogao odbiti. Kada mi je to javio, shvatila sam da je vrag odnio šalu, sjeća se povjerenica na odlasku kako je sve počelo. Voditi grad puno je dinamičniji i odgovorniji posao od onoga kojim se inače bavi, a osjetila je i ponešto od neugodnosti kojima su izloženi ljudi na takvim funkcijama.

Kaznena prijava

- Da, postoji i kaznena prijava što su je protiv mene podnijeli anonimni 'opljačkani građani'. U stvari, prijavili su direktore Ukopa i Unikoma, pa onda i mene kao formacijski odgovornu. Prijavu su prvo podijelili novinarima, a oni su mi je pokazali, jer je nisam dobila službeno. Bilo je to u predizbornoj kampanji i novinari su mi rekli da nije usmjereno protiv mene, nego protiv HSP-a. Iza toga stoje politički aktivisti s kojima sam bila u korektnim odnosima i znala popričati kada se sretnemo, a sada uvijek pričaju mobitelom i okreću se kada me vide. Čim sam za to saznala zamolila sam policiju da što prije dođu moj ured i sve istraže, kako ne bih morala kopirati svu dokumentaciju. Obavili su sve što je trebalo, znam da tu nema ničega i čekam da to vidi i Državno odvjetništvo, ispričala nam je Danijela Lovoković najružniji dio svoje uloge povjerenice.

Zanimalo nas je i hoće li simpatije koje je nesumnjivo stekla u javnosti pretvoriti u izborne postotke?
- Dugo sam radila u gradskoj upravi i znam kako funkcionira sustav. Nisam bila niti u jednoj političkoj stranci, jer ne mogu slušati nekoga tko bi mi govorio kako ću raditi, a to se u strankama tako radi. Da bih se politički aktivirala na nezavisnoj listi, morala bih poželjeti lupiti šakom po stolu i reći 'sada je dosta'. A još nisam u toj fazi.

Autor: Goran Flauder